OKRUGLI STOL

Kako obnoviti Petrinju čiji centar spada među najvrednije povijesne jezgre kontinentalne Hrvatske

Arhitekti i konzervatori za Magazin iznose svoje ideje što učiniti u središtu razorenog grada nakon strašnog potresa
Centar Petrinje
 Damjan Tadic/Cropix

Na koji način pristupiti obnovi Petrinje čija je gradska jezgra u razornim potresima gotovo u potpunosti stradala, ali i širem području, razgovarali smo s izvanrednim profesorom na Arhitektonskom fakultetu Vedranom Ivankovićem, glavnim konzervatorom Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture Tomislavom Petrincem, arhitektom, suvlasnikom ureda MR2, vodećim stručnjakom Building Information Modeling tehnologije u Hrvatskoj Marinom Račićem, koji se od ove godine i politički angažirao (bio je nositelj lista koalicije Stranke s imenom i prezimenom, Pametnoga i Fokusa u VIII. izbornoj jedinici), te arhitektom, rodom Petrinjcem, Davorom Salopekom, koji je i autor nekih od projekata u ovom gradu. Mišljenja se razlikuju.

Što sa stanovnicima središta Petrinje tijekom obnove? Treba li za njih graditi neko privremeno naselje ili...?

- Račić: Sve ovisi o planiranom vremenu obnove. Kada bi se radilo o nekom kraćem periodu, recimo godinu dana, vjerujem da bi se smještaj mogao osigurati mobilnim kućicama. Svaki dulji period za sobom povlači ozbiljnije rješenje stambenog pitanja jer ne smijemo dozvoliti da građani žive u substandardnim uvjetima, a bitan je i podatak o kojem bi se broju nezbrinutih osoba i obitelji radilo, jer se u našem društvu mnogi smjeste kod prijatelja i rodbine, jer smo socijalno vrlo povezani.

- Petrinec: Zbog razmjera šteta na zgradama u povijesnoj jezgri Petrinje i opsega radova obnove na većini zgrada, bit će najvjerojatnije nužno stanovnike privremeno smjestiti na primjeren način, po mogućnosti na području što bliže njihovim kućama.

- Ivanković: Potrebno je graditi novo i moderno naselje za stanovnike Petrinje i Banovine po ubrzanoj proceduri. Predlažem primjenu iznimke. Posebni zakon za Banovinu omogućio bi brzu obnovu i olakšano ulaganje u gospodarstvo, a cilj bi bio gospodarski razvoj, možda i formiranje nove zasebne ekonomske regije. Arhitekt Davor Salopek, moj kolega i sudionik ovog okruglog stola, ostvario je antologijski doprinos na tom području: njegov opus i iskustvo mogu biti osnova za brzu i kvalitetnu suvremenu gradnju.

image
Vedran Ivanković, Arhitektonski fakultet
Cropix

- Salopek: U ovim potresima najviše je stradala sama gradska jezgra. Stare zgrade definiraju Trg dr. Franje Tuđmana unutar kojega se nalazi zeleno srce grada, Perivoj Josipa Jurja Strossmayera. U obodnim su zgradama poslovni prostori bili u prizemlju, dok se stanovalo samo na katovima, no dobar dio tih stambenih prostora nije bio korišten. Smatram da nije potrebno posebno naselje već svaki smještaj treba individualno rješavati.

Treba li obnoviti sve objekte u staroj jezgri, inače zaštićenom spomeniku kulture, ili samo one najvrednije?

- Račić: Potrebno je obnoviti sve objekte koji imaju vrijednost kao spomenici kulture. Zasigurno u centru ima objekata koji nisu kulturna dobra i pojedinačno nisu vrijedni da ih se u potpunosti obnovi. Spomenike kulture država bi morala obnoviti uz stopostotno financiranje, a za ostale zgrade definirati postotak sufinanciranja. No, potrebno je osloboditi se straha od novih zahvata, jer hrvatski arhitekti imaju znanje kojim bi u tom starom centru suvremenim arhitektonskim potpisom obilježili i naše vrijeme i ovu katastrofu. Treba na to gledati kao priliku, pa čak i izazov, da Petrinja i Glina dobiju i nešto novo, dodanu vrijednost ugrađenu u vizure prošlosti.

- Salopek: Radi se o povijesnoj urbanističkoj slici gradske jezgre. Treba obnoviti sve objekte. Modaliteti obnove za pojedini objekt mogu biti različiti, ovisno o stupnju arhitektonske vrijednosti, za što treba provesti konzervatorsku valorizaciju na osnovi postojeće konzervatorske dokumentacije koja, koliko mi je poznato, postoji gotovo za sve zgrade na trgu.

- Ivanković: Stara jezgra zaštićena je povijesna cjelina. Obnova bi se trebala provesti isključivo uz suglasnost nadležnog Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture. Bitna je i brza provedba.

- Petrinec: Dvadesetak povijesnih zgrada na Trgu dr. Franje Tuđmana i u Ulici Vladimira Nazora sagrađenih krajem 18. i početkom 19. stoljeća imaju status pojedinačno zaštićenog kulturnog dobra. Predstavljaju vrijedne primjere kasnobarokne i klasicističke arhitekture, a istraživanja provedena prije petnaestak godina potvrdila su visok stupanj izvornosti arhitekture i očuvanost elemenata izvornih žbuka s kolorističkom obradom i oslikanim detaljima pročelja. Karakteristična su svođena prizemlja s kamenim portalima i otvorima opremljenima metalnim kapcima. U pojedinim kućama korištena je rimska opeka, porijeklom vjerojatno iz Siscije. Osim pojedinačnih arhitektonskih vrijednosti riječ je o skladnoj cjelini jednokatne izgradnje, visokih krovišta, koja okružuje povijesni gradski park i nastavlja se Ulicom Vladimira Nazora. Treba spomenuti i zaštićene zgrade osnovne i srednje škole s kraja 19. stoljeća koje svjedoče o povijesnom značenju Petrinje i visokoj razini njezina urbaniteta. Nakon provođenja hitnih intervencija, uklanjanja nestabilnih dijelova zgrada koji izravno ugrožavaju živote i imovinu, nužno je zaustaviti potpuno i nekontrolirano uklanjanje ostataka zgrada koji ne ugrožavaju sigurnost ljudi i odvijanje nužnog prometa te osigurati okoliš zgrada od neovlaštenog pristupa. Na svim zgradama gdje je to moguće potrebno je izvesti podupiranje i razupiranje zidova, podupiranje svodova, lukova, stropova, stubišta. Obnovu najvrednijih povijesnih zgrada smatramo nužnom, a način obnove i opseg očuvanja izvornih struktura bit će moguće odrediti nakon detaljnog pregleda. Stručni timovi Ministarstva kulture i medija započinju 11. siječnja popis i procjenu štete na nepokretnoj i pokretnoj baštini postradalog područja. Jedan od glavnih razloga razornog djelovanja potresa na pojedinim kućama, inače, jest potpuni nedostatak odgovarajućeg upravljanja i održavanja zajedničkih dijelova zgrade, osobito krovišta, radi neriješenih imovinsko-pravnih odnosa. Rješavanje imovinsko-pravnih odnosa bit će među ostalim presudno za dinamiku i uspjeh obnove petrinjskih kuća.

Po kojem bi modelu, dakle, trebalo obnavljati Petrinju?

- Salopek: Širi gradski prostor primjenom suvremenih metoda. Užu gradsku jezgru trebalo bi, pak, obnoviti tako da se očuva nataloženo vrijeme u prostornoj memoriji. Građevine koje je moguće popraviti trebalo bi obnoviti sanacijom uz dopustivu prilagodbu potrebnoj ili poželjnoj upotrebi. Kod građevina uništenih potresom, ako su utvrđene kao vrednije, valjalo bi obnoviti geometriju prostora s površinskom teksturom i skrivenom protupotresnom konstrukcijom, a kod manje značajnih obnoviti samo urbanističku ovojnicu trga, vidljivu na zidnom platnu i silueti građevine, a sve sa suvremenom konstrukcijom. Imam konkretnih iskustava s projektiranjem i realizacijom stambenih građevina u širem centru Petrinje koje, rekao bih, žive u dva vremena: uličnim pročeljem žive u prošlom vremenu urbanistički definirane ulice, a vrtnim pročeljem u 21. stoljeću. Ako imamo na umu da današnja svjetska arhitektonska produkcija ima punu slobodu u upotrebi najrazličitijih, često i ekscesno motiviranih formi, nema razloga da se i mi ne ponašamo slobodno, da ne uključimo ta dva stila, dva vremena. Cijena takvih građevina ne bi trebala iskakati iz standardnih za građenje poslovnih, odnosno stambenih prostora u ovom dijelu Hrvatske.

image
Arhitekt Davor Salopek u Petrinji
Ronald Gorsic/Cropix

- Ivanković: Modeli ne postoje, svaka urbanistička cjelina ima svoju sudbinu. U svakom slučaju, novi urbanizam ne smije biti rezultat bezlično ispunjenih administrativnih križaljki.

- Račić: Obnovu bi trebalo provesti tako da svaki obnovljeni objekt bude u skladu s važećim standardima za potresna opterećenja. Nema smisla stambene zgrade obnavljati kao što je definirano primjerice u Zakonu o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije i Zagrebačke županije, gdje se propisuje konstruktivna obnova na razini popravka, umjesto da se propiše obavezno pojačanje na razinu koju traže važeći propisi. Čemu obnavljati zgradu na jednaku razinu otpornosti na potres? Novi potres, koji se može desiti doslovno sljedeći dan nakon što je 'obnova' dovršena, ponovno će je oštetiti i cijeli proces je besmislen, a sredstva su potrošena. Kada je riječ o vrstama gradnje, onda je logično da svi objekti koji nisu pod zaštitom budu obnovljeni ili izgrađeni korištenjem suvremenih dostignuća i suvremenim materijalima, dok za one koji su zaštićeni postoje prikladne metode obnove i pojačanja konstrukcije kojima se ne narušava njihova povijesna i arhitektonska vrijednost.

- Petrinec: Obnovu Petrinje potrebno je temeljiti na očuvanju njezinih arhitektonskih i urbanističkih vrijednosti, osobito njezine povijesne jezgre koja spada među najvrednije povijesne jezgre malih gradova kontinentalne Hrvatske. Zahvaljujući konzervatorskom projektu obnove pročelja najvrednijih kuća u povijesnoj jezgri Petrinje pokrenutom prije petnaestak godina, raspolažemo izvrsnom dokumentacijom koja dodatno opravdava i usmjerava pristup obnovi prema očuvanju i rehabilitaciji njenih povijesnih vrijednosti. S obzirom na broj od dvadesetak najvrednijih kuća, ali i njihovu grupiranost na relativno malom prostoru, moguć je sinergijski učinak obnove. Jedna od važnih tema je i mogućnost urbane sanacije i preobrazbe rubnih dijelova povijesne jezgre gdje postoje mogućnosti za suvremena arhitektonsko-urbanistička rješenja te poboljšanje urbanog prostora Petrinje u cjelini. Pristup treba biti interdisciplinaran te se u procesu treba čuti i riječ građana Petrinje. U svakom slučaju, kad govorimo o modelu obnove, imamo pozitivno iskustvo u obnovi povijesne jezgre Vukovara, a takav model u najvećoj je mjeri prihvatljiv i za Petrinju.

Koliko bi obnova jezgre, po vašim procjenama, mogla trajati?

- Ivanković: Dugo.

- Račić: Obnova jezgre bi, kada bi se radilo ekspresno i ekspeditivno, mogla biti gotova za pet do šest godina. Realno, znajući kako se vladajuća politika odnosi prema građanima, potrajat će vjerojatno i deset, a možda i više godina.

- Petrinec: U ovom trenutku teško je preciznije predvidjeti trajanje obnove jer ona ovisi o usklađivanju brojnih čimbenika. U svakom slučaju, ako želimo postići kvalitetu obnove kakvu povijesna jezgra Petrinje zaslužuje, ona, nažalost, neće biti brza i jednostavna. Međutim, paralelno se mogu relativno brzo obnoviti rubna područja grada i ruralni prostor. Važno je da se obnova provodi na temelju dobro promišljenih projekata suvremenih, funkcionalnih, sigurnih i energetski učinkovitih kuća. Pritom se ne treba bojati tipskih ili modularnih rješenja, montažnih sustava, inspiriranih tradicijskom drvenom gradnjom koja je po prirodi gradnje otporna na potres, što se i pokazalo na stradalom području, a zapravo je tipska.

- Salopek: U vrijeme obnove među ostalim ulaze uklanjanje ruševina, raščišćavanje vlasničkih odnosa i utvrđivanje nositelja investicije, projektiranje, ishođenje građevinske dozvole sa suglasnostima, izbor izvoditelja i izvođenje, a svaka od tih faza ima svoj proces trajanja.

Ima li Hrvatska dovoljno sredstava za kvalitetnu obnovu? Koji bi bio najbolji model financiranja?

- Račić: Hrvatska nema dovoljno sredstava, no sredstva za obnovu se mogu dobiti iz EU i drugih država. Model financiranja bi trebao uzeti u obzir više faktora: socijalno stanje vlasnika, arhitektonsku kvalitetu zgrade, utvrđivanje radi li se o kulturnom ili povijesnom dobru itd. Temeljem svih tih faktora odredio bi se udio financiranja obnove svake pojedine zgrade. Provedbeni model bi bio najjednostavniji kao i za energetsku obnovu: to je uhodani model, koji je već poznat i upraviteljima zgrada i izvođačima i građanima. Iako je ovaj kraj i prije potresa bio investicijski nezanimljiv, pa se za razliku od Zagreba teško može govoriti o potencijalu za investicijski udjel u obnovi, niti za poneki takav rijedak primjer ne treba reći 'ne'. Mnogi su sada pohrlili u Petrinju i shvatili da je ona u europskim i svjetskim relacijskim navikama, zapravo malo udaljenije predgrađe Zagreba, pa bi lokalna samouprava trebala ozbiljno razmisliti o idejama nove šanse za neku drugačiju Petrinju od one depresivne i prije potresa.

- Salopek: Smatram da europska država Hrvatska može skupiti dovoljno sredstava za obnovu. Model prepuštam financijašima.

- Petrinec: Pored vlastitih sredstava, Hrvatska kao članica Europske unije ima na raspolaganju u prvom redu spomenuti Fond solidarnosti EU, ali i mogućnosti financiranja iz drugih fondova uz pretpostavku dobro osmišljenih projekata koji baštinu povezuju s lokalnim i regionalnim razvojem, a tu su i različite ciljane donacije.

- Ivanković: Model financiranja mogao bi biti 50 posto država, 50 posto EU.

S obzirom na to da će obnova zasigurno tražiti neka specijalistička znanja, ima li u Hrvatskoj dovoljno takvih majstora? Hoćemo li ih morati uvoziti?

- Račić: Obnova spomenika kulture uvijek traži specijalistička znanja, a mi takvih majstora trenutno nemamo dovoljno. Gledajmo na obnovu kao na priliku da ponovno pokrenemo specijalističke edukacijske pravce i damo priliku mladima da imaju posao i budućnost u Hrvatskoj. Budemo li ih morali uvoziti, onda će to prije svega biti zbog zaboravljenog Zagreba koji nije izazov za hrvatsku struku i operativu, nego i za europsku, ako bismo se odlučili za ispravni put obnove. Obnova Zagreba do razine suvremenih važećih standarda za protupotresna opterećenja uključivala bi sve zgrade koje ne mogu izdržati ni ponavljanje prošlogodišnjeg potresa, a kamoli potrese iznad šest stupnjeva. Takvu obnovu trebalo bi pretvoriti u cjelovitu urbanu obnovu grada potpunom promjenom vizije jednog sporednog u jedan važan europski centar privlačenjem novih investitora. Hrvatska ne može obnoviti grad Zagreb, nego samo donekle sanirati štetu od potresa na istoj razini nedovoljne protupotresne otpornosti.

- Salopek: Naše građevinarstvo zadnjih par godina pokazuje znakove laganog uspona, ali još uvijek nema dovoljno kvalificiranih majstora, a niti dovoljno nekvalificiranih. Za dio građevinskih djelatnika trebalo bi se kratkoročno osloniti na naše istočne susjede, a dugoročno pojačati interes za školovanje u graditeljskim strukama.

- Petrinec: Kada je kulturna baština u pitanju, hrvatska konzervatorska služba ima iskustvo poslijeratne obnove, ali i svakodnevnog bavljenja obnovom kulturnih dobara. Pored toga, svakako ćemo koristiti mogućnost uključivanja međunarodnih stručnjaka u pojedinim pitanjima obnove te iskustva drugih zemalja u sličnim situacijama.

- Ivanković: Hrvatska ima vrhunske znanstvenike i stručnjake - ne treba ih uvoziti, mi ih, nažalost, izvozimo.

Kuće su, po nekim procjenama, bile u toliko lošem stanju da bi mnoge ionako propale, neovisno o potresu. Kako pristupiti tom problemu i inače u manjim hrvatskim gradovima koji se nose sa sličnim izazovima?

- Račić: Projektirani vijek trajanja zgrada u Hrvatskoj je sto godina, iako se realno grade tako da traju puno dulje. Stoga, ne treba razmišljati o tome kako je nešto katastrofalno ako bi se kuća stara sto godina srušila za dodatnih pedeset. Sve nove zgrade, ako se zadovoljavaju pozitivni propisi, nisu problem. Problem je samo obnova starih zgrada ispod razina protupotresne zaštite koja je za neku zonu predviđena, jer je to tada vjerojatno bacanje novca kroz prozor.

- Salopek: Kad bismo htjeli izbjeći posljedice katastrofalnih potresa, trebalo bi sukcesivno prići konstruktivnoj sanaciji najvrednijih povijesnih građevina. Isto tako, trebalo bi pojačati redovno održavanje, naročito krovova, a kod tradicijskih drvenih građevina i temelja.

- Petrinec: Ako se povijesne građevine redovito održavanju i obnavljaju uključujući i primjenu odgovarajućih metoda protupotresnog ojačanja, njihov vijek trajanja nije ograničen. O tome svjedoči i njihovo dvjestogodišnje, pa i dulje postojanje. Međutim, kada je kuća nenaseljena i bez namjene, ona ubrzano propada. Pouka koju možemo izvući iz ove tragedije je nužnost organiziranog upravljanja zgradama i njihovo održavanje, protupotresna obnova koja je apsolutno moguća i provediva na povijesnim zgradama. Jadna od ključnih sastavnica je i izrada planova upravljanja rizicima od katastrofa koja podrazumijeva i kulturna dobra.

- Ivanković: Ne znam da bi propale, s obzirom na to da je većina starija od pedeset ili sto godina. Trebalo bi osmisliti financiranje iz sredstava EU.

Relativno nedavno u talijanskim medijima se pisalo o stanju u L'Aquili, gradu u Italiji koji je teško stradao u potresu 2009. godine. Više od deset godina nakon potresa, preko šest tisuća ljudi i dalje živi u tada dodijeljenim kućicama, a mnogi se stanovnici nisu vratili. Kako izbjeći da se ne ponovi ovaj scenarij u Petrinji?

- Račić: Potrebno je, osim obnove kuća, obnoviti i život u Petrinji i ostalim područjima pogođenima potresom. I bez potresa ljudi su se od tamo odseljavali, možete zamisliti što će se sada dogoditi. Država i lokalna samouprava mora hitno olakšati poslovanje OPG-ima, obrtnicima i poduzetnicima te osigurati sredstva i mehanizme kako bi se što prije reaktivirale djelatnosti. Bez zapošljavanja nema ni života.

image
Marin Račić

- Ivanković: Šire područje Petrinje poznato je po proizvodnji drvne sirovine i drvnoprerađivačkoj industriji pa je moguće aktivirati taj proizvodni sektor u gradnji novih naselja.

- Salopek: Odgovor na ovo pitanje ostavljam hrvatskim političarima, tj. njihovim odlukama, koje bi trebale utjecati na procese obnove, da se to ne dogodi.

- Petrinec: Povratak stanovništva ovisi o provedbi dobro osmišljene i organizirane obnove na temelju kvalitetnih projekata, ali i provođenjem paralelnih politika koje povezuju lokalni i regionalni razvoj, koristeći dobru prometnu povezanost te blizinu Siska i Zagreba.

Mnogi su sugovornici iz ovoga grada posljednjih dana javno govorili da su ranije imali osjećaj da za Petrinju nikoga zapravo nije briga, da su ovi krajevi ionako, kako su se izrazili neki od njih, 'slijepo crijevo države'. Zašto su, po vašem mišljenju, imali takav osjećaj?

- Salopek: Dijelim taj osjećaj. Za takvo stanje sigurno ima krivnje na lokalnim kreatorima života grada kroz proteklih 25 godina, ali smatram da i zbog strateških razloga za sudbinu zemlje određen snažni, opipljivi poticaj za oporavak ovog dijela Hrvatske mora doći i iz vrha naše hrvatske vlasti.

- Ivanković: Odlučna i profesionalna reakcija Vlade i bezuvjetna pomoć i podrška ljudi diljem zemlje dokazuju da Banovina nije 'slijepo crijevo države', već naprotiv: da je u srcima države i njezinih građana.

- Petrinec: Područje Banovine promatrano s konzervatorskog gledišta nipošto nije slijepo crijevo, već područje izuzetno vrijedne kulturne baštine koju čine gradske jezgre, pojedinačne sakralne i civilne zgrade, tradicijsko graditeljstvo i neki od najvažnijih arheoloških lokaliteta na području Hrvatske.

- Račić: Veći dio ove nelogične i rijekom Savom podijeljene, a ne povezane županije potpuno je razvojno zanemaren. Devastacije poljoprivrede u cijeloj Hrvatskoj najteže su pogodile Baniju, pa i samu Slavoniju. To je toliko nelogično i neshvatljivo da je jedino tumačenje u nakaradnoj politici. Onaj tko je uspio uništiti kraj, koji je bio regionalni, a ne samo hrvatski sinonim mesne industrije, zaista je fenomen razaranja koji je potresu intenzivno i dubinski prethodio. Zato ćemo saniranje i obnovu nakon potresa moći vrednovati samo ako se vrati i osmisli život, a ne ako obnovimo zgrade od cigle u kojima više ionako neće imati i htjeti itko živjeti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
08. studeni 2021 05:43