U ovo nevjerojatno doba, u kojem je zajednička trauma ispred svega što pojedinačno doživljavamo i prolazimo, teško je započeti tekst o osobnom iskustvu. I svadbe obilježene covidom, i oproštaj od onih koje smo voljeli. I porodi, čak ponegdje i dječje bolesti.
Sva individualna iskustva koja su kraljevala svijetom donedavno postala su ili zabranjena ili determinirana pravilima nekakvih stožera, a bilo koje kršenje, s pravom, smatra se obiješću i neodgovornošću.
U vremenu kad je broj uzvanika na vjenčanju o kojem ste možda sanjali čitav život strogo limitiran, u vremenu kad se preporučuje ne grliti ožalošćene, u vremenu kad je najganutljivija fotografija koju sam vidjela čovjek koji preko debelog sloja plastike grli majku koja je u staračkom domu, teško je, gotovo nemoguće za...

Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....