Kad razmatraju što potiče gospodarski rast, ekonomisti se uglavnom fokusiraju na rad ili kapital te koliko su oni efikasno iskorišteni. Ono što često izostave su faktori koji mogu biti odlučujući za kvalitetu tih inputa, kao što je zdravlje kad se radi o radnoj snazi, procjenjujući obično tek razinu obrazovanja, kažu stručnjaci s McKinsey Global Institute. Oni su proveli jednogodišnje istraživanje, obuhvativši 200 zemalja, među njima i Hrvatsku, i kvantificirali prednosti koje donosi fokusiranje na zdravlje kao investiciju s ekonomskim i društvenim koristima.
Istražili su koji su glavni uzroci oboljenja i preuranjenih smrti te zaključili koje je zdravstvene intervencije treba provesti kako bi se smanjio utjecaj stope oboljenja stanovništva na gospodarstvo, a rezultate su objavili ovoga tjedna u izvještaju “Zdravlje na prvom mjestu: Recept za blagostanje”, ujedno podsjetivši da su razna zdravstvena poboljšanja u prošlom stoljeću bila snažan katalizator za ekonomski rast; ne samo da je bilo više radne snage, ona je bila i produktivnija, a osjetne su bile i goleme društvene koristi.
“Međutim, posljednjih je godina u debatama dominirao fokus na rast troškova zdravstva, posebno u zrelim ekonomijama, a zdravlje kao investicija u naša društva većinom je bilo ignorirano. Pandemija je neželjeni podsjetnik na to koliko je zdravlje važno za pojedince, društvo i globalnu ekonomiju”, kažu odmah u uvodu. Šok koji je izazvao Covid-19 donosi zapravo veliku priliku da države sada promisle o ulozi zdravlja u postpandemijskoj budućnosti, pa tako i Hrvatska, gdje godinama najviše razgovaramo o gubicima javnog zdravstva koji sada iznose oko 8,5 milijardi kuna.
Smanjenje tereta bolesti
Njihovi su zaključci i brojke bombastični, ali tvrde da su izvedivi. Koristili su setove podataka o “globalnom teretu oboljenja” koje je razvio Institut za zdravstvenu metriku i procjenu Sveučilišta Washington, a za procjenu smanjivanja tog tereta obradili su kliničke dokaze i upute za 52 bolesti koje su najviše uzrok obolijevanja.
Među ostalim, istraživanje pokazuje da kad bi se postojeće mehanizme zdravstvene zaštite i prevencije globalno učinilo dostupnima, svjetski bi “teret oboljenja” mogao biti smanjen za oko 40 posto u iduća dva desetljeća, što nazivaju zdravim scenarijem rasta. To znači za trećinu manje smrti od raka i kardiovaskularnih bolesti te 60 posto manje smrti zbog tropskih bolesti i malarije. U tom bi se scenariju dogodio i skok u vitalnosti te bi prosječan 65-godišnjak u 2040. mogao biti jednako zdrav kao prosječan 55-godišnjak danas, što znači da bi se aktivna srednja dob produljila za 10 godina.
Bolje zdravlje i vitalnost radne snage mogla bi dodati čak 12 bilijuna dolara svjetskom BDP-u u 2040. godini, odnosno značiti 0,4 posto brži rast globalne ekonomije svake godine. Gospodarski bi povrat bio između dva i četiri dolara za svaki dolar uložen u bolji zdravstveni sustav, izračunali su. Istraživači pritom ukazuju na veliku važnost prevencije, kao i postizanje veće produktivnosti u razvijenim zdravstvenim sustavima. Također, dodaju, treba uzeti u obzir i inovacije te navode niz obećavajućih koje bi mogle imati utjecaja na globalno zdravlje do 2040. godine (odnosno smanjiti teret oboljenja za dodatnih šest do 10 posto).
Među njima se spominju molekularne tehnologije, lijekovi nove generacije, inovativna cjepiva, napredne kirurške procedure i razni nosivi ili ugradivi uređaji, pa sve do tzv. digitalne terapeutike koju pokreće umjetna inteligencija.
Kako su došli do ekonomske koristi od 12 bilijuna dolara? Ukratko: manje preuranjene smrti, manje bolesti, dulji ostanak u svijetu rada, povećana produktivnost. Do 2040. bi bilo zaposleno 245 milijuna ljudi više, a od toga bi 60 milijuna izbjeglo ranu smrt zbog kardiovaskularnih bolesti, raka, malarije i drugih uzroka, što bi pridonijelo 1,4 bilijuna dolara svjetskom BDP-u. Kad bi se adekvatno tretiralo mentalne poremećaje, dijabetes i druga stanja, ona više ne bi bila smetnja za rad, što je ekvivalent od oko 120 milijuna radnika na punom radnom vremenu koji bi pridonijeli dodatnih 4,2 bilijuna dolara.
Još 4,1 bilijun dolara mogao bi biti “otključan” kad bi se sudjelovanje u radnoj snazi proširilo među tri skupine: starijoj populaciji koja bi zbog boljeg zdravlja mogla raditi dulje (40 milijuna), neformalne njegovatelje koji brinu o svojim bližnjima (12 milijuna) i ljude s poteškoćama koji bi mogli ići na posao jer se radno mjesto adaptiralo za njihove potrebe (osam milijuna ljudi). Na kraju, popravila bi se produktivnost i to bi podiglo BDP za 2 bilijuna dolara smanjujući tzv. prezentizam (kad zaposlenici dođu na posao, ali zapravo ne rade) zbog kroničnih bolesti, primjerice.
A koja je procjena globalnog troška tranzicije na zdravi scenarij? Dodatnih oko 2,2 bilijuna dolara godišnje u zdravstvu, uz napomenu da bi poboljšanja produktivnosti u isporuci zdravstvenih usluga mogla značajno kompenzirati potrebne dodatne troškove u svim zemljama osim onih najnerazvijenijih. Taj bi zaključak i za Hrvatsku, koja izdvaja za zdravstveni sustav oko 7,5 posto BDP-a (manje od europskog prosjeka koji je 10 posto), trebao biti interesantan, tim više što je kod nas i očekivani životni vijek (77,5 godina) kraći nego u većini članica EU.
Za zapadnu Europu, kao i SAD, procjenjuju da bi bolje zdravlje stanovništva pridonijelo rastu BDP-a od 0,5 posto godišnje. U Europi bi najveći motor tog rasta bilo produljen ostanak u svijetu rada, što bi dodalo oko 800 milijardi dolara BDP-u jer je trenutno efektivna dob umirovljenja niska u mnogim zemljama u odnosu na očekivanu životnu dob.
Procjenjuju da bi participacija u radnoj snazi za one između 65 i 69 godina starosti do 2040. godine mogla porasti sa sedam na 35 posto. U SAD-u, primjerice, veliki dio ekonomske koristi bi došao od toga da se osigura da ljudi u radnoj dobi, oni od 15 do 64 godine, ostanu zdravi i aktivni. U toj dobnoj skupini je smrtnost u SAD-u skoro dvostruko veća nego, primjerice, u zapadnoj Europi. Dodaje se kako je postotak starijih ljudi u Sjevernoj Americi koji rade daleko veći nego u Europi.
Za svaku državu naveli su najznačajnije zdravstvene intervencije za poboljšanje razine zdravlja, a što se Hrvatske tiče, procijenili su da se pametnim investiranjem u zdravlje, osobito u preventivu, može u iduća dva desetljeća smanjiti stopa oboljenja za 34 posto. “To bi rezultiralo povećanjem BDP-a od čak devet milijardi dolara do 2040. godine. Slikovito rečeno, na svaki uloženi dolar u poboljšanje zdravstvenog sustava, Hrvatska bi si tako vratila 1,30 dolara”, tumači pokazatelje istraživanja Tomislav Brezinščak, direktor Adriatic regije u McKinseyju.
Kako su nam objasnili, za kvantificiranje ekonomskog učinka zdravstvenih poboljšanja oslanjali su se na prognozu broja stanovnika i onih radno aktivnih do 2040. godine te su uzeli u obzir godišnji utjecaj zdravstvenih poboljšanja na određene dobne skupine. Nakon toga su podizanje razine zdravstvenog stanja stanovništva sagledali u smislu pozitivnog utjecaja na povećanje broja radne snage i radne produktivnosti kao i na povećanje BDP-a.
Upravljanje zdravstvenim rizicima
“Procjene koje smo koristili kako bismo procijenili utjecaj na sva navedena mjerila usporedili smo s trenutnim prognozama kretanja BDP-a”, kažu u McKinseyju. Potencijalno smanjenje stope oboljenja kao rezultat “intervencije” (to su razne akcije kojima je cilj procjena, promoviranje i poboljšanje zdravlja populacije) u Hrvatskoj sadržava sljedeću “mješavinu”: 38 posto okolišne i društvene faktore te navike i ponašanje pojedinaca, 35 posto prevenciju i osvještavanje važnosti brige za zdravlje, što uključuje usluge za prevenciju bolesti ili upravljanje zdravstvenim rizicima, a 27 posto terapije/liječenje ustanovljenih bolesti.
Među top pet glavnih zdravstvenih “intervencija” koje najviše mogu utjecati na poboljšanje zdravlja u Hrvatskoj navode lijekove za bolesti srca, prevenciju moždanog udara i dijabetes, potom podršku za promjenu ponašanja, prestanak pušenja, regulaciju prehrane i fizičku aktivnost te cijepljenje. Uglavnom, zaključak je da bi drukčije ponašanje i ulaganja u zdravstvo za dva desetljeća donijeli veći hrvatski BDP za 11 posto iznad bazičnog scenarija, s time da bi velika većina tog postignuća (4,5 milijardi dolara) došla od povećane participacije u radnoj snazi, prije svega starijih ljudi, potom od manje bolesti (2,9 milijardi dolara) te veće produktivnosti (1,3 milijarde dolara). Preuranjenih smrti bilo bi pet posto manje, a to bi, izračunali su, pridonijelo 400 milijuna dolara BDP-u.
Kad smo postavili pitanje je li, primjerice, HDZ-ovo najavljeno ulaganje od tri milijarde kuna u modernizaciju zdravstvenog sustava i zdravstvenu skrb, te revitalizacija Imunološkog zavoda u idućem razdoblju, na tragu zaključaka ovog istraživanja, iz McKinseyja su nam odgovorili da nemaju običaj komentirati poteze pojedinih vlada, tvrtki i drugih organizacija i nisu specijalizirani za davanje konkretnih političkih savjeta.