Svebor Mihael Jelić (22) od svibnja redovito odlazi na tulume kod Hrvatskog narodnog kazališta. Otkako su popustili epidemiološke mjere, priča, znao je na “kazališnu cugu” ići i dva puta tjedno. Sve je to krenulo spontano, veli, nema tu jednog organizatora, a odlazak na HNK posve je različit od klasičnog izlaska.
- Nema onog razmišljanja gdje ćeš ići i dugih dogovora, znaš gdje ćeš ići, ide se na HNK. Nisam ni inače osoba koja ima neke osobite rituale prije izlaska, ali da, za razliku od uobičajenih izlazaka u klubove, koji su uvijek specifična ekipa, primjerice, Močvara je jedna ekipa, Opera je druga ekipa, Funk je treća ekipa, ovdje toga nema. HNK je mjesto koje povezuje sve. Nema separacije, svi se žele družiti - objašnjava nam mladi zagrebački redatelj koji trenutno studira režiju u Beču.
Otkako su klubovi postali riskantna mjesta za provod, “cuganje ispred HNK” je bez dileme postalo “in” mjesto za izlazak zagrebačke mladeži. O tome svjedoče stotine njih koji su zadnjih mjeseci taj prostor okupirali. Jelić kaže da je to “javni prostor na koji oni imaju pravo”, ali, ipak, javnost se zadnjih tjedana podijelila oko tih njihovih druženja. Jedni blagonaklono gledaju na to kao potrebu mladih za kontaktom nakon mjeseci izolacije. Drugi, pak, kritiziraju okupljanje kao nekontrolirani “svinjac” koji, osim što iza sebe ostavlja prazne boce i zapišane pločnike, pokazuje da mladima nije stalo do sigurnosti svojih sugrađana, a treći da je to generacijska stvar, izraz mladenačkog bunta protiv nametnutih restrikcija.
Zaista, moglo se vidjeti krajem lipnja da je okupljanje, koje je u početku vjerojatno krenulo kao naprečac složena pijanka, kako nam je i sam Jelić potvrdio, počelo odašiljati političke poruke. Bio je to trenutak kada se šarolika klika skupila ispod velikog transparenta “Korona je prevara”. Nakon što je policija intervenirala i skinula ga, osvanuo je novi na kojem je pisalo “Imamo pravo disati. Stop korona teroru”, a izražavao je i podršku srbijanskom tenisaču Novaku Đokoviću. Ponukalo je to neke da “kazališnu pijanku” okarakteriziraju kao svojevrsni “pokret otpora” usmjeren protiv Stožera, kontra-korona-kultura.
Dolazak policije pokrenuo bunt
Jelić kaže da njihovo okupljanje nije organizirani event, već spontana reakcija ljudi, ali da nezadovoljstva ima - ima.
- Mlade se, generalno, tretira kao da, eto, postoje. Kažu nam, vi ste naša budućnost, ali nećemo o vama puno razgovarati. Sam odlazak na HNK nije bio čin buntovništva, ali moment u kojem se ljude počelo sprječavati da dolaze tamo i da se druže, kada je policija počela dolaziti, tada je to postao bunt. Rekli smo: “E nećete”, mi želimo provoditi vrijeme zajedno, imamo na to pravo, a to što se to ne sviđa policiji ili gradu, to nije naša stvar - govori Jelić
Riječ je, prema Jeliću, o tome da nije bilo logičnog objašnjenja za zabranu okupljanja jer su mjere za suzbijanje koronavirusa već počele popuštati i ljudi su se skupljali i na drugim eventima. Priznaje da je moguće da je to neki nesvjesni izraz bunta, u situaciji kada su mladi konstantno zanemarivani i u podređenom položaju.
Vlasta Ilišin, znanstvena savjetnica na Institutu za društvena istraživanja te vodeća hrvatska sociologinja za mlade, smatra da okupljanje mladih ispred HNK nema neke osobite političke artikulacije, već da je to posve očekivana mladenačka reakcija na mjesece zatvorenosti.
- To je, zapravo, poruka - nemojte od nas tražiti previše. Sigurno je da okupljanja kao podlogu imaju i neku teoriju zavjera, kao i informacije i dezinformacije koje kolaju javnim prostorom, ali to nije ništa neobični niti neočekivano. Mladima razlozi uvedenih restrikcija ne zvuče uvjerljivo, nestrpljivi su, frustrirani, kao i većina društva, jer se ova situacija razvukla i ne čini se da će uskoro završiti. Nisam pobornik da na mlade sada treba ići drvljem i kamenjem - kaže Ilišin.
Okupljanja mladih, kao ono ispred HNK, može se usporediti s bilo kojim rock-koncertom ili nogometnom utakmicom.
Štoviše, kaže, mladi pokazuju odgovornost time što se okupljaju na otvorenom prostoru.
- Naravno da je tu riječ i o sebičnosti, stalo im je do njihovog zadovoljstva, kao i bilo kome drugom, ali ne bih rekla da tu postoji zametak neke političke pobudne, zasad. Naravno, ako to sve skupa potraje, a onda još i u kombinaciji s ekonomskim posljedicama koje će biti vidljive tek na jesen, možda bismo mogli očekivati i neke šire društvene izljeve nezadovoljstva - prognozira Ilišin.
Stotine mladih tjeraju doma
Sličan se trend već nazire u Njemačkoj. Od travnja tamo spontano niču zabave na otvorenom, poglavito u berlinskim parkovima. Kako su izvijestili njemački mediji, policija je redovito intervenirala tjerajući stotine mladih doma. Oni bi se, jednostavno, razbježali s te lokacije i pridružili se skupini s neke druge lokacije u gradu.
“Moramo se nekako zabavljati”, poručili su tada. Njemačka policija, kao uostalom i hrvatska, ne može na okupljene primjenjivati represivne mjere. Okupljanje u parku ili bilo kojem javnom prostoru, u smislu druženja, jednostavno, nije zabranjeno. Ipak, mogu doći i zamoliti ljude da se raziđu ili, eventualno, napisati nekome kaznu za nedolično ponašanje ili remećenje javnog reda i mira, ali tada bi ga trebali u tome “uloviti”.
U njemačkom primjeru, međutim, frustracije zbog mjera protiv koronavirusa, kao i razbucavanje mladenačkih okupljanja, ubrzo je preraslo u nešto drugo. Tako su već krajem svibnja počela protestna okupljanja ispred njemačkog parlamenta. Skupine su, kako su onda prenosili njemački mediji, bile ideološki heterogene, s jedne strane antivakseri, antikapitalisti, pristaše ekstremne desnice, a s druge mladi i obični građani zabrinuti zbog gubitka posla. Parole koje su se tamo mogle vidjeti bile su vrlo slične onima koje se mogu vidjeti ispred HNK - “Zaustavite koronadiktaturu”.
Vlada velika zbunjenost
Na pitanje koji je generalni stav mladih prema koronavirusu, a posebno s obzirom na to da su osvanuli transparenti kojima se izražava da je korone svima već “preko glave”, Jelić odgovara da okupljeni nisu neka homogena skupina i svatko svako ima svoje mišljenje, ali priznaje da vlada velika zbunjenost.
- Ono što sam dobio iz razgovora s ljudima u tu Zagrebu i u Beču gdje studiram jest da, zapravo, nitko ne zna što se događa. Vlada zbunjenost. Sada imamo drugi val koji je veći nego prvi, a prvi smo proveli tako da smo svi bili doma, a drugi provodimo... evo. Svi želimo biti vani, nitko ne želi više biti zatvoren - priča.
Kako kaže, neke od uvedenih mjera su prilično površne, nošenje maski ili ograničavanje broja ljudi, recimo. Prema njemu, na isti način netko može biti zaražen u skupini od nekoliko ljudi, kao i u onoj od stotinu.
- Štogod tko mislio o koroni, činjenica jest da je Stožer izgubio kredibilitet. Prije nekoliko dana HDZ, s Berošem na čelu da stvar bude jasnija, slavio je izbornu pobjedu sa stotinom ljudi. Grle se, ljube, vesele, bez maske i bez razmaka. U tom se trenutku ljudi, bez obzira na to misle li da mjere funkcioniraju ili ne, više ne žele ponašati kako im se kaže jer se pokazalo da vrijedi samo za jedne, ali ne i za druge. Ili ćemo se svi držati mjera ili se nitko neće držati, a to da su neka slavlja dopuštena, a druga nisu, to puno govori o državi u kojoj živimo - smatra Jelić.
Profesorica Anči Leburić, s odsjeka sociologije Filozofskog fakulteta u Splitu, ne vjeruje da bi naša situacija mogla skliznuti u smjeru otvorene pobune ili prosvjeda. Smatra da mediji ponekad konstruiraju sliku koje zapravo nema, a da je u hrvatskom kontekstu više riječ o mladenačkoj dokolici nego izrazu nezadovoljstva.
- Mediji na neki način manipuliraju stavovima i idejama tih mladih. Činite to čim počnete komparirati različite neuporedive društvene situacije i tako dajete na težini nečemu što, prema svemu sudeći, proizlazi iz čiste dosade i dokolice. Dakle, u toj medijskoj konstrukciji mladenačke zbilje, neki od medija vrlo spretno lansiraju teme,ilustriraju nekakve potencijalne obrasce ponašanja mladih, koje onda tumače ispolitizirano. Tu bi mogla biti na djelu svojevrsna manipulacija javnim mnijenjem, čiji akteri ni krivi ni dužni postaju naši mladi.
Kako kaže, mladi su u ovoj zdravstvenoj ugrozi bili onemogućeni da zadovoljavaju one svoje temeljne mladenačke potrebe za sudjelovanjem na brojnim scenama, s ciljem druženja, na koncertima, masovnijim zabavama. Nije moguće sve to iskompenzirati virtualnim obrascima ponašanja, to više što su im sada završene studijske obveze i nastava. Naša mladež, smatra, jako dobro živi.
Dodatno, Hrvatska nije imala tako drastičnu situaciju s koronavirusom, kakvu je, primjerice, imala Italija, a onda naši mladi i nisu svjesni prave opasnosti jer se s njom zapravo nisu susreli. Kao i u Zagrebu, slična je situacija i u Splitu. Prošli je tjedan Slobodna Dalmacija objavila kako su se mladi počeli skupljati na tamošnjim trgovima i parkovima. Nose boce u vrećicama iz Tommyja i skupljaju se na Matejuški gdje, da je sezona u normalnom jeku, u ovo vrijeme ne bi imali pristup jer bi grad bio preplavljen turistima.
U Splitu, ipak, drži Leburić, okupljanje mladih na Matejuški više je izraz mediteranske kulture i ljetnih vrućina koje ljude tjeraju iz sparnih stanova u otvoreni prostor, nego politički “statement”.
- A pitanje je i gdje bi trebali ići?! Ako institucije ne čine ništa da osiguraju prostore i programe kojima bi mlade ljudi usmjerili i kontrolirali, ništa im drugi i ne preostaje - ističe profesorica Leburić.
Sve se okrenulo naglavačke
No još jedno pitanje iskače. Promotrimo li sliku mladih koju su sociolozi i psiholozi gradili posljednjih godina, kako se sada ta masovna okupljanja mladih uklapaju u onu ideju njihove tehnološke otuđenosti. S puno se zabrinutosti, naime, pričalo da generacije od 15 pa do 20 godina ovise o tehnologiji, komuniciraju isključivo preko chatova i društvenih mreža te premalo pažnje poklanjaju fizičkim druženjima. Situacija se sada, čini se, okrenula naglavačke. Mladi traže društvo i fizički kontakt u parkovima i na ulicama, a stariji koji su im pretjeranu virtualnu komunikaciju donedavno spočitavali, sada je strogo preporučuju.
- Ako su vrijednosti društva narušene tako da oni koji predstavljaju društvo nisu dosljedni, da ista pravila ne vrijede za njih i za druge, ako ne snose odgovornost za svoje ponašanje, sve su to onda poruke koje dobivaju i mladi ljudi i koje mogu utjecati na njihovo ponašanje - objasnila nam je Kristina Bačkonja, psihologinja iz Centra za edukaciju i savjetovanje Budi svoj.
Fenomen okupljanja kod mladih, usprkos epidemiološkim sugestijama da se to ne čini, Bačkonja vidi kao “propitivanje autoriteta i očekivani razvojni proces”. Za mladu osobu između 14. i 21. godine života, kaže, to je normalno, u toj fazi socijalizacije glavna razvojna zadaća mladih je upravo određena vrsta pobune tj. preispitivanja stvari koje su im do tada drugi nametali.
Međutim, napominje, ne treba smetnuti s uma da trenutno proživljavamo stresnu situaciju koja se odražava na svakog čovjeka, pa tako i mladog.
- Ovisno o tome kakve su mehanizme suočavanja sa stresom izgradili, mladi ljudi mogu tijekom stresnih situacija ignorirati da se nešto uopće događa, može ih preplaviti anksioznost, a mogu se prepustiti sredstvima koja im olakšavaju stresnu situaciju, primjerice, alkoholu - zaključuje.