Kako smo došli do toga da i kroz porezne olakšice pokažemo da nam hrvatska kultura ništa ne znači

Mora da je to bio Sofijin izbor za premijera i ministra financija. Dati tuđu lovu sportu ili kulturi? Izabrali su sport. Jači je, izdržljiviji, brojniji, vidljiviji, okuplja više ljudi. Kultura ionako nema šanse.

Uostalom, ne može se kontrolirati, nitko ne zna što će izvesti onaj s kistom i kakvu će pjesmu napisati ona što sjedi u kutu, hoće li taj bend slaviti ljubav ili pušku. Kakvu ljubav će slaviti, onu između dviju cura?

Dva dečka? Onih koji se ne osjećaju dobro u svom spolu? Hoće li ti umjetnici biti pijani, drogirani? Hoće li za tim mikrofonom nastati neki novi Rundek, Psihomodo, Pipsi, neki hrvatski Buč Kesidi, kao da nam nije dosta što postoje Ki Klop, Željezne pilule, IDEM, Porto Morto, ŠoMazgoon, Plagijatorsi?

U klubovima nema doping kontrole kao na terenu....