Obrazovanje manjina u Hrvatskoj, koje je nedavno oštro kritizirala zastupnica SDSS-a, predstavnici manjina, naprotiv, ocjenjuju pozitivno, no razgovor s njima otkriva kako ono pati od svih problema u kojima se nalazi javno obrazovanje "većine".
Pozitivne ocjene, osim predstavnika manjina, odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina obrazovanju daje i stručna javnost, kao i službena tijela, koja ističu "visok stupanj provedbe ustavnih prava nacionalnih manjina".
Međutim, pažnju javnosti na to društveno područje svratila je oštra kritika zastupnice Samostalne demokratske srpske stranke Dragane Jeckov. Ona je najprije u Saboru, a potom i na tribini Privrednika u studenome prošle godine, oštro kritizirala vlast koja, rekla je, odugovlači s registracijom škola na srpskome jeziku i ćiriličnom pismu kakve već imaju talijanska, češka i mađarska manjina.
Taj se problem nastavlja, unatoč razgovoru u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, na kojemu je dogovorena dinamika rješenja, izjavila je saborska zastupnica Jeckov.
U potrazi za odgovorima
Hina je poslala upite Ministarstvu znanosti i obrazovanja te predstavnicima ostalih sedam najbrojnijih nacionalnih manjina. Na prvi upit Ministarstvo znanosti odgovorilo je frazerski i bez potrebnih činjenica, na drugi su odgovorili kako će ministrica osnovati radnu skupinu koja će se baviti analizom tog problema, a na treći su dostavili "sirovo" službeno izvješće o obrazovanju kao dijelu provođenja ustavnog zakona o manjinama za 2016/17.
Zakonski, obrazovanje manjina u Hrvatskoj riješeno je na najvećoj mogućoj razini. Učenici se mogu školovati u tri modela: A, B i C. Dobar dio tih modela naslijedili smo iz prethodne države, npr. kad se radi o talijanskoj nacionalnoj manjini, a prijepor se pojavio oko tzv. nove nacionalne manjine, srpske, i uvelike je posljedica opterećenja ratom, objašnjava psihologinja Dinka Čorkalo Biruški.
Ova profesorica s Filozofskog fakulteta u Zagrebu provodi projekt Integracijski procesi većine i manjine u etnički mješovitim zajednicama (2015. - 2019.), a cilj mu je istraživanje međuetničkih odnosa djece pripadnika većine i manjina te njihovih obrazovnih i socijalizacijskih izazova u četiri višenacionalne sredine u školama koje obrazuju po modelu A. Prethodno smo molili za komentar nekoliko sociologa koji su kazali kako nisu dovoljno upućeni.
Odgovori iz udruga koje predstavljaju nacionalne manjine pristizali su sporo, ponekad uz nepotpune podatke i uz suhe konstatacije da su zadovoljni, pa i vrlo zadovoljni stanjem obrazovanja na jeziku manjina. Srpskoj manjini nismo slali upit jer smo pratili tribinu Privrednika posvećenu registraciji manjinskih škola. Iz Romskog nacionalnog vijeća, čija je zajednica pod posebnim programom integracije učenika u odgojno-obrazovni sustav, i čiji će problemi biti predmet nekog budućeg teksta, nije stigao odgovor.
Brojnost i aktivizam nacionalnih manjina
No, najprije svratimo pogled na neke podatke koji odražavaju kulturni aktivizam i stečena prava zajednica. Sve nacionalne manjine čine malo više od 7,5 posto stanovništva u Hrvatskoj. Brojčana prisutnost pojedine manjine ne poklapa se s razvijenošću obrazovnih programa, kao ni s aktivnostima na informiranju i u kulturnim manifestacijama svoje zajednice.
Tako je srpska manjina, koja je sa 186.633 evidentiranih građana najbrojnija manjinska zajednica, za njegovanje svojih kulturnih potreba osigurala putem Savjeta za nacionalne manjine u 2017. godini 8,7 milijuna kuna, a odmah iza su Talijani, koji su, premda deset puta malobrojniji, osigurali fond od 6,3 milijuna kuna. Talijanska nacionalna manjina ima dugu tradiciju ostvarivanja prava i jedina od svih manjina u Hrvatskoj ima svoje dnevne novine, profesionalno kazalište i znanstvenu instituciju. Ona se financira prema bilateralnim ugovorima s Italijom.
Bošnjaci, treći po brojnosti, ostvarili su za trećinu manje sredstava od Mađara kojih je upola manje, ili od trostruko manjeg broja Čeha. Pozicije manjine možda se najbolje vide kad se broj njihovih pripadnika usporedi s iznosom dobivenih sredstava: na vrhu te skupine su talijanska manjina s 353,79 kuna po glavi, češka s 293,02 kn i mađarska s 256,26, kuna po pripadniku. Na donjem dijelu ljestvice su bošnjačka manjina sa 60,99 kn, slovenska sa 60,19 kn, srpska s 46,6, albanska s 34,49 i romska s 27,57 kn po članu zajednice.
Ti pokazatelji nisu u izravnoj vezi s javnim obrazovanjem. Oni doslovce govore o kvaliteti programa za kulturne potrebe i amaterizmu prema kriterijima Savjeta za nacionalne manjine, ali pokazuju kulturnu i političku snagu zajednice.
Manjine su jako senzibilizirane za ostvarenje svojih potreba, prije svega potrebe očuvanja nacionalnog i kulturnog identiteta. To je njihova prirodna potreba i taj dio razvoja socijalnog identiteta važan je za zdrav razvoj ličnosti, ističe Dinka Čorkalo Biruški.
Obrazovanje po A modelu
Prema Izvješću, 2016/2017. školske godine ukupno je 10.657 učenika polazilo nastavu na jeziku manjina, u 230 odgojno-obrazovne ustanove s 1014 razrednih odjela/skupina, a izvodilo ju je 1568 odgajatelja/učitelja/nastavnika. Ministarstvo znanosti i obrazovanja ispunilo je sve obveze te osiguralo udžbenike za učenike osnovnih i srednjih škola koji se školuju na jeziku i pismu nacionalnih manjina u školskoj godini 2016./2017., stoji u izvješću.
Nastavu po modelu A imaju talijanska, srpska, mađarska i češka nacionalna manjina, a cjelokupna nastava izvodi se na jeziku i pismu nacionalne manjine uz obvezno učenje hrvatskoga jezika. Samo talijanska manjina ima obrazovanje po A modelu za sve uzraste, od vrtića do fakulteta.
U tom modelu školovanje funkcionira dobro, stručna pokrivenost nastavnicima u većini zajednica je u redu. Ovdje je jako važan integracijski aspekt škola: škola mora biti mjesto socijalne integracije djece jer su ona veliki dio svoga vremena u školi i moraju moći doći u kontakt s vršnjacima i razvijati normalne vršnjačke odnose s pripadnicima svih nacionalnosti. To je pogotovo važno u višenacionalnim zajednicama, gdje djeca bivaju vrlo rano svjesna da postoje drugačiji jezici. "Drugačijost" se mora vođeno artikulirati, kako bi te višeetničke zajednice bile ujedno i integrirane i razvijale se kao funkcionalne zajednice na najbolji mogući način, ističe Dinka Čorkalo Biruški.
Predstavnici nacionalnih manjina nemaju bitnih prigovora, nego ponekad upućuju na tehničke nedostatke. Također, nemaju negativnih iskustava s time kako na njih gledaju pripadnici većinskog naroda.
Problemi i ovdje i ondje… Ali sve je dobro
Iz Talijanske nacionalne zajednice u Istri i Rijeci nabrojali su dugi niz tehničkih problema, od mogućnosti razrednih odjeljenja s manjim brojem učenika, prijevoda udžbenika, preko žurnosti priznavanja stručnih kvalifikacija za djelatnike koji su diplomirali u Italiji, do vrednovanja talijanskog jezika pri upisu na hrvatska sveučilišta, itd.
- Usprkos tim problemima, organizacija obrazovanja u tim školama je odlična, i na našem je području sasvim normalno za većinu građana da djeca i mladi pohađaju škole talijanske manjine - zaključili su.
Iz Demokratske zajednice Mađara Hrvatske (HMDK) kažu kako je školovanje prema modelu A kod njih uobičajeno i da nemaju nikakvih posebnih komentara oko njihova prihvaćanja.
Iz Saveza Čeha skreću pažnju na probleme asimilacije. Ističu da je od dolaska Čeha u Slavoniju prošlo skoro dvije stotine godina i da je asimilacija vrlo jaka. Nažalost, i matična država je daleko pa Česi ne mogu gledati češku televiziju i slušati češki radio, kako bi bili u svakodnevnom kontaktu sa živim jezikom, kažu.
Usprkos tome, interes za nastavu na češkom jeziku izuzetno je velik, što potvrđuje broj učenika. Iako taj broj lagano pada, broj onih koji idu u češke škole po modelu A je stabilan. Udžbenike za nastavu predmeta Češki jezik izdaje NIU Jednota iz Daruvaru i to su autorski udžbenici prosvjetnih djelatnika češke manjine.
Odgajatelji, učitelji i nastavnici većinom se obrazuju na fakultetima u Hrvatskoj, samo pojedinačno u Češkoj Republici, zaključuju.
Multietničnost koju je veselje vidjeti
Škole na jeziku i pismu nacionalne manjine ne pohađaju samo pripadnici tih manjina, nego i druga djeca. Činjenica da u manjinske škole idu i "većinska djeca", pokazuje kako je jezik manjine dodatna vrijednost škole te pokazuje stupanj integriranosti zajednice i uobičajenost činjenice da je zajednica višenacionalna, ali ne i konfliktna, objašnjava profesorica ističe Dinka Čorkalo Biruški.
Osim toga, manjine imaju potrebu prezentiranja svojih doprinosa većinskoj zajednici. Hrvatska bi trebala biti ponosna i puno intenzivnije isticati koliko su pripadnici nacionalnih manjina pridonijeli kulturi, znanosti i vrijednostima hrvatskog društva. To treba isticati u javnom prostoru jer je primjer kako se može integrativno djelovati, dodaje socijalna psihologinja.
Ona posebno navodi primjere Istre, koja je najmultikulturnija visokointegrirana sredina u Hrvatskoj. "U njoj Hrvati i Talijani, zajedno s drugima, žive multietničnost koju je veselje vidjeti", kaže i napominje da ne idealizira stanje. "Impresivna je sljubljenost hrvatskog i češkog konteksta u Daruvaru i okolici, gdje je hrvatska sredina prigrlila i češke vrijednosti i običaje, i gdje je upotreba jezika relaksiranija", ocjenjuje profesorica Čorkalo Biruški.
Obrazovanje po B i C modelu
Nastava po modelu B provodi se u ustanovi s nastavom na hrvatskom jeziku, ali u posebnim odjelima. Prirodna se grupa predmeta uči na hrvatskom jeziku, a društvena grupa predmeta na jeziku nacionalne manjine.
Ona je najmanje zastupljena. U tri osnovne škole, dvije mađarske i jednoj srpskoj, prošle godine se obrazovalo ukupno 42 djece.
Nastava po modelu C izvodi se na hrvatskom jeziku uz dodatnih dva do pet školskih sati namijenjenih njegovanju jezika i kulture nacionalne manjine. Dodatna satnica u trajanju od pet školskih sati tjedno obuhvaća učenje jezika i književnosti nacionalne manjine, geografije, povijesti, glazbene i likovne umjetnosti.
Slovenci, koji se školuju većinom po modelu C, nemaju negativnih iskustava, iako se odnosi između država često negativno medijski tumače. Međutim, kažu kako u nekim školama zbog pomanjkanja kadra rade nastavnici iz Slovenije.
Albanska nacionalna manjina muku muči sa stručnim kadrom, jer mali je broj učitelja koji imaju završeno visoko školovanje za ovo područje. No, kažu kako su, uz pomoć Ministarstva znanosti i obrazovanja, uspješno riješili i taj problem.
Naše iskustvo s ovim oblikom obrazovanja pripadnika albanske nacionalne manjine je veoma pozitivno. Pod svaku cijenu želimo ga ojačati, rekao jer predsjednik Unije Esad Čollaku i dodao kako su pripadnici većinskog naroda "jako lijepo prihvatili" albansko manjinsko obrazovanje.
Iz Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske (BNZH) kažu kako su tek u rujnu 2017. godine dobili dopusnicu Ministarstva za obrazovanje učenika pripadnika bošnjačke nacionalne manjine na nastavnom programu bosanskog jezika i kulture.
Projekt je u fazi ispitivanja interesa. Ako bude interesa, bosanski jezik uvest će se u škole kao dodatni predmet. U međuvremenu se priprema literatura i kada sve bude gotovo, treba izabrati predavače koji imaju odgovarajuću stručnu spremu. Sve bi trebao biti gotovo do početka sljedeće školske godine, izjavio je predsjednik BNZH Senad Pršić.
Registracija srpskih škola
Prema službenom izvješću, u školskoj godini 2016/2017. ukupno se na svim razinama i po svim obrazovnim modelima u 67 ustanova školovalo 3607 pripadnika srpske nacionalne manjine.
U 337 obrazovnih skupina podučavalo ih je ukupno 679 odgajatelja, učitelja i nastavnika.
Zastupnice SDSS-a Dragana Jeckov istaknula je registraciju srpskih škola kao jedno od osnovnih pitanja za srpsku manjinu. Ono je uvršteno u operativni rad Vlade. Rokovi izmiču i treba ih hitno rješavati, rekla je na tribini Privrednika.
Nema razloga za zabrinutost, ali SDSS neće od toga odustati i pridat će tom pitanju najveći mogući značaj. Ako ne budemo imali naše škole, nećemo sačuvati naš nacionalni identitet, upozorila je Jeckov uz napomenu kako su prošle 22 godine od Erdutskih sporazuma i 20 godina od mirne reintegracije, a ta prava još nisu ostvarena.
Te su škole ustavno pravo manjina, nakon kojih neki učenici nastavljaju škole na hrvatskom, odlaze na fakultete u Hrvatskoj ili Srbiji, gdje imaju kvotu upisa i postižu odlične rezultate, rekla je Jeckov i dodala kako su na Osječkom sveučilištu zaposlena četiri doktora znanosti koji su završili škole po A modelu.
Srpska zajednica koristi mnoge pogodnosti obrazovanja manjina, ali registracija srpskih škola se odugovlači iz razloga koje nadležna vlast nije željela komentirati. Čorkalo Biruški objašnjava kako su odnosi sa srpskom zajednicom opterećeni iskustvima rata.
- Pri tome, niti državna politika, posebno ne lokalna politika, a usudila bih se reći ni manjinska politika, ne vodi dovoljno računa o pravu djece na odrastanje u integriranoj sredini. U arenu se stalno stavlja pravo na obrazovanje na vlastitom jeziku i pismu, koje ja snažno zagovaram, ali kao socijalni psiholog uvijek inzistiram na tome da se to pravo ne izdvaja, odnosno ne dekontekstualizira izvan onoga što je najbolji interes djeteta - kaže ona.
Čorkalo Biruški upozorava na, po njoj, puno veći problem. U Vukovaru se nastava na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu i nastava na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu odvijaju u odvojenim razredima, pri čemu integrativni faktor škole potpuno izostaje. Za argumente da su djeca izvan škole zajedno i da se ondje druže, kaže da su možda točni, ali napominje kako škola nije iskorištena kao mogućnost da djeca budu zajedno u sigurnom okruženju, pod nadzorom nastavnika, i da se upoznaju i druže razvijajući svoje intelektualne ali i socijalne vještine, ističe.
Ona napominje da to škole mogu nadoknaditi organiziranjem izvannastavnih aktivnosti na kojima će djeca biti zajedno, na primjer da imaju zajedno informatiku, slobodne aktivnosti ili zajedničke sportske klubove. Djeca trebaju zajedno odrastati, upoznavati se, razvijati zajedničke interese i svoje vršnjačke zajednice. Škole trebaju biti mjesto učenja i prakticiranja tolerancije i mogu odigrati jedinstvenu integrativnu ulogu, pogotovu u sredinama koje funkcioniraju kao podijeljene zajednice, kaže profesorica Čorkalo Biruški.
Također navodi dobre primjere u talijansko-hrvatskim, češko-hrvatskim i mađarsko-hrvatskim školama, koje mogu iskoristiti i škole u Vukovaru, što je u socijalizacijskom pogledu ključno. Posebno ističe pozitivan primjer Tehničke škole Nikole Tesle u Vukovaru. Ta škola ima program robotike "koji žanje sjajne rezultate". Zahvaljujući tome programu škola postaje vidljiva, a u tome programu su djeca zajedno. Stvaranje takvih prijateljstava u školi ključ je za stvaranje integrirane zajednice, kaže.
Historijski teret kao sredstvo politike
Moramo imati razumijevanja za probleme srpske zajednice. Ona ni po čemu ne bi trebala biti različita od ostalih. Međutim, ne možemo se praviti da taj povijesni teret ne postoji. Stoga svi, a pogotovo država, moramo poduzeti dodatni napor da se osnaži i promiče visoka multietničnost Slavonije i Baranje i da se taj teret rata makne s djece, kaže socijalna psihologinja Čorkalo Biruški.
Kada je riječ o osjetljivim područjima kao što je Vukovar, ona predlaže državi da ponudi sva tri modela manjinskog obrazovanja. Tako se roditelji ne bi osjećali pod pritiscima da moraju izabrati jedan model, a škole bi mogle ostvarivati sve svoje funkcije. Ako roditelj misli da neki drugi model školovanja može bolje odgovoriti na djetetove raznolike potrebe, važno je da takav model i postoji u zajednici. Mogućnost postojanja stvarnog izbora je vrlo važna, ističe ona.
Također, Čorkalo Biruški upozorava i na odgovornost većinskog naroda. Manjine imaju različita iskustva, uglavnom pozitivna. No, priznaje da među Hrvatima u određenoj mjeri postoji "etnocentrični refleks". Kad god se postavlja pitanje manjina, kod nekih se pripadnika većine javlja reakcija da će biti ugrožena njihova prava. Kad se većinski narod počne zatvarati, manjina se osjeća manje zaštićenom i više inzistira na svojim pravima. Manjinska prava moraju se promicati u dijalogu većine i manjine, pa manjinski predstavnici kao i državne vlasti imaju posebnu odgovornost za ostvarivanje toga dijaloga, smatra profesorica Čorkalo Biruški.
Opravdan zahtjev za ispunjenjem obrazovnih prava pokazuje se i kao način komunikacije u aktualnoj koalicijskoj vlasti. Mediji su dali veliku važnost vijestima da je visoka delegacija Vlade i Sabora, koju su predvodili premijer i predsjednik Sabora, posjetila božićnu svečanost SDSS-a i čestitala partnerima Božić.
Tada je najavljeno rješavanje svih problema koji muči tu zajednicu, od kojih su mediji u prvi plan stavili infrastrukturu na područjima povratnika. Probleme sa školama mediji nisu posebno isticali. Zato smo ponovo postali upit zastupnici Jeckov, je li se nešto u tom pogledu u međuvremenu promijenilo?
- Nažalost, moram konstatirati da je stanje nepromijenjeno. Uprkos nastojanju svih članova Kluba zastupnika SDSS-a da se postupak pokrene, nema napretka - odgovorila je Dragana Jeckov.