Za aktualnog predsjednika Sabora Božu Petrova šira je javnost prvi put čula kad je, kao mlad i neiskusan političar, na lokalnim izborima preoteo vlast dugogodišnjem gradonačelniku i poduzetniku, “kralju mandarina” Stipi Gabriću.
Bio je to šok jer je Jambo Metkovićem vladao niz godina, a kritičari su mu zamjerali što je pomiješao posao i politiku, pa se i sam znao pohvaliti da je posao dao polovici doline Neretve.
- Što je Božo bio za Metković, to sam ja za Zagreb. Novo lice, političar bez repova i bez političkih repova, spreman na promjene i spreman raditi na razvoju grada za koji vjerujem da može bolje - govori nam 43-godišnji saborski zastupnik Mosta Marko Sladoljev, kojega je Most istaknuo kao kandidata za zagrebačkog gradonačelnika. Sladoljev nema lagan zadatak. S trona mora srušiti Milana Bandića, čovjeka koji iza sebe ima gotovo dva desetljeća suverenog vođenja metropole. No, ovaj mostovac, inače dugogodišnji školski vjeroučitelj, smatra da je došlo vrijeme za promjenu.
Zagreb je bogat grad
- Most mi je dao priliku da se borim za svoj rodni grad i na tome sam im zahvalan. Procijenili su da sam ja novo lice u Zagrebu, nisam bio u strukturama gradske uprave kao drugi Bandićevi protukandidati, niti sam bio njegov koalicijski partner ili učenik. Pomalo je licemjerno da su osobe koje su bile njegovi zamjenici, pročelnici za graditeljstvo, najbliži suradnici, sada kada su procijenile da više nije dovoljno jak, krenule u bitku protiv njega. Nisam bio u politici, nikad nisam bio član ijedne stranke, bio sam učitelj i humanitarac, ali vjerujem da svojim radom, angažmanom, jakim timom i projektima mogu ponuditi puno toga ovom gradu - kaže Sladoljev.
Kampanju će, kaže, temeljiti na prepoznavanju problema grada i prijedlozima rješenja za njih. Svakog dana, kaže, u svojem kvartu vidi probleme koje bi se, da ima volje, moglo bez problema riješiti. Sladoljev ističe kako je Zagreb izuzetno bogat grad u kojem ima dovoljno novca da se mnogi od komunalnih i infrastrukturnih problema riješe, samo ga je potrebno koristiti racionalno i ulagati u projekte od kojih će koristi imati svi stanovnici.
- Moj kvart, Špansko, jedna je velika spavaonica. Tržnica nema krova, kumice kisnu. Svaki put kad padne malo jača kiša, Špansko postaje Venecija. U Školi Ante Kovačića, gdje sam radio dvadeset godina, već deset godina postoji inicijativa za novu školsku dvoranu jer je postojeća premala i neadekvatna. To nisu velike investicije i Zagreb bi si to mogao priuštiti. S druge strane, imamo megalomanske projekte poput Arene Zagreb ili besmislenog bacanja gradskog novca u fontane, a tim se novcem moglo sagraditi desetak dvorana ili poboljšati uvjete u desetak škola koje su u očajnom stanju. Novca ima, to je samo pitanje prioriteta. Zamislite obitelj s četvero djece koja živi u 40 kvadrata. Imaju novca za proširenje stambenog prostora, ali oni odluče radije kupiti novi kabriolet jer se njime mogu hvaliti. Takav su projekt i fontane. Možda su nekome i lijepe, iako su zapravo kič, ali prioritet moraju biti vrtići, škole, dvorane i drugi sadržaji koji trebaju građanima - kaže Sladoljev.
Indikativno je, kaže, što polovica roditelja odbija uniforme za svoju djecu u školama. Indikativno jer je riječ o nečemu što se dijeli besplatno, “a građani ipak ne žele”. To, smatra Sladoljev, pokazuje kako su građani svjesni da to nije trenutno najvažnije i da se novac može bolje uložiti, pogotovo zato što “to neće riješiti pitanje socijalne nejednakosti budući da su statusni simboli i mobitel i tenisice, a ne samo odjeća”.
Znak s neba
U politiku je dospio sasvim slučajno. Na izlasku iz škole nakon radnog dana susreo je nekoliko svojih bivših učenika. Pitao ih je kamo idu, a oni su mu odgovorili da je u blizini skup neke nove političke stranke. Bio je to Most.
- Vidio sam u tome znak jer sam baš prije nekoliko mjeseci poslao pristupnicu Mostu. Otišao sam na skup i nakon toga se angažirao. Lijepio sam plakate, volontirao. Htjeli su me staviti na listu, ali ja sam inzistirao da na toj listi budem zadnji. No, na kraju sam dobio dvije i pol tisuće preferencijalnih glasova i završio u Saboru. Kada sam odlazio, osmi razred kojem sam bio razrednik, kad je saznao da sam završio u Saboru, bio je šokiran kao i ja. Učenici su rekli da me ne daju u politiku - opisuje svoj strelovit politički uspon Sladoljev.
Popularnost među stanovnicima Španskog Sladoljev objašnjava svojim dugogodišnjim radom u prosvjeti.
- Svi me znaju tko sam i kakav sam. Možda dovoljno govori podatak da su na moje satove dolazila čak i djeca koja nisu upisana na vjeronauk i nisu morala biti tamo. Moji glasači su moji bivši učenici, njihovi roditelji, rodbina, prijatelji - kaže Sladoljev, koji vjeruje da slično može ostvariti i na izborima za Zagreb. Posebno zato što misli da nudi ono što drugi kandidati nemaju u svojim programima.
- Primjerice, smanjivanje financiranja političara. Most neće imati listu za mjesne odbore jer smatramo da oni nemaju dovoljno ovlasti i ne odlučuju o ničemu. Budemo li imali većinu, predložit ćemo da članovi mjesnih odbora, odnosno vijeća gradskih četvrti posao obavljaju volonterski ili da im se da veća ovlast, pa da budu plaćeni za posao koji rade. U tim vijećima ne može se odlučiti o najsitnijem problemu u kvartu, poput kanti za smeće, a dobivaju novac za svoj rad. U svakom školskom odboru za osnovne i srednje škole, pa i u vrtićima, postoje barem tri politički izabrana člana, političari, koji su plaćeni po sastanku.Nekad se radi o sastancima od pola sata, da se odluči o zapošljavanju čistačice, a oni dobivaju i po nekoliko stotina kuna za to. S druge strane, oni postavljaju ravnatelje. Želimo depolitizirati škole, smanjiti utjecaj politike. Želimo ukinuti te naknade. Radi se o milijunima kuna - kaže Sladoljev i dodaje kako uz pametnije korištenje gradskog novca Zagreb bez problema može spustiti prirez, koji je trenutno najveći u državi i iznosi 18 posto.
Privedeni u vojarnu JNA
Iako ističe da je riječ o apolitičnoj skupini, računa na podršku dijela zagrebačkih navijača, odnosno Bad Blue Boysa, jer je godinama njihov član i vatreni navijač Dinama.
- Kad sam bio mali, čuvala me baka koja je bila veliki zaljubljenik u nogomet. Tako me, umjesto u parkić, vodila na treninge Dinama, pa sam i ja zavolio nogomet i Dinamo - prisjeća se Sladoljev. Bio je na maksimirskom stadionu tijekom legendarne utakmice s Crvenom zvezdom.
- Bacao sam kamenje na policiju, ali to je bio jedini put u navijačkoj karijeri da sam aktivno sudjelovao u neredima. Jednostavno me ponijelo kad sam vidio Bobana na terenu. No, u 30 godina navijanja nemam nijednu prekršajnu prijavu - kaže.
Na prvu utakmicu otišao je 1983., sa samo deset godina. U prvom razredu srednje škole, 1989., htio je otići na utakmicu u Banju Luku, no znao je da mu ne bi dopustili. Stoga je slagao da ide na školski izlet u Zadar.
- Bila je to prva utakmica na kojoj je sudac izbacio navijače sa stadiona. Bio je to današnje Oko sokolovo - Mateo Beusan. Na stadionu su izbili neredi i nas gostujuće su izbacili. Zanimljivo, nije nas privela policija, nego JNA, koja nas je odvela u neku vojarnu u kojoj smo čekali povratak u Zagreb. Roditelji nisu ništa saznali sljedećih tjedan dana, sve dok u školi nije bio sazvan roditeljski sastanak. Tada je moj otac naivno pitao razrednicu kako nam je bilo na izletu u Zadru i moja se laž otkrila - prisjeća se Sladoljev.
Pozdravlja odluku BBB-a da se vrate na stadion, no priznaje i kako sada radije prati klub Futsal Dinamo jer su ga osnovali navijači. Ponosan je na borbu koju navijači vode.
- Boysi su, otkako postoje, vodili tri bitke. Prva je za hrvatski nacionalni identitet. Druga je za ime Dinamo. Prve dvije su dobili, a treća, koja traje i danas, bitka je za demokratski i pošten Dinamo - kaže Sladoljev.
Aktivno se uključio i u prozivanje Hrvatskog nogometnog saveza iako smatra da politici nije mjesto u nogometu.
- U HNS-u nešto treba promijeniti. Nema govora o tome da Most treba kadrovirati u HNS-u ili bilo kojem drugom sportskom savezu. Ali, čelnici HNS-a bi, ako ni zbog čega drugog, onda barem iz moralnih razloga, trebali dati ostavku jer situacija u nogometu je katastrofalna. Imidž najpopularnijeg sporta u Hrvatskoj sveden je na priče o izvlačenju novca iz klubova, korupciji sudačke organizacije i prostačkim ispadima Zdravka Mamića. Veliku odgovornost za situaciju u Dinamu i zagrebačkom nogometnom savezu snosi i gradonačelnik Bandić, koji kao počasni predsjednik Dinama i glavni financijer zagrebačkog Nogometnog saveza nije poduzeo ništa. Štoviše, prešutno je odobravao sve što se tamo događalo. Ipak, neki su se pomaci oko Hrvatkog nogometnog saveza već počeli događati, splitski se savez osnovao prema zakonu, ali sada očekujemo da se to prelije i na druge županijske nogometne saveze - objašnjava Mostov kandidat za gradonačelnika Zagreba.
Afrička misija
Iako nikad, po vlastitom priznanju, nije bio uzoran učenik, tijekom cijelog mladenačkog života snažno ga je zanimala Biblija. Kad je završio srednju Poštansko-telekomunikacijsku školu, majka ga je nagovorila da pokuša upisati Katoličko-bogoslovni fakultet.
Iako mu ocjene u srednjoj nisu bile bajne, a bila je i trogodišnja škola (s tri završene godine tada se moglo upisati fakultet, kaže), na prijemnom ispitu bio je najbolji te je završio fakultet i dobio zvanje kateheta.
Dvadeset godina rada na mjestu školskog vjeroučitelja Sladoljev ne bi ni za što mijenjao. Spominje nam tako kako je prije nekoliko godina u kratkom razdoblju od jedne školske godine s učenicima prikupio dovoljno sredstava da se u Africi sagradi jedna škola s kuhinjom, koja i danas nosi ime po njegovoj školi - Ante Kovačića.
- To je posao koji me ispunjava, ali je to i razlog zašto u politici moram ostati čista obraza. Kada je Karamarko u prošlom mandatu zazivao preslagivanje, mogao sam sudjelovati u tzv. preslagivanju i tako si osigurati sigurnu saborsku plaću iduće četiri godine umjesto profesorske plaće od pet tisuća kuna. Ali nisam htio i na to nikad ne bi pristao. Jer znam da se kad-tad moram vratiti svojim učenicima, u svoj kvart, roditeljima djece koju poznajem. I ne želim da mi itko može išta krivo reći. Čist obraz jednostavno nema cijenu - zaključuje Marko Sladoljev.