Drago Prgomet, nekadašnji drugi čovjek HDZ-a, ugledni liječnik i sveučilišni profesor koji je nakon razlaza s Tomislavom Karamarkom ovaj tjedan postao predsjednik nove udruge - Hrvatske inicijative za dijalog (HRID), ni po čemu nije tipičan hrvatski političar. Nakon što je diplomirao na medicini, kao dragovoljac 1991. godine otišao je na slavonsko bojište.
U dva je navrata ulazio u minsko polje i izvlačio svoje suborce i ranjene neprijateljske vojnike, a autentična ratna svjedočanstva i fotografije objavio je u svojoj ratnoj zbirci priča "Sakupljači gelera". Povremeno buru izaziva svojim blogovima, a već duže vrijeme predstojnik je Klinike za bolesti uha, nosa, grla te kirurgije glave i vrata KBC-a Zagreb. Poznato je da mu na operacijski stol stižu najzahtjevniji slučajevi o kojima ne želi govoriti, no poznati pacijenti, poput ministra Ranka Ostojića ne libe se javno zahvaliti liječniku "koji im je spasio život“.
Na dogovoreni razgovor za tjedni prilog Spektar Slobodne Dalmacije Drago Prgomet dolazi točno u minutu nakon četiri teške operacije koje je tijekom jutra obavio.
Slušate li vijesti u operacijskoj sali?
- Nipošto! Samo glazbu! Adele, Olivera, Stinga... Pa i Hladno pivo! Zašto ne, tekstovi su im vrlo životni…
Koliko operacija godišnje napravite?
- Tristotinjak. Uglavnom zahtjevnije, operiram tumore glave i vrata…
Što ste najteže doživjeli u operacijskoj sali?
- Uh, nije lako izdvojiti. Svaka operacija je izazov i stres za sebe. No, svakako su najzahtjevniji zahvati kod djece. Na žalost takvih sam slučajeva imao dosta u posljednje vrijeme. Nije stres toliko velik za vrijeme operacije, koliko prije i poslije operacije, pa susreti s roditeljima…
Nesumnjivo ste kao vrhunski kirurg iznimno cijenjeni i među političkim neistomišljenicima, jednako kao i sveučilišni profesor. No, vama to nije dovoljno, odakle tolika strast za bavljenjem politikom?
- Ne radi se o tome je li nešto meni dovoljno ili nije. Unatoč mojim profesionalnim referencijama, ne mogu biti zadovoljan ukupnim stanjem u društvu. Najlakše bi bilo sjediti doma i ne učiniti ništa da i drugima bude bolje. Ne tvrdim da imam u rukavu rješenja koja su Hrvatskoj potrebna, ali tvrdim da s ovim “crvenim“ i “crnim“ imamo sivilo, i da ova zemlja nema nikakvu šansu za oporavak.
Niste li u politici dosad doživjeli previše neugodnosti? Eto, neki su vas zvali i zecom iz SDP-ova šešira?
- Najveća neugodnost bila mi je biti na odgovornoj poziciji i ne nuditi rješenja i čini mi se da sam u tom osjećaju bio prilično usamljen. Što se tiče “poslušničkih napada“ to me ničim nije moglo impresionirati. I neće. Tako vam se najjednostavnije osiguravaju mjesta na listama jer se time oduvijek dokazivala lojalnost vodstvu stranke.
Nakon što ste se razišli s Karamarkom otvarale su vam se različite mogućnosti, nudili mnogi, na koncu ste se odlučili za osnivanje vlastite inicijative. Zašto udruga, a ne politička stranka?
- Inicijativu čine ljudi koji ne žive od politike, niti im je politička pozicija imperativ. Namjera nam je napraviti udrugu koja će predlagati rješenja na temelju dijaloga, i načiniti jasan otklon od besplodnih prepucavanja tzv. najodgovornijih političara.
Mislite da se može mijenjati društvo bez politike i političara?
- Naravno da će politika i političke strukture donositi konačne odluke, ali se na njih može i mora utjecati. Tu su građani, čiju ulogu ne bih podcijenio. Zato je njima i upućen poziv naše inicijative: trebamo vas, uključite se jer demokracija može kvalitetno funkcionirati samo kad su u politiku uključeni oni na koje se politika, htjeli to ili ne primjenjuje.
Zašto na izbore namjeravate izaći kao nezavisni kandidat, a ne s udrugom?
- Sudjelovanje na parlamentarnim izborima nije cilj osnivanja udruge, ali svaki njezin član, pa tako i ja, ima pravo biti politički angažiran.
Makar nerado govorite o bivšoj stranci, moram vas pitati kako komentirate Karamarkov izborni stožer? Je li mudro na ključna mjesta staviti ljude protiv koji DORH provodi istrage?
- Svatko bira svoje suradnike i prijatelje sukladno sustavu vrijednosti po kojem živi, radi svoj posao, ili ih provodi u politici.
Vaš bivši stranački predsjednik spominje kako "već sada raspolaže s 200-tinjak stranačkih, koalicijskih, vanstranačkih stručnjaka s kojima razgovara“. Vjerujete li da HDZ ima snagu kojom može pokrenuti Hrvatsku?
- Da sam u to vjerovao, ostao bih u stranci.
Kako komentirate Karamarkov žestok istup u Globusu gdje je izišao sa svojim "antikomunističkim manifestom" i najavio da će se prvo kao premijer obračunati s "crvenim vragovima"?
- Građani ove države očekuju obračun s korupcijom, neimaštinom, neznanjem. Ova Vlada to nije uspjela, a bilo bi katastrofalno ne budu li to prioriteti ni onima koji namjeravaju preuzeti vlast. No, ako se netko doista želi boriti protiv ostataka komunističkog mentaliteta, jedini je način jačanje demokratskih standarda u društvu. Tako je komunizam uostalom i doživio svoj povijesni poraz. Ako doista želi povesti takav obračun, onda ga pozivam da za početak povede projekt uvođenja stvarne demokracije u političke stranke. Tako će se riješiti najžilavijeg uporišta održanju komunističkog mentaliteta u Hrvatskoj.
Svibanj je mjesec obilježavanja Jasenovačke i Bleiburške tragedije, mjesec u kojem su ideološke podjele među Hrvatima jače nego ikad. Na predstavljanju inicijative rekli ste da želite prevladati oštre podjele između ljevice i desnice. Je li to moguće u podijeljenom i ispolitiziranom društvu kao što je naše?
- Naravno je da je to moguće. Neki primjeri, poput Slovačke, Poljske i baltičkih zemalja, dobar su putokaz i za nas. Oni maksimalno koriste svoje članstvo u Europskoj uniji, ulažu u informatičku tehnologiju, poljoprivredu, moderniziraju se. Mi se grčevito držimo prošlosti i u to još uvlačimo vlastitu djecu. Kao da nastojimo i njima zapečatiti budućnost.
Pa kako mislite pokrenuti dijalog među gluhim telefonima?
- Nemamo namjeru nikoga vući za rukav i moliti da nas sluša. Naš rad će biti javan. Javno ćemo nuditi rješenja. Vjerujem da će na njih netko reagirati. Ako neće elite, vjerujem da hoće građani. Vjerujemo da ima ideja koje treba poduprijeti, rješenja koje treba podržati i ljudi iza kojih treba stati.
Je li po vašem mišljenju predsjednica države pogriješila kad je otišla u Jasenovac nenajavljeno, a ne na dan službene komemoracije?
- Predsjednica države treba biti u Jasenovcu na dan kada se službeno obilježava sjećanje na počinjene zločine u tom koncentracijskom logoru. Osim toga, Jasenovac nije samo mjesto stradanja, on simbolizira i sva ona mjesta na kojem je ustaški režim planski ubijao svoje protivnike kako iz redova hrvatskog naroda tako i one samo zato što nisu bili Hrvati.
A Bleiburg?
- Činjenica je da se Bleiburg u hrvatskom narodu doživljava kao simbol komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata i mislim da je on primjereno mjesto obilježiti sve što se događalo na Bleiburgu, Teznom, Kočevskom rogu i na Križnom putu. Dolazak na Bleiburg nije i ne smije biti odavanje počasti jednom fašističkom režimu nego počast žrtvama i osuda zločina učinjenih nad vojnicima i civilima ubijanih bez suda i presude. Predsjednica ne bi pogriješila da je sudjelovala na samoj komemoraciji.
Kao sudionik Domovinskog rata kako gledate na višetjedne polemike oko vojnog mimohoda u Zagrebu?
- Gotovo je nevjerojatno da Dan pobjede može biti predmet sukoba najviših dužnosnika. Tako neodgovorno, tako tužno. Posebno me žalosti, ali i brine, da se u to uvlači pobjednička Hrvatska vojska.
Među konkretnim mjerama koje ste predstavili u inicijativi HRID su i one o nužnom ukidanju polovine gradova i općina te dvije trećine županija? Odmah u startu zamjerit ćete se vojsci birokrata…
- Neće se reformama opirati oni koji vrijedno rade i znaju svoj posao, opirat će se stranački uhljebi, koji samo u ovako neracionalnom državnom ustroju mogu nešto zaraditi. I to na račun drugih. Želimo li efikasnu upravu i racionalan državni ustroj, želimo li smanjiti korupciju i olakšati investicije, mi nemamo drugog izbora. Zaposlenike javnog sektora treba naučiti da su servis građanima, a ne vlast, a za stvaranje slike koja vrijedi o njima najzaslužniji su političari koji, umjesto da donesu zakone koje su donijele uspješne zemlje, od reformi se izvlače pod obrazloženjem kako narod nije spreman na reforme. Nadam se da su birači pročitali tu igru.
Sličnosti s Petrovom
Više puta razgovarali ste s kolegom liječnikom Božom Petrovim iz Mosta. Vjerujete li u politički potencijal Mosta na državnoj razini?
- Vjerujem u pojavu nove generacije političara. Ona je očekivana. Ljudi zasićeni neuspješnim lokalnim političkim elitama birali su nove ljude, ljude s rezultatima u svom dosadašnjem životu i profesionalnoj karijeri. Ljude koji vjeru da se politika može voditi na drukčiji način, s puno odgovornosti, koji dokazuju da politika i poštenje mogu ići zajedno. Pred njima je izazov da dokažu vrijednost i na nacionalnoj razini.
Hoćete li im pomoći u tom izazovu?
- Činjenica je da ima dosta sličnosti u našim razmišljanjima o politici, etici, društvu, rješenjima za modernu Hrvatsku. Tema dosadašnjih razgovora je bila suradnja i planiramo nastaviti razgovore.
Znači još nema konkretnog dogovora oko zajedničkog izlaska?
- Već sam vam kazao, razgovaramo…
Vjerujete li Petrovu kad kaže da nema veze s Karamarkom i HDZ-om?
- Neprimjereno je da budem ičiji odvjetnik, ja sam predsjednik Udruge HRID i mogu samo razgovarati o našim planovima.