Zadnjih barem sat vremena leta za Šangaj, koji je trajao cijelu noć, intenzivno razmišljam kako ću čim dođem na aerodrom potražiti mjesto gdje se može zapaliti cigareta, po mogućnosti odmah, prije prolaska granične kontrole i čekanja prtljage. Po europskom je vremenu jutro, a po kineskom kasno popodne kada iscrpljen izlazim iz aviona i, kao da je neka dobra vila čula što želim, ispred nosa mi se ukaže – prostorija za pušenje. Ni prevelika, ni premala, svakako veća nego na europskim aerodromima, ne prezadimljena... Palim tako željenu cigaretu i pušim zajedno s kolegicom iz Hrvatske i još otprilike petoricom muškaraca za koje bi se po fizionomiji reklo da su Kinezi.
Prije petnaestak godina, kada sam zadnji put bio u Kini, pušilo se na svakom koraku, pa tako i u resto...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....