Od ministra financija koji neumorno sve poziva na red, štednju i odgovorno ponašanje najmanje je bilo očekivati da će najaviti “eksploziju deficita”. Stručna javnost zatečena je prije svega razinom Vladine nonšalancije, ignoriranjem problema i inzistiranjem na optimističnom viđenju budućnosti.
KOMENTAR Ni ovaj ekonomski Lex Perković neće nas izvući iz krize
Ukupni državni deficit, koji uključuje lokalnu državu i izvanproračunske fondove, porast će iduće godine sa 11,6 na 19,2 milijarde kuna ili sa 3,5 na 5,5 posto BDP-a. Ministar Slavko Linić jednostavno je konstatirao da “nema prostora za smanjenje rashoda”, a istodobno su se mnogi troškovi oteli kontroli, osobito onaj vezan uz ulazak Hrvatske u EU, te izdaci za kamate.
U 2014. rashodi za kamate za postojeći javni dug rastu za oko 2,5 milijardi kuna, a troškovi članstva u EU za 4,7 milijardi kuna. Uz to Vlada će dati i 647 milijuna kuna više za plaće državnih i javnih službenika, i još 698 milijuna kuna više za subvencije poljoprivredi, brodogradnji i HŽ-u. Istodobno, Vlada će povećati međustopu PDV-a s 10 na 13 posto koja se odnosi na turizam, ugostiteljstvo, šećer, ulje i - dječju hranu.
Vlada planira od povećanja stope PDV-a u sljedećoj godini uprihoditi 600 milijuna kuna. To je gotovo isto koliko iznosi povećanje za plaće.
Međutim, to ne znači da Vlada odustaje od politike štednje, štoviše, to ostaje njezino opredjeljenje, makar deklarativno. Najavila je niz mjera koje bi trebale dati rezultate u 2015. i 2016. Čak i kada bi se želje pokazale utemeljenima, premda iskustvo govori suprotno, rashodi nastavljaju impozantan rast, u 2015., primjerice, za čak 4,3 milijarde kuna. No, zahvaljujući nešto bržem rastu prihoda, jer Vlada očekuje oporavak ekonomije, deficit bi se blago smanjio sa 5,5 na 5,1 posto BDP-a.
Iako je u prva dva tromjesečja BDP pao 1,5 i 0,7 posto, a sve prognoze, uključujući one Europske komisije, govore da će ove godine pasti jedan posto, Vlada ustrajava na svom optimizmu i očekuje rast od 0,2 posto. Kako je za Bloomberg rekao Abbas Ameli-Renani, analitičar banke RBS, proračun se otpočetka temeljio na preoptimističnoj prognozi rasta pa se može očekivati da niži rast rezultira manjim prihodima i rastom deficita.
- Vrlo je izvjesno da će hrvatska ekonomija pasti i petu godinu zaredom - rekao je. U idućoj godini, pak, analitičari očekuju simboličan rast, do 0,5 posto, ali Vlada vjeruje da će BDP porasti 1,3 posto. U istom duhu gleda i na godine koje slijede, ne samo kada je u pitanju BDP, već i druge projekcije, uključujući javni dug.
U trenutku kada sve zemlje EU stabiliziraju javne financije i iznose projekcije smanjenja javnog duga, hrvatska Vlada odlučila je krenuti suprotnim smjerom. Sa 47,2 posto BDP-a u 2011., koliko je javni dug iznosio kada je došla na vlast, do 2016. Vlada ga namjerava povećati na 65,3 posto BDP-a. U Smjernicama se usput konstatira da će “uslijed povećanog manjka opće države, javni dug prijeći granicu od 60 posto BDP-a u 2014”.
Pritom državni prognostičari računaju i na mogućnost pogoršanja uvjeta na financijskim tržištima. Ako dođe do povećanja prosječne kamatne stope na dug za tri postotna poena, time i većeg troška zaduživanja, javni dug će do 2016. doseći 67 posto BDP-a.
Kako će financijska tržišta reagirati na Vladine planove, vidjet će se uskoro jer Vlada do kraja godine planira još jedno inozemno zaduživanje.
Kod tržišta se nikad ne zna, možda još vide interes u posuđivanju novca Hrvatskoj. No, ono što je sigurno, Europska komisija će teško “progutati” Vladine brojke. Postoje razmišljanja da je Vladino dodavanje gasa uoči ulaska u proceduru prekomjernog deficita još jedna taktička igra, jer nastoji ishoditi “bolju pregovaračku poziciju” prilikom izrade programa konsolidacije.
- Europska komisija će nas rasturiti - kaže jedan dužnosnik. Ako je Vlada na to i računala, smatra da je Lex Perković toliko oslabio našu pregovoračku poziciju da je teško očekivati kako se nešto može ishoditi. Izgledno je da će EK preporučiti smanjenje deficita za oko 0,5 posto BDP-a, a na Vladi je da nađe način kako to postići. Od samih sankcija mnogo je veći izazov zadržati povjerenje tržišta i financijsku stabilnost zemlje.