Za lošu sliku o hrvatskom pravosuđu upravo iz sudačkih redova često su mediji prozivani kao proizvođači afera željni senzacionalizma. Te su kritike stizale i od sudačkih autoriteta iako, mora se priznati, nisu bježali od činjenice da su upravo sami davali povoda za takve ocjene.
Slikanje u nogometnim ložama s ljudima kojima sude, odlasci na privatna druženja u konobe, terevenke uz tamburaše, jedrenja i skijanja s optuženicima objašnjavani su konstatacijama da su i suci samo ljudi te da su, eto, samo popili piće, pogledali utakmicu, otpjevali i ugodno se podružili. Kad bi bilo tko propitivao moguću dublju pozadinu takvih, i po sudačkom kodeksu neprimjerenih druženja, u tome se gledala zloća, čak i ljubomora.
Rijetki su poput zamjenika predsjednika...