‘UMJESTO NJIH‘

Kolonom sjećanja hodali su u bijelim majicama, na njima su bila imena: ‘Ovi ljudi nisu brojke, svatko je bio jedan svijet‘

Hodali umjesto 1725 ljudi kojima se 35 godina ne zna sudbina

Kolona sjećanja

 Zeljko Hajdinjak/Cropix
Hodali umjesto 1725 ljudi kojima se 35 godina ne zna sudbina

Vukovarac Janko Kišpećo imao je 31 godinu kad je zadnji put viđen u Vukovaru 19. studenoga 1991. godine. Nakon što je slomljena obrana grada, gubi mu se svaki trag i od tada, a prošlo je već 35 godina, njegova sudbina i dalje je nepoznata. Jednako kao i sudbina Muhameda Jahića iz Donje Motičine, koji je te 1991. godine sa skupinom svojih prijatelja i sumještana došao braniti Vukovar. I ostao do kraja. I njegova je sudbina do danas ostala nepoznata. Kao i sudbine ukupno 1725 osoba koje se iz vremena Domovinskog rata još uvijek vode kao nestale. Njima u čast i spomen ovogodišnja Kolona sjećanja bila je protkana bijelim majicama s njihovim imenima, koje su s ponosom nosile pretežno mlade osobe okupljene oko plemenite ideje Studentskog katoličkog centra Osijek, koji već treću godinu zaredom 18. studenoga u Vukovaru provodi inicijativu ‘‘Umjesto njih‘‘. Odjeveni u bijele majice s imenima nestalih i noseći u rukama bijele ruže, inicijativi su se pridružili i supružnici Valentina i Josip Vulinović iz Kutjeva.

image

Kolona sjećanja

Zeljko Hajdinjak/Cropix

- Priključili smo se ovoj akciji kako bismo danas hodali Vukovarom umjesto onih koji to ne mogu sami učiniti - kazali su nam Valentina i Josip. Na njezinoj je majici bilo ime Muhameda Jahića, a na njegovoj Janka Kišpeća. Ponosni su što mogu nositi njihova imena u tužnoj vukovarskoj koloni, iako te ljude nisu poznavali. No, kažu da bi svakako voljeli upoznati njihove obitelji. Zato su u aplikaciji ‘‘Umjesto njih‘‘ ostavili svoje kontakt podatke kako bi im se netko od Muhamedove i Jankove obitelji mogao javiti.

Ivona Horvat iz Josipovca kod Osijeka nije na majici imala ime nestale osobe. Interes za ovogodišnju inicijativu premašio je broj od 1725 nestalih pa su organizatori za one koji su ipak željeli biti dio ove priče osigurali majice s natpisom ‘‘U čast nestalih‘‘ i biblijskim citatom iz Knjige proroka Izaije ‘‘Tebe ja zaboraviti neću‘‘. I Ivona je tu majicu odjenula s ponosom u sjećanje na svog poginulog ujaka Vinka Bartulovića zvanog General, koji je poginuo 4. rujna 1991. godine od protutenkovske mine na Mitnici.

image

Ivona Horvat u Koloni sjećanja

Nikola Patković/

- Svake godine na ovaj dan se prisjetim kako sam kao dijete bila u podrumu kod bake, slušala višecijevne raketne bacače kako pucaju po nama; sjetim se svog poginulog ujaka koji je poginuo 4. rujna 1991. godine i ježim se uvijek kada mislim na to. Ovi dani imaju posebno mjesto u mom srcu, naviru mi sjećanja, iako sam bila petogodišnje dijete. Ove godine odlučila sam prvi put biti u Koloni sjećanja, vidjela sam ovu inicijativu i osjetila da joj se moram pridružiti za sve naše poginule i nestale, za mog ujaka, za sve iz mog okruženja koji se još uvijek vode kao nestali - rekla nam je Ivona. Razgovarali smo i s Dijanom Moguš iz Osijeka, koja je na majici nosila ime svog ujaka Ivice Lovrića.

- Bilo mu je 18 godina kada je kao hrvatski branitelj nestao na položaju kod Orlovnjaka, između Antunovca i Tenje. Bilo je to 6. listopada 1991. godine i već 35 godina ne znamo za njegovu sudbinu. Osjećam ponos i tugu za sve naše poginule i nestale branitelje, ali i nadu da će se svi oni jednoga dana pronaći - poručila je Dijana hodajući u ovoj posebnoj i ponosnoj grupi, u kojoj smo susreli i Ivana Antuna Čegeca. On je došao iz Svetog Ivana Zeline, a na majici nije imao ime nestale osobe, već poginulog vukovarskog branitelja Josipa Jakumetovića. Tu je majicu, naime, nosio i prije dvije godine, kada je SKAC prvi put realizirao ovu inicijativu i kada su se nosile majice s imenima poginulih i ubijenih ljudi u Vukovaru. Tada je upoznao njegovu obitelj, ali im je zaboravio dati majicu, a u međuvremenu je izgubio kontakt s njima.

- Zato sam je ponio danas i nosim je u nadi da ću ih opet sresti, kako bih im predao ovu majicu - kazao je Čegec i poručio:

- Ova gesta je jako važna zato da se ovako nešto više nikada ne ponovi. Ovi ljudi nisu brojke, nisu statistika, svaka je osoba jedan svijet.

image

Ivan Antun Čegec (lijevo) s prijateljem u Koloni sjećanja

Nikola Patković/
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
18. studeni 2026 22:49