Privatna tužba Zlatka Hasanbegovića za duševne boli protiv Ante Tomića koje je osjetio nakon što je pročitao Tomićev članak pod naslovom “Jadi političkog minotaura” objavljenog 28. siječnja 2016. u beogradskom tjedniku NIN urodila je plodom.
Naime, prema odluci suda Ante Tomić dužan je Zlatku Hasanbegoviću isplatiti 30.000 kuna plus sudski troškovi zbog teksta u kojem je Tomić, između ostaloga, koristio termine poput “retarda odnosno nemogućeg bića, ustaškog klauna, političkog minotaura, ideološkog jednoroga, slaboumnog zagrebačkog muslimana te bijednika”.
- Članak je objavljen neposredno nakon što sam počeo obnašati dužnost ministra kulture. Ulaskom u politiku bio sam u svakom trenutku spreman podnijeti kritiku. I sam sam se suočavao sa različitim napadima jedne skupine nezadovoljnika koja je organizirala kampanju protiv mene. Ta kampanja je nešto s čime sam računao, a na neki način mi je donijela i političku korist. Bio bih zabrinut da mi stižu pohvale iz kruga koji me napada. No, ono što izdvaja ovaj tekst je jedna vrsta govora mržnje i pokušaj ljudske diskreditacije korištenjem pojmova. Do tada ni nakon toga nisam reagirao niti na jedan napis, nisam tužio novinare niti nakladnike niti ću to učiniti zbog aktualne Frljićeve predstave u kazalištu Kerempuhu, jer se ništa ne tiče mog osobnog integriteta. Demokratsko pravo svakoga je iznositi ocjene, ali uznemirujuće i bez presedana je bilo povezivanje političkog djelovanja sa mojom vjerskom pripadnošću – objašnjavao je u sudnici prije mjesec ipol dana Zlatko Hasanbegović zašto je sporni Tomićev članak drukčiji od svih ostalih u kojima ga se ikad spominjalo.
- Povrijeđeni su mi ljudski, intelektualni i vjerski integritet jer sam kvalificiran kao slaboumni zagrebački musliman i retard. Osjećaj uznemirenosti se proširio na suprugu i na djecu kojima su osobe dobacivale poštapalice iz teksta. Nastojao sam ih izolirati od svih neugodnosti, ali su se s njima suočavali na ulici, u školi. Prekinuo sam dotadašnji život i odlazak u kafiće u koje sam zalazio, a u kojima se štuje lik i djelo gospodina Tomića – objašnjavao je tada na sudu Hasanbegović koji je nelagodu doživio, kaže, i u vjerskoj zajednici.
Tomić je tada detaljno i u svom stilu objasnio okolnosti pod kojima je nastao tekst i pritom održao lekciju o terminima koje je koristio.
- Nakon što se formirala Vlada Tihomira Oreškovića pisao sam tekst za NIN i to iz jedne čiste nelagode zbog tog čovjeka koji se trudio svidjeti ljudima kojima se nikada svidjeti neće. I to je meni jedna teška manjinska priča i zato je nisam objavio u Hrvatskoj već sam je obradio uzgred u beogradskom tjedniku koji se kod nas ne čita, koji ima beznačajnu tiražu i potpuno mi je odgovaralo da članak bude neprimijećen. I ostao bi nevidljiv, ali je postao vidljiv zahvaljujući Hasanbegoviću. On kaže da su mu napadi političkih neistomišljenika donijeli određenu korist, a mislim i da je on sam tako doživio i ovaj tekst. On nosi taj NIN u glavi. Baš taj primjerak NIN-a. Pod rukom, da bude vidljiv. Nosio ga je trijumfalno u Vladu jer to je zapravo njegov uspjeh. Čak bih rekao da je onih dana, zbog svojih drugih prijepora iz prošlosti, s njih želio skrenuti pozornost na NIN - pojašnjavao je u sudnici Ante Tomić duboko sumnjajući da je zbog njegovog teksta Hasanbegović prošao lavinu uvreda i poniženja.