Mediji su premijeru Plenkoviću još jednom krivi što rade posao koji je on sam trebao napraviti prije nego što je sastavio Vladu.
Kujundžićev odlazak premijer je danas nepotrebno relativizirao porukom kako mediji dekoncentriraju Vladu stalnim otvaranjem afera, što, kaže, nisu činili ranijim vladama. To, naravno, nije točno.
Neodrživ je argument kako premijer nije mogao unaprijed znati da tako velik broj njegovih ministara ima problematične, nedovršene, nepotpune, poluistinite imovinske kartice. Za tu vrstu provjere vjerodostojnosti najbližih suradnika nisu potrebne posebne sigurnosne provjere ni procedure, dovoljno je bilo da je netko pažljivo i odgovorno pregledavao javne registre.
Problematično je i to što premijer svog ministra otpušta s još jednim relativizirajućim argumentom: kaže da se Kujundžić neće moći koncentrirati na važne poslove u resoru zdravstva jer je zauzet obranom u vezi s osobnom imovinom.
Premijer se uopće nije osvrtao na ozbiljna otkrića koja ne ukazuju samo na šeprtljavost ministra Kujundžića nego i na začudne privatne i financijske veze njegove obitelji s donatorima iz kampanje, stečajnim upraviteljima, kupcima stanova i tako dalje.
Premijer je, na žalost, propustio još jednu priliku da, barem na Kujundžićevu primjeru kad već nije na svim slučajevima ranije, napokon poentira i proglasi nultu toleranciju na svaki oblik klijentelističkog, neodgovornog i netransparentnog ponašanja.
Zauzetost privatnim interesima, kao sad u slučaju Kujundžića, nije stvar dekoncentriranosti zbog koje se, eto, ne stigne dovoljno angažirati na državnom poslu.
Privatni interesi su nešto što se mora ostaviti ispred vrata Vlade.
Eto, zato što tu poruku nije izgovorio u povodu Kujundžićeva odlaska, sve ono zbog čega je Kujundžić otišao ostaje, na žalost, teret njegove Vlade.