ZAGREB - Na postupke medicinski potpomognute oplodnje ubuduće će moći punoljetni bračni i izvanbračni partneri koji se liječe od neplodnosti, bit će dozvoljena blaža stimulacija kojom se po ciklusu dobiva najviše 12 jajnih stanica, sve će stanice moći biti oplođene, ženama do 38. godine moći će se vratiti dva, a starijima tri zametka, a ostali će se zameci zamrzavati.
Žene do 42. godine starosti imat će pravo na šest postupaka izvantjelesne oplodnje na trošak države , od kojih dva moraju biti u prirodnom ciklusu, bez stimulacije.
Glavne su to novosti iz konačnog prijedloga Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji, koji je Ministarstvo zdravlja prošli tjedan uputilo u Vladinu proceduru. Zakon je napravljen u skladu s najboljom europskom praksom te je za parove koji se bore s neplodnošću neusporedivo bolji od postojećeg, “Milinovićeva zakona”, koji je bio najrestriktivniji na svijetu (restriktivniji je samo u Kostariki).
Izbjegli sporna pitanja
Međutim, iz njega je jasno da je nova politička garnitura pokušala izbjeći sva kontroverzna moralna pitanja, koja prvenstveno problematizira Katolička crkva, i riješiti probleme po principu vuk sit, a koza cijela.
Tako novim Zakonom neće biti dozvoljeno ženama bez partnera - bez obzira liječe li se zbog neplodnosti ili ne - da se podvrgnu postupku MPO-a, iako je to bilo obećanje vladajuće koalicije upisano u Plan 21. Kako neslužbeno saznajemo, oko toga su se dugo lomila koplja, no procijenjeno je da je za takav iskorak u Hrvatskoj ipak prerano.
Problemi lošeg zakona
Liberalno su dozvolili donaciju spermija i jajnih satnica, čak i zametaka, no tako da dijete začeto doniranim materijalom nakon 14. godine ima pravo uvida u podatke o donorima, odnosno može saznati tko su mu biološki roditelji. Stvarni roditelji tako začete djece također su zakonski dužni dijete najkasnije do 14. godine obavijestiti o načinu začeća i porijeklu genetskog materijala.
Na taj su način regulativom dozvolili donaciju i posvajanje zametaka, ali posve je sigurno da u ovakvim uvjetima donacija uopće neće biti. Naime, iako dijete začeto doniranim materijalom neće biti u pravnom odnosu s donorima, odnosno neće imati pravo na nasljeđivanje, alimentaciju i slično, logično je pitanje tko bi donirao zametak i riskirao da mu nakon 14 godina na vrata pozvoni dijete.
Jednako tako, tko bi se odlučio na posvajanje zametka uz znanje da će djetetu morati jednog dana reći da biološki potječe od neke druge osobe.
Nedorečen zakon
Najspornije pitanje - dozvoliti zamrzavanje zametaka ili ne - politika je posebno pažljivo nastojala riješiti. Budući da smo mi jedina zemlja u Europi koja sada ne dozvoljava zamrzavanje zametaka, politika se držala predizbornog obećanja i vratila pravo na zamrzavanje. Međutim, ostalo je osnovno pitanje - što sa zamrznutim zamecima koje parovi ne žele? Na to pitanje izrijekom u Zakonu nigdje nije odgovoreno.
Zakon tako propisuje da će se višak zametaka zamrznuti i čuvati pet godina o državnom trošku. Nakon isteka tih pet godina, na pisani zahtjev roditelja, zameci će se čuvati još pet godina, ali o trošku para. Što će se dogoditi nakon tih deset godina - nigdje ne piše. Zametak može biti doniran ako to parovi izričito žele i potpišu. No, što će biti sa zamecima parova koji se nakon pet godina više nikada ne jave čuvateljima zametaka?
Zakon precizno definira što će se u tom slučaju ili u slučaju smrti tih osoba dogoditi sa smrznutim spermijima i jajnim stanicama - uništit će se u roku od 30 dana. Zameci se više ne spominju. Znakovito je da nigdje u Zakonu izrijekom ne piše da se zameci ne smiju uništiti. Po pravnom načelu što nije zabranjeno, dozvoljeno je, neslužbeno od stručnjaka saznajemo da su im tako otvorena vrata za uništavanje zametaka.
Zameci će se smjeti zamrzavati
Nakon tri godine, u Hrvatskoj će ponovno biti dozvoljeno zamrzavanje zametaka. Takva je mogućnost u Hrvatskoj postojala sve do srpnja 2009. godine i donošenja ekstremno restriktivnog zakona tadašnjeg ministra Darka Milinovića. Prije toga višak zametaka se normalno zamrzavao.
Ta je mogućnost neprocjenjiva za parove, jer iznimno olakšava postupke MPO-a i povećava šanse za uspješnost - a u uspješnosti nema bitne razlike između transfera svježeg i zamrznutog zametka. Konkrento, žena koja ide na izvantjelesnu oplodnju prije postupka se podvrgava hormonskoj stimulaciji kako bi dobila više od jedne jajne stanice. U određenom trenutku fizički joj se vade sve jajne stanice, što je iznimno bolna metoda. Nakon toga se jajne stanice oplođuju i ženi se vraća određeni broj dobivenih zametaka - najčešće jedan ili dva, kako bi se izbjegle rizične višeplodne trudnoće.
Ostatak se zametaka zamrzava. Ako nakon unosa svježeg zametka ne dođe do trudnoće i rođenja djeteta, par u sljedećem postupku ne treba proći ponovnu stimulaciju i vađenje jajnih stanica, već mu se vraća zamrznuti zametak. I tako sve do željenog cilja.
Oplodnja 12 jajnih stanica
Ova je odredba izazvala olakšanje kod parova koji se bore s neplodnošću, jer je sadašnje rješenje na desetke parova otjeralo na postupke u inozemstvo te izazvalo niz osobnih tragedija. Sada zakon kaže da se po postupku smiju oploditi najviše tri jajne stanice i svi se dobiveni zameci moraju vratiti u maternicu žene. Budući da biolog ne može znati koje će tri od 15-ak jajnih stanica dati kvalitetan zametak, često ne bi dobili niti jedan embrij i cijeli bi se postupak morao ponoviti, ili bi morali vratiti sva tri zametka i riskirati opasnu višeplodnu trudnoću.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA