Organiziranje gastro-festivala je sve samo ne “easy money”, iako ga vjerojatno ljudi tako doživljavaju, priča nam Lana Klingor Mihić dan uoči otvaranja njezina street food festivala, koji se u Zagrebu održava četvrtu godinu zaredom. Desna ruka u projektu joj je bračni i poslovni partner, Ante Mihić.
Ovo im je 11. festival po redu jer su mnoge radili i izvan Zagreba. U poplavi gastro-festivala danas ponosno ističu: njihov je bio prvi.
Baka servis
A Lana i Ante pokrivaju sve: od objava, najava, billboard kampanja, opremanja i montiranja kućica, šankova, stolova i stolica, lounge zona na festivalu, blagajne, nabavke svih namirnica, naravno i - kuhanja. Ovih dana bave se zapravo svime, osim čuvanja njihovo troje djece. - Sva sreća da nam se djeca vole družiti s bakom i djedom. I sva sreća što festival ne traje predugo jer ne znam tko bi prije izludio: djeca ili punac ili punica - priča nam kroz smijeh Ante. - Inače ne znam kako bismo to sve stigli - s olakšanjem zaključuje.
Tjedan im je bio neizvjestan. Iako je zatoplilo, DHMZ neprestano najavljuje kišu. - Samo ne kiša!? To bi nas upropastilo. Ako ijedan dan festivala padne kiša, promet pada za 60 posto, ako ne i više - priča Lana. Odahnuli su. Za vikend, kada festival traje, sjaje dva velika blistava sunca na prognozi. Vrijeme je na njihovoj strani. No, i to je relativno. Hoće li sve biti spremno na vrijeme?
- Ludi smo od stresa i nervoze, što je i normalno s obzirom na naše želje i očekivanja. Sve smo mi to posložili do najsitnijih detalja, ali naravno da uvijek nešto iskrsne pa sve rješavamo pet do dvanaest. Zašto bi sve bilo idealno i zašto bismo mi bili drugačiji od drugih. Bitno je dobro se nositi s pritiskom, a mi tu dobro plivamo. Sva drama završava kada počne festival, a bez obitelji sve to ne bi imalo smisla. Svatko od nas je važan kotačić u našoj food festival priči - objašnjava Ante.
Pedesetak ljudi
Na njihovu projektu Delimano Zagreb Food Festival, koji se održava ovog vikenda na zagrebačkom Strossmayerovu trgu, trenutno radi tim od pedesetak ljudi. Imaju stalne vanjske suradnike kao što su dizajneri, tiskare, operative, marketing, a pred sam festival angažirali su i zaposlili još 15-ak osoba. Svi koji rade na festivalu opremljeni su bubicama i radiostanicama pa sve ide vrlo lagano. - Komuniciramo interno, bez pokazivanja nervoze pred ljudima, rješavamo sve što u tom trenutku treba i sve funkcionira super. Iako ljudima izgledam kao luda Marta dok hodam po festivalu s tom opremom na sebi - smije se Lana.
Produkcija jednog njihova festivala, bez namirnica, stoji između 100.000 i 150.000 kuna.
- Dalo bi se to i za manje, ali bi onda izgledalo kao sajam, što mi ne želimo. Želimo vrhunsku hranu i drugačije recepte, po povoljnoj cijeni, želim vrhunska piva i vina, želimo benefit za sve naše posjetitelje, da se osjećaju ugodno, da se zabave i da se fino najedu - priča Lana.
Financijski plan
Pokušavaju poslovati tako da su na nuli na početku. - Ne ide uvijek, ali trudimo se. Tada svjesno ulazimo u rizik da možda nećemo zaraditi ništa ako festival ne prođe dobro. I to je rizik koji morate prihvatiti - priča Ante.
A što im sve treba za dvodnevni gastro-festival? Ništa strašno. Samo 800 kilograma mesa, 400 kg povrća, 100 kilograma muzgavaca za brudet koje sprema Andrej Barbieri, oko 800 litara piva te stotinjak litara vina. A za serviranje svega toga: 7000 tanjura, 5000 čaša, a bešteka, vilica, noževa i žlica teško je i pobrojati, više od 20.000 salveta, pedesetak vreća za smeće, higijenskih kapa i rukavica…