Hitna helikopterska medicinska služba Hrvatskoj je apsolutno neophodna, kao turističkoj zemlji i državi s velikim brojem udaljenih otoka, ali i izoliranih područja u unutrašnjosti, smatra Vuk Prica, riječki liječnik koji je prije šest godina sudjelovao u radu pilot-projekta helikopterske hitne medicinske službe koji je, nažalost, potrajao svega nekoliko mjeseci i nakon toga nikad nije nastavljen unatoč brojnim najavama dosadašnjih ministarstava zdravstva o uvođenju takve službe u Hrvatskoj, po uzoru na slične u gotovo svim zemljama EU-a, piše Novi list.
Iako je pilot-projekt trajao svega četiri mjeseca, Prica se prisjeća da su ekipe u helikopteru koji je bio stacioniran na krčkom aerodromu imale pune ruke posla.
– Prvi ili drugi dan pilot-projekta, uglavnom na prvoj intervenciji, imali smo pacijenta s plućnim edemom i zatajivanjem srca. Kada smo stigli na mjesto intervencije, prvo smo pola sata proveli stabilizirajući ga, a tek smo onda krenuli za Rijeku.
Sve je prošlo odlično, pacijent je preživio, na kraju se osjećao odlično i sve je prošlo bez posljedica. Imali smo i prometnih nesreća, kod kojih je važno da pacijent čim prije dođe u KBC na transfuziju i kiruršku obradu.
– Znam da jedan jedini dan nismo otišli niti na jednu intervenciju. Bilo je svega, ne samo nesreća i teških medicinskih stanja nego i lijepih uspomena pa smo tako imali i jedan porod, nakon kojeg su i beba i mama bili dobro, kaže Prica.
Ističe kako u nedavnom događaju, kada je teško ozlijeđeni muškarac preminuo u vozilu hitne pomoći na putu od Lošinja prema Rijeci, a niti jedan vojni helikopter nije bio na raspolaganju za transport do KBC-a, da je pilot-projekt kojim slučajem sada u tijeku, helikopterska hitna služba ne bi mogla reagirati.
– Što se tiče samog pilot-projekta, bi li se išta promijenilo, da je bio u tijeku prije nekoliko dana, kad se nesreća na Lošinju dogodila – ne bi. Zašto ne bi – jer je taj pilot-projekt imao svoja ograničenja, a jedno od njih je bilo da su helikopteri smjeli letjeti samo po danu.
Kad smo kretali u taj projekt, Siniša Varga je bio ministar zdravstva, a ideja je bila da krenemo u pilot-projekt koji će se postupno nadograđivati. Tijekom pilot-projekta, to nije bila prava helikopterska hitna služba, zbog znatnih ograničenja.
Kao prvo, nismo smjeli slijetati izvan unaprijed definiranih mjesta za slijetanje i polijetanje, što već samo po sebi uvelike ograničava djelovanje.
Drugo, zbog nedostatka infrastrukture i novca, nismo smjeli letjeti noću. No tada nam je bilo prezentirano da bi takav pilot-projekt trajao šest mjeseci, a nakon toga je trebala krenuti nadogradnja te je bilo predviđeno da u roku od godinu ili dvije dana budemo u stanju letjeti 24 sata dnevno, kao i slijetati izvan aerodroma i helidroma.
Hrvatska, ističe, plaća ogroman broj liječnika hitne službe u velikim gradovima, gdje njihovo prisustvo na intervencijama uglavnom nije potrebno, plaća troškove letova vojnih helikoptera, kao i ekipa i vozila hitne pomoći kojima se pacijenti dopremaju do helikoptera i potom opet prevoze od helidroma do kliničkih bolničkih centara.
Sadašnjim se sustavom, smatra, gubi novac, rasipaju ljudski resursi i troši dragocjeno vrijeme pri hitnim intervencijama.
– Koliko sada treba pacijentu da stigne od Lošinja do Rijeke? Čak i ako se prevozi helikopterom, vojnim, prvo ga vozilom hitne pomoći voze na aerodrom pa helikopterom do Delte pa opet vozilom hitne pomoći do KBC-a.
Nama trebaju znatno manji helikopteri koji će moći sletjeti praktički na lice mjesta na kojemu se nalazi pacijent i sletjeti na mjesto za slijetanje helikoptera u samom KBC-u koje će, prema planovima, biti izgrađeno.
Ako je riječ o prometnoj nesreći, takvi helikopteri mogu sletjeti direktno na prometnicu i pacijenta odvesti ravno u KBC, gdje mu se onda u najkraćem roku može pružiti najbolja medicinska pomoć.
Kad budemo imali takve helikoptere, raspoređene duž obale i u unutrašnjosti, tad ćemo imati pravu helikoptersku hitnu službu. Ovo što sad imamo nije adekvatno rješenje, kaže Prica.
Ne raspolažem preciznim brojkama, ali vjerojatno bi hitna helikopterska služba, da je oformljena, koštala jednako koliko i sadašnji sustav, a bila bi bolja i učinkovitija, zaključuje Prica za Novi list.
Prema podacima Udruge Helikopterima liječnici pomažu (HELP), ukupni godišnji trošak helikopterske hitne službe iznosio bi oko deset milijuna eura, a broj spašenih ljudskih života u hitnim intervencijama znatno bi se povećao.