Čelni čovjek sudske vlasti Branko Hrvatin ovih je dana otpočeo treći mandat na čelu Vrhovnog suda. U njegovu uredu na drugom katu zgrade Vrhovnog suda, iz kojeg se pruža pogled na zrinjevačko zelenilo, razgovarali smo o polemici između ministra Slavka Linića i suca zagrebačkog Trgovačkog suda Mislava Kolakušića.
Svjedočili smo posljednjih dana neobičnoj komunikaciji ministra Linića sa sucem Kolakušićem. Što mislite o Linićevim izjavama na račun suca?
- Mislim da je u ovoj situaciji potrebno spustiti loptu na zemlju i zaustaviti politikantstvo i senzacionalizam koji su se počeli razvijati iz ovog slučaja. Sudac je u konkretnom predmetu zastao s postupkom nalazeći da je zakon ili dio zakona koji treba primijeniti u neskladu s Ustavom. U takvom slučaju, kad procijeni da je ustavnost neke zakonske odredbe ili zakona sporna, sudac mora zastati s postupkom i zatražiti ocjenu ustavnosti toga zakona. Ono što sudac u konkretnom slučaju zastoja postupka predstečajne nagodbe u prvom redu treba napraviti, a što još nije učinio, jest sastaviti zahtjev za ocjenu ustavnosti zakona zbog kojeg je zastao s postupkom. Taj zahtjev mora izraditi konkretno, jasno, argumentirano, i to u formalnom aktu kojim se obraća Ustavnom sudu, a ne u nekakvom obraćanju javnosti. Istina je da je sučevo obraćanje javnosti bilo isprovocirano određenim reakcijama ministra i same javnosti. Ali dok ne sastavi zahtjev za ocjenu ustavnosti, kalkulira se s motivima suca.
Raditi po pravilima
Koliko vidim, krećete od osvrta na postupanje samog suca Kolakušića?
- Ja moram biti kritičan prvenstveno prema vlastitoj struci. Poštivanje postupka i procedure jest i bit će temelj i jamac zaštite demokracije i toga mora biti svjestan svatko, a posebice nositelj visokih dužnosti u izvršnoj vlasti. Vladavina prava zahtijeva od suca određeno postupanje, daje mu procesne instrumente koji su zakonom predviđeni i kad se oni koriste, svi su ih dužni poštivati, a posebno naglašavam državne vlasti. Sudac mora prvenstveno raditi profesionalno u predmetu i sve svoje razloge mora iznijeti prvenstveno u predmetu, u odlukama, zahtjevima ili bilo kojem drugom obliku koji se koristi u samom postupku. Obraćanje izvan predmeta uvijek je problematično. Ako se poštuju obvezna procesna pravila, pa čak i ako se i pogriješi, to je manja šteta za pravnu sigurnost od one koja može nastati ako se procedura ne poštuje, već se u određenim situacijama stvaraju ad hoc pravila, ovisno o tome kako kome odgovara. Stvaranje ad hoc pravila najteži je oblik zloupotrebe koju sudac može napraviti.
Vratimo se na izjave ministra Linića upućene sucu. Kako ih komentirate?
- Proceduru su dužni poštivati i predstavnici izvršne vlasti. Mogu razumjeti nezadovoljstvo ministra Linića nakon sučeva obraćanja javnosti i njemu izvan predmeta. Međutim, čak i u takvim prigodama postoje određena pravila na koji način dvojica vršitelja dužnosti izvršne i sudske vlasti moraju javno komunicirati kako bi ta komunikacija bila primjerena.
Može li reakcija ministra Linića na odluku suca Kolakušića, koja je bila prilično vehementna i diskvalificirajuća, biti shvaćena kao pritisak na sud?
- Iako ona može biti i tako shvaćena, osobno u tako burnom obliku reagiranja nisam vidio pokušaj pritiska na sud nego sam to shvatio kao veliki protest. Mislim, međutim, i pored toga da takvom načinu protesta u javnoj komunikaciji prema sudu ne bi trebalo biti mjesta. Ako se u izrazima ministra spominju izrazi poput ‘svete krave’ i slično, to nije primjerena komunikacija i nije dopuštena u ovakvoj vrsti polemike, a pogotovo nema mjesta izricanju nekakvih indirektnih poruka koje se, u izostanku mjere, mogu iščitati i kao prijetnja. To je loše.
Sudački hobiji
Ustavni zakon o Ustavnom sudu u članku 37, na koji se sudac Kolakušić poziva, kaže da sud u slučaju sumnje u neustavnost odredbi konkretnog zakona može zastati s postupkom i podnijeti zahtjev za ocjenu suglasnosti spornog zakona s Ustavom. Pojavile su se različite interpretacije o tome tko je nadležan podnijeti zahtjev Ustavnom sudu: sudac pojedinac ili sud na kojem sudac sudi? Kako vi tumačite tu odredbu?
- O tome, naravno, imam vlastito mišljenje, ali prepustio bih Ustavnom sudu da o tome zauzme stajalište. Vidio sam odluke Ustavnog suda iz kojih bi se mogao iščitati stav da je sud kao institucija taj koji upućuje zahtjev za ocjenu ustavnosti nekog zakona. Međutim, hoće li se Ustavni sud držati svoje dosadašnje prakse ili će promijeniti mišljenje, to ostavljam Ustavnom sudu.
Sudac Kolakušić tijekom karijere višeg sudskog savjetnika nije bio osobito ažuran. Uz to, na Facebook stranici objavljuje fotografije oskudno odjevenih mladih djevojaka. S obzirom na to da ste čelni čovjek sudske vlasti, kako se ta sučeva aktivnost uklapa u Zakon o sudovima koji nalaže da je sudac dužan štititi ugled i dignitet sudske profesije?
- Ne radi se samo o odredbama Zakona o sudovima, već i o Kodeksu sudačke etike koji smo detaljno razradili u Kodeksu koji je donijela Udruga hrvatskih sudaca i u Općem kodeksu sudaca. U nizu zemalja uz kodekse postoje i primjeri u kojima se navodi čitav niz konkretnih situacija kroz koje se objašnjava koje se sve ponašanje treba tretirati kao povreda sudačkog etičkog kodeksa. Kad mi budemo radili katalog takvih postupaka, morat ćemo se pozabaviti i primjerom o kojem me pitate. Mogu komentirati samo ponašanje od trenutka kada je postao sudac. Mislim da je sa stajališta sudačke etike takav način obavljanja hobija po meni svakako upitan. O tome će, ako bude potrebno, odluku donijeti sudačko vijeće njegova suda. Činjenica je da treba razjasniti i je li to bio naplatni posao. Ako je fotografiranje bilo i naplatni posao, to je nešto što je nespojivo s obavljanjem sudačke dužnosti. No ovdje treba reći ili upitati se nije je li taj interes koji se počeo javljati o osobi suca u trenutku kada je donio odluku o zastajanju postupku i najavio zahtjev za ocjenu ustavnosti zakona možda također dio pritiska na suca. Načelno, nisam protiv propitivanja biografija sudaca, ali pitanje je je li trebalo učiniti sada, u jeku postupka, ili pričekati da se stvar završi pa se onda pozabaviti njime. Utemeljeno je upitati je li to pokušaj da se konkretnom sucu, ali i svim drugim sucima, pošalje poruka da u će se u slučajevima kada donesu odluku koja se nekome ne sviđa kopati po njihovim životima, pa i difamirati ih. To je ono što je u svemu tome jako opasno.
Imovinske kartice
Koje su moguće posljedice ako Ustavni sud ocijeni da je dio odredbi Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi suprotan Ustavu?
- U tom slučaju nastupaju određene posljedice koje zavise o vrsti odluke koju donosi Ustavni sud i zato ja o tome ne mogu govoriti.
Izmjenama Zakona o DSV-u usvojenim početkom ove godine, sudačke imovinske kartice postale su dostupnije javnosti. Vrhovni se sud oštro protivio toj zakonskoj izmjeni. Što o njoj mislite danas, nakon što smo objavili imovinske kartice sudaca vašeg suda?
- Kada bi prezentacija tih kartica u javnosti i način prezentacije pridonijeli vraćanju povjerenja i boljoj percepciji pravosuđa, ja bih to maksimalno podržao. Javnom objavom tih kartica, međutim, ide se ka određenom senzacionalizmu. Ono što javnosti treba podastrijeti su činjenice, a javnost neka iz tih činjenica sama izvlači odgovarajuće zaključke. Smisao imovinskih kartica, a posebno njihove javne objave je provjera imovine, a ne senzacija. Smisao je da se javi netko i kaže: ‘Ja znam da on ima još nešto, a nije prijavio, ili znam da svojim prihodima to nije mogao ostvariti’. Bojim se da su medijske objave imovinskih kartica potpuno izvrnule smisao njihove objave.
Međutim, objava imovinskih kartica, primjerice sudaca Vrhovnog suda kojih ima četrdesetak, otkrila je da četvrtina sudaca Vrhovnog suda uz sudačke plaće ostvaruje i vrlo visoke honorare. Kad ti suci stižu obavljati redovni sudački posao?
- Ako ja kao predsjednik suda utvrdim, a utvrdio sam da su svi ti suci ispunili postavljena mjerila kvantitete i kvalitete, onda im se doista ne može ni zabraniti, a niti prigovoriti da u slobodno vrijeme ili u drugo vrijeme koje nađu obavljaju edukacije, objavljujući stručne članke i slično.