Liste čekanja vječna su i najčešća tema hrvatskog zdravstva. Njihovom dužinom čak se pokušava neopravdano mjeriti učinkovitost, pa i kvaliteta hrvatskog zdravstvenog sustava. Naravno, pritom se zanemaruje činjenica da liste čekanja, i duže od hrvatskih, imaju i drugi zdravstveni sustavi i da se bez njih teško može. Treba također podsjetiti da je svoj doprinos listama čekanja zadnjih godina dalo i značajno zanemareno zanavljanje radiološke opreme pa je tako samo 11 posto uređaja u hrvatskom zdravstvu “mlađe” od 5 godina, što drugim riječima znači da se češće kvare, a onda pacijenti neizbježno - čekaju.
Pregled i dijagnoza
Isto tako je teško očekivati da će se ikad, ne samo u Hrvatskoj, na preglede i dijagnostiku u kratkom roku moći primiti sve pacijente, odnosno i one kojima to zaista treba, kao i one koji mogu, primjerice, čekati kontrolni pregled jer to bi tražilo teško zamislivu količinu novca u sustavu, puno veću od 22 milijarde hrvatskih kuna. Riječju, duge će liste u zdravstvu biti prisutne bez obzira na to što svaki ministar, ma koje političke opcije bio, kad sjedne u ministarsku fotelju, tvrdi da će ih bitno smanjiti. Neki su na početku mandata čak prilično samouvjereno “mantrali” da će ih prepoloviti u pola godine!? Ne bi li u tome uspjeli, uvodio se rad poslijepodne, pa rad vikendom, pa sistem “dođite samo s uputnicom bez čekanja”. No, bez obzira na “akcije”, liste su postojane.
Prema najnovijim podacima HZZO-a, na listi čekanja ukupno je 574.000 pacijenata, a i prije tri godine u ovo doba bilo ih je podjednako - oko 580.000! Na prvi pregled čeka ih danas 120.000, dok ih je prije tri godine na listi bilo 106.000. Danas je nešto više “čekača” i na kontrolne preglede, odnosno njih 245.000, a tada ih je bilo 242.000. Prosječno se na neki pregled ili dijagnostiku u Hrvatskoj čeka oko 150 dana i u tome se također ništa ne mijenja zadnjih godina.
Bolnički ‘big brother’
Ništa bitno nije promijenio ni tzv. program plus koji je početkom godine uvelo Ministarstvo zdravlja ili odnedavno “dani otvorenih vrata” kojima se namjeravalo bitno smanjiti liste čekanja. Rezultati su skromni. Tek se djelomično skinuo dio tzv. fantomskih pacijenata koji kruže po listama nekoliko bolnica, a poziv građanima da dođu mimo lista čekanja na pregled samo s uputnicom u većini bolnica smatraju promašajem. Umjesto stvarno bolesnih, na bolnički “big brother” odazvali su se uglavnom oni “kojima nije ništa”, kažu liječnici. Ne bi li ispunili vrijeme, odlučili su ipak pozivati pacijente s vlastitih lista čekanja!
“Uvjeren sam da se ništa bitno na tzv. listama čekanja, koje radije zovem liste pacijenata, i ne može promijeniti. Naime, svi pokušaji da se one skrate padaju u vodu činjenicom da se iz godine u godinu povećavaju dijagnostičke mogućnosti, a to onda povećava kako vrste tako i ukupni broj pretraga za prosječno 10 posto”, kaže prof. dr. Danko Vrdoljak, sanacijski ravnatelj KBC-a Sestara milosrdnica. Dodaje također da ipak najviše pacijenata čeka na kontrolni pregled, što znači da njihovo liječenje nije ugroženo zato što će “na red doći za godinu dana”. “Činjenica je ipak da oni kojima je zdravstvena skrb potrebna u kratkom roku uglavnom dobiju pomoć na vrijeme”, tvrdi Vrdoljak.
“Tek bi nešto veće poštivanje radioloških smjernica možda smanjilo ‘pritisak’ na listama čekanja, posebice na dijagnostičke pretrage”, kaže radiolog prof. dr. Boris Brkljačić, inače i član Izvršnog odbora Europskog radiološkog društva. Dodaje da se često neopravdano u prvi plan stavlja čekanje na tzv. slikovne pretrage poput CT-a ili MR-a koje imaju ključnu ulogu u suvremenoj medicini jer se bez njih ne može postaviti točna dijagnoza niti krenuti s primjerenim liječenjem.
Nepotrebne uputnice
“No, je li to toliko velik problem ili on čuči negdje drugdje? Smatram da je ipak veći problem tzv. defanzivna medicina u kojoj liječnici nerijetko upućuju pacijente na pretrage koje im objektivno nisu potrebne. Umjesto da specijalisti radiolozi procjenjuju je li pretraga potrebna, prisiljeni smo prihvaćati pacijente koje administracija upisuje u određene vremenske termine nakon pristiglih e-mailova ili faxova. Pritom mnogi specijalisti ne poštuju jasne kliničke algoritme nego samo pišu uputnice i iniciraju nepotrebne preglede. Kako inače protumačiti činjenicu da se više od 10 posto radioloških nalaza nikada ne podigne ili da je 50 posto žena upućeno na magnetsku rezonancu dojke bez medicinski opravdanog razloga”, pita prof. dr. Brkljačić. Objašnjava da liste čekanja postoje i u drugim zemljama. I tamo ima nepotrebnih pretraga, i to od 15 do 16 posto u skandinavskim zemlja ili do 25 posto u Kanadi, ali u Hrvatskoj je taj postotak zabrinjavajuće visok. “Prema nekim podacima, MR vratne kralježnice ili mozga na koji se pacijenti upućuju bez opravdanih indikacija uredni su kod više od 70 posto pacijenata”, kaže Brkljačić.
“Zato je Hrvatsko društvo radiologa predložilo HZZO-u radiološke smjernice koje Britanci primjenjuju već tri godine, a koje bi onemogućile da se pacijenti na magnetsku rezonancu upućuju kao na vađenje krvi. Taj je sustav utemeljen na tzv. kriterijima prikladnosti prema kojima se pretrage ne rade ako liječnici nisu ispunili upitnike s jasnim kliničkim pitanjima za točno određenog pacijenta. Nakon toga računalni sustav izračuna razinu hitnosti, kao i to treba li se ta pretraga uopće obaviti”, objašnjava prof. dr. Brkljačić. Dodaje da je baš zbog nepotrebnih pretraga američki Kongres izglasao zakon prema kojem od početka 2017. dva najveća američka osiguravatelja, Medicare i Medicaid, više neće plaćati skupe slikovne pretrage (CT, MR) ako “narudžbe” nisu prošle tzv. clinical decision support, odnosno “sito” stvarnih potreba.
Stvarni bolesnici
“Prema tim britanskim smjernicama, za koje držimo da ih treba primijeniti i kod nas, trebao bi se provesti pilot-projekt u jednoj hrvatskoj bolnici kako bi se maksimalno objektiviziralo upućivanje na brojne radiološke pretrage. Naime, taj sustav, osim u Velikoj Britaniji, već funkcionira u klinici u Barceloni i pokazao se vrlo uspješnim pa ne vidim zbog čega se ne bi mogao primijeniti i u Hrvatskoj. Ne zato da se zakida pacijente nego da oni koji stvarno trebaju takve pretrage dođu na red što prije”, zaključuje prof. dr. Brkljačić. Rasprave na temu lista čekanja su kao perpetuum mobile hrvatskog zdravstva - ne silaze s dnevnog reda ni kod pacijenata ni kod zdravstvene administracije, a osobito politike. No, činjenica je da plus-minus na listama HZZO-a godinama ima 550.000 do 600.000 pacijenata unatoč verbalnim fitnesima svake nove “metle” u hrvatskom zdravstvu koja tvrdi da će uspješno “pomesti” one kojih na tim listama ne bi trebalo biti. Ipak, od riječi do djela predug je put na kojem stoje prepreke liječničkih uputnica i pacijenata, od kojih neki tek provjeravaju jesu li ili nisu bolesni, drugi moraju kontrolirati svoje zdravlje, a trećima je potrebna neka dijagnostika.