Trgovci i ugostitelji obilato koriste turističku sezonu. Naplaćuju ono što ne bi smjeli naplaćivati ili podižu cijene na visine koje nisu u skladu s kvalitetom proizvoda ili usluga. Nalazimo se u situaciji da se još jedino zrak ne naplaćuje, piše Slobodna Dalmacija.
Upozorava to Nela Kovačević, voditeljica Savjetovališta Saveza udruga za zaštitu potrošača Hrvatske u Splitu, napominjući kako turizam jest važan, ali kako ne smijemo postati njegovi taoci. Poznato je, naime, kako u sezoni cijene na Jadranu lete u nebo jer trgovci i ugostitelji, očito, u nekoliko mjeseci turističke špice žele pokriti ostatak godine, a mi smo provjerili o kojim cjenovnim visinama je riječ. U restoranu “Gariful” na hvarskoj rivi je, primjerice, prosječna cijena aperitiva 30-ak kuna, a ako uz to uzmete predjelo od školjki ono će vas doći 140 kuna. Budući da je cijena oborite bijele ribe 550 kuna po kilogramu, jedna prava porcija će biti još oko 300 kuna, dok su deserti po 40 kuna. Naravno, riba ne ide bez kvalitetnih vina, a botelja od 0,75 litara stoji 220 kuna.
- Dakle, jedna prosječna večera kod nas iznosi i do 100 eura po osobi, što naravno nije najskuplje - kazao je vlasnik restorana Ivan Gospodnetić, napomenuvši da u njegov lokal zalazi isključivo bogatija klijentela, ponekad i članovi sve popularnijeg Quintessentially kluba, koji znaju da pravu kvalitetu uvijek prati i odgovarajuća cijena.
Gosti slabije platežne moći na hvarskim peškarijama uglavnom ne mogu kupiti kvalitetniju ribu, njima su u pravilu dostupne samo komarče i lubini iz uzgoja, što je za ovaj restoran nepoznanica. Istini za volju, cijena oborite bijele ribe i u ostalim hvarskim restoranima iznosi od 400 do 500 kuna za kilogram, što znači da ni na drugim mjestima nećete proći puno jeftinije. Ako, primjerice, u “Garifula” s društvom svratite na domaće lignje, onda ćete za jedan kilogram te morske delicije izdvojiti 720 kuna, a kad se govori o ljetnim cijenama, onda se najčešće kompariraju kava, voda, sokovi i pivo.
Tako u Hvaru kavu možete popiti i za sedam kuna, ali je ona kod Gospodnetića 14 kuna, 0,7 litra prirodne vode i razni sokovi su po 25 kuna, dok se pivo od 0,5 litra poslužuje po 30 kuna. Hvarski ugostitelj objašnjava da su restorani poput nogometaša - ako štogod vrijede, onda su im i cijene više, pa je za svoje goste dubljeg džepa ostavio mogućnost da za aperitiv popiju 0,03 litre škotskog viskija Glenmorangie Pride 446 (1981.) za čak 1600 kuna. Riječ je o ekskluzivnom viskiju, koji je na tržište pušten 2009. godine, nakon čak 28 godina sazrijevanja. U prodaju je u cijelom svijetu pušteno samo 1000 boca, s preporučenom maloprodajnom cijenom od 2750 eura po boci (oko 20.600 kuna), no uglavnom se prodaje po višim cijenama.
A ako se netko od svjetskog jet-seta odluči počastiti 6-litarskom bocom pjenušca Dom Perignon Rose Gold Mathusalem optočenom zlatom, zato će izdvojiti ni manje, ni više nego 800.000 kuna.
I Dubrovnik je, barem u hrvatskim razmjerima, na glasu po svojoj skupoći i cijenama od kojih boli glava. Pridjev “isplativ”, koji je Dubrovniku nadjenuo BBC, posebno se teško može primijeniti na cijene parkiranja u Dubrovniku koje se za jedan dan penju i do 400 kuna, dok nesretniku koji kartu izgubi, prijeti trošak veći od tisuću kuna.
Turisti koji odluče osobnim automobilom prevaliti stotine kilometara, što autocestom, što zavojitom magistralom, na odredištu u Dubrovniku dočekat će ih hladan tuš od astronomskih cijena. Na parkiralištu na Pilama, najbližem ulazu u povijesnu jezgru Grada s istočne strane, sat parkiranja plaća se 30 kuna, a oni koji požele automobil tu ostaviti cijeli dan kako bi bez žurbe razgledali Grad, to će zadovoljstvo platiti 360 kuna. Nije to, međutim, najskuplji dubrovački parking.
Pred garažom nedaleko od hotela “Hilton Imperial Dubrovnik” na istaknutom cjeniku, koji je više upozorenje, nego izvor informacija, piše da četiri sata parkiranja koštaju 170 kuna, 8 sati 320, a 24 sata sitnicu od okruglih 400 kuna. U Javnoj garaži u Dubrovniku sat parkiranja je 20 kuna, dnevna karta 220 kuna, a gubitak karte plaća se 1250 kuna.
Samo Nijemci Hrvatskoj mogu donijeti željenih 7 milijardi eura
Cijene kolača od 50-ak i više kuna već su poslovična dubrovačka stvar, no to se uglavnom i očekuje od luksuznih hotela s pet zvjezdica. U kafićima duž Straduna kava se pije za 15-ak kuna, pivo za 30-ak i više kuna, a u popularnom noćnom klubu miješano piće, poput votke sprite, za 35 kuna.
Parkiranje se “papreno” plaća i u blizini plaže Zlatni rat u Bolu, gdje sat stoji 50 kuna, a ista cijena vrijedi i ako automobil ondje ostavite cijeli dan. Isto je i s ležaljkama na plaži, koje se iznajmljuju po cijeni od 50 kuna, a isto toliko koštaju i suncobrani bez obzira iznajmljujete ih za sat, dva ili čitav dan. Od niza mnogih pretjeranih ugostiteljskih cijena na širem zadarskom području izdvajamo onu iz Zrća na Pagu. Dva već svima poznata ljetna zabavišta prodaju dva decilitra piva u plastičnoj čaši za 25 kuna. A cijena litre koktela, razvodnjenog s puno leda i soka je - 120 kn.
U samom Zadru najveća se bizarnost nalazi na ribarnici. Cijena najkvalitetnije bijele ribe, kovača i škrpine, doseže ljeti i do 280 kuna. Pretjerano, ali je sve po zakonitostima tržišta, da je riječ o svježem i jadranskom kovaču. Ali nije. Riječ je o čistoj prijevari jer se u istoj ribarnici iz škrinja za duboko smrzavanje prodaju isti takvi, uvozni kovači po cijeni od 78 kuna za kilogram. Na trgovcu svježom ribom je samo da ga razmrzne i dočeka neupućenog i naivnog kupca.