Da nije hrabrosti jedanaestogodišnjeg Marija Lazibata, novinske bi stranice crne kronike posve sigurno punila još jedna strašna priča. Zahvaljujući odvažnom dječaku Mariju, učeniku Osnovne škole Antuna Masle u Orašcu pokraj Dubrovnika, njegov mali prijatelj, četverogodišnji Antonio Rosić, danas slavi život, piše Slobodna Dalmacija.
Nedjeljno je popodne uz more, na rivi turističkoga kompleksa “Vrtovi sunca”, bilo idilično za očeve i njihova dva sina sve dok četverogodišnji Antonio nije upao u more. Da situacija bude još gora, i Marijev i Antonijev otac su neplivači. ,
− Išao sam s očuhom Željkom na ribanje jer volim vikendom ići u ribolov − govori nam, kao za školsku zadaću, Mario Lazibat o svojoj velikoj ljubavi prema moru. Omiljen im je bio veliki mul, pristan za jahte i veće brodove u sklopu turističkoga kompleksa “Vrtovi sunca”.
Slučaj je htio da im se pridruži i tata malog Antonija, Oliver.
− Antonijev je tata nazvao svoju ženu da mu donese štap za ribanje, a ona ga je donijela i ostavila Antonija da lovi ribu s nama. Gledao sam kako Antonio ide unatrag i vidio da je pao u more. Moj ga je očuh potom htio uhvatiti, pa je legao na rivu kako bi ga dohvatio, ali nije mogao, bio mu je daleko. Antonijev tata, koji isto ne zna plivati, vikao je: “Spasite mi dijete, spasite mi dijete!”
U tom trenutku nisam baš ništa mislio, samo sam skočio u more. Voda je već prekrila Antonijeve oči i počeo je tonuti. Ja sam ga onda uhvatio visoko za jaknu i dovukao do mojeg očuha kako bi ga on mogao izvući − s osmijehom kazuje ljepuškasti Mario. Kaže da se iznenadio kad je i sam počeo pomalo tonuti zbog težine odjeće koja se namočila vodom. Dobar je plivač pa se održao na površini, ali bio mu je veliki problem izvući se na rivu.
Tekst u cijelosti pročitajte na stranicama Slobodne Dalmacije .