“Nema posla koji se ne može naučiti ako postoji želja i volja i koji je lagan. Samo treba voljeti ono što radiš. Ljubav, širok osmijeh i humor. Bez toga nema ništa.” U tih par riječi, kaže nam Admir Suljić, vlasnik kombija koji su Zagrepčani imali prilike vidjeti na cestama po uočljivom i duhovitom sloganu “Vaš drek, naš kruh”, krije se i tajna posla kojim se bavi. Jedan je to od neugodnijih (i smrdljivijih) poslova koji postoje - čišćenje tuđeg izmeta - pa je tim teže staviti ljubav u taj kontekst i shvatiti zašto bi netko uopće želio to raditi, kako završiš u toj branši i kako izdržavaš dane uz sve te silne “miomirise” fekalija.
- Humorom. Volim reći da sam dijete sa sela, uvijek srca vesela. Volim se zezati. Nitko me u firmi ne zove direktor. Svi me zovu Ado. Sve se svodi na šalu jer ovaj posao ne možeš raditi ozbiljan. Bilo je smiješnih, neugodnih situacija. Mi s jedne strane odštopavamo, dok s druge strane ljudi povraćaju pored nas. Mi smo naviknuli na to, drugi ljudi nisu - priča Suljić, koji sam sebe opisuje kao prije svega humorističnu osobu, u što smo se imali priliku i uvjeriti. Zbija šale o svemu i sa svime, a najviše o nusproizvodu ljudskog probavnog sustava.
S obzirom na atmosferu koja vlada nije teško zamisliti rad u takvoj firmi. A onda ni bavljenje takvim poslom. Jer, ako se malo uozbiljimo, odmaknemo od mirisa koji posao prati, stvari su prilično jednostavne i logika jasna: jedna je to od onih niša koja nikada neće nestati jer ljudske će balege uvijek biti. Upravo u njoj je Suljić vidio potencijal.
Na raspolaganju od 0 do 24
- Vidio sam poslovnu priliku za širenje poslovanja. Vidio sam budućnost - kaže gazda Ases usluga i dodaje da je to što oni čiste još i najlakši dio jer, kako kaže, svašta iz ljudi može izaći i svašta se od njih može doživjeti.
Netko tko je, primjerice, školovan za montažu instalacija, svježe izašao iz školskih klupa ili mu je dojadio poslodavac za kojeg radi, može u njegovoj priči pronaći inspiraciju. Može pokrenuti vlastiti biznis, krenuti od montažera ili keramičara pa širiti usluge sve do adaptacija i čišćenja kanalizacija. Ili jednostavno odlučiti proširiti biznis koji već ima. Jer, iako se Suljićeva tvrtka Ases usluge ne bavi samo čišćenjem zahoda i kanalizacija, to im je najisplativiji posao. Rade i hitne intervencije, bave se adaptacijama, saniranjem puknuća, čišćenjem i odčepljivanjem odvodnih cijevi, zbrinjavanjem biootpada, keramičarskim radovima... I održavanje je u njegovu portfelju usluga, a to znači biti na raspolaganju od 0 do 24. Sve hitne intervencije, voda, struja, kanalizacija, grijanje, klima. I takvih ugovora imaju podosta. Potkraj prošle godine počeli su se javljati i na javne nabave te ugovorili nove poslove. Iz godine u godinu firma bilježi rast.
To bismo voljeli i mi u našem imaginarnom poslu bavljenja ljudskim otpadom. S cijenama odštopavanja kućnih instalacija, koje se kreću od 250 kuna naviše (ovisno o tome koliko je kompliciran zahvat i koji je stroj u upotrebi), zašto ne?!
Zamislimo da imamo samo četiri intervencije na dan po 250 kuna i već govorimo o lijepim tjednim, a onda i mjesečnim, brojkama. Pitanje je, dakle, odakle i kako krenuti? Kakva nam oprema treba i kolika ulaganja da bismo mogli proširiti posao na čišćenje kanalizacija? 100 tisuća kuna ili milijun kuna? Možemo li samo živjeti od čišćenja kanalizacijskih odvoda ili trebamo širiti ponudu? Odmah dobivamo upozorenje od Suljića: “Posla ima, ali ako se čovjek želi profesionalno baviti čišćenjem kanalizacije, mora ulagati sve više i više”. Pitamo ga i je li teško.
- Prve godine je teško, kasnije se navikneš - kaže Suljić u svom već prepoznatljivo duhovitom tonu.
A kakva je konkurencija?
- Nema tu jakih. To je pitanje koliko radiš i kako radiš. Ako nećemo mi, ima tko hoće, ali onda nas neće više zvati. Mi imamo s čime raditi i uvijek smo na raspolaganju - odgovara nam vlasnik Ases usluga, koji sam smišlja svoje slogane.
Dobrim dijelom su i ti slogani privukli mnoge ljude da ih odaberu i dopuste im da zavire u njihove toalete. Upečatljiv je to slogan, lako pamtljiv i evidentno efikasan jer, zahvaljujući njemu i kvaliteti rada, Ases usluge imaju toliko posla da moraju zapošljavati još ljudi.
Širenje posla
Suljić je krenuo u privatni biznis 2008., kada je osnovao keramičarski obrt As. Keramičar po struci, došao je iz Bosne i Hercegovine 2000. godine u tuđim tenisicama. Od tada do danas nikad nije bio bez posla. Došao je od ilegalca, kako sam voli reći, do poslodavca. Ubrzo ga je keramičarstvo počelo ograničavati i želio se baviti vodoinstalaterskim radovima pa je zaposlio vodoinstalatera. Tada se obrt zvao keramičko-instalacijski. Onda je položio C kategoriju pa se ime obrta proširilo u keramičarsko-instalacijsko-prijevoznički. On, vodoinstalater i dvoje pomoćnih radnika činili su ekipu zaposlenih u obrtu As.
- To je bilo radno vrijeme, špajza, WC, kupaonica, ništa veliko - kaže Suljić, kojeg je i sam obrt brzo počeo ograničavati pa je osnovao tvrtku nazvavši je Ases usluge.
Tijekom godina je širio usluge koje nudi i, kako sam kaže, jedno je vuklo drugo, potpuno prirodno.
- Nije sve ovo palo s neba odjednom. Prvo sam se počeo baviti keramikom, adaptacijom kupaonica, pa onda jedna adaptacija, pa druga, pa treća, sve do prve veće adaptacije koju sam dobio isključivo na temelju svoga rada. To je bio bivši Hard Rock klub u Gajevoj. Paralelno sam radio i za Svijet kupaonica Bauhaus. Išlo je malo-pomalo - priča nam Suljić.
On je počeo s četiri radnika u 2009. pa se u 2012. popeo na 15. Te je godine krenuo s odštopavanjem i ispiranjem svih vrsta odvodnih i kanalizacijskih instalacija. Prepoznao je priliku i odlučio je iskoristiti. Ili, kako on duhovito konstatira, odlučio je zagaziti. No, za to mu je bilo potrebno ozbiljnije ulaganje od samo 20 tisuća kuna za otvaranje tvrtke. Krenuo je s barem 250 tisuća kuna ulaganja u opremu, da bi od 2009. do danas uložio barem pet milijuna kuna. I tu ne staje.
Prvo je kupio kombi s visokotlačnim strojem za odštopavanje kanalizacije, a to treba i nama u našoj hipotetskoj priči. Kombi ga je naveo da kupi malu cisternu, mala da kupi veliku, usput se kupovala i dodatna oprema, pa je slijedio i mali bager, pa drugi veliki bager... Jedno je vuklo drugo. Danas ima 42 zaposlenika, konkretne poslove, velike klijente (stotinjak firmi među referencama za koje radi), na sedam je lokacija (od stanova čiji najam plaća za svoje radnike do hala i stolarske radionice), kombi, dvije cisterne u koje je uloženo više od milijun kuna, s time da je manja rađena po narudžbi, i još podosta opreme koja mu je potrebna za obavljanje posla.
- Mala cisterna je rađena da bude za B kategoriju jer naći čovjeka koji želi i zna raditi i ima C kategoriju je teže nego dobiti na Bingu. Htjeli smo da ne prijeđe 3,5 tona, skraćivana je kabina na željenu visinu od 194 centimetra da se može ulaziti u garažu, ispumpati separator ili mastolovac, a da ne zadimi garaža i upale se protupožarni alarmi. Takav kamion jedino ja imam i svi me zovu u Zagrebu - hvali se Suljić koji ne radi bez avansa i ima 95-postotnu uspješnost naplate.
Dobra je naplata, kaže, ali spora, a za to je zaslužna država sa svojim rokovima plaćanja.
- Ja moram potrošiti 20 tisuća kuna na vašu kupaonicu, a vi mi plaćate nakon 60 dana. Mi mali kreditiramo velike, tako je to - iznosi Suljić već općepoznati problem.
Što se tiče ostale opreme, uz kombi i cisternu treba i kamera za snimanje kanalizacije i uređaji za otkrivanje mjesta procurenja, geofon, termokamera, korelator... Oprema je to u koju je potrebno uložiti minimalno 700 tisuća kuna.
Dakle, nije to jeftin biznis, no nije tu ni kraj ulaganjima. Na red dolazi jedan bager pa drugi, što je barem još 300 tisuća kuna ulaganja. Suljić kaže da mu sad treba još jedna cisterna jer jedna koju ima mu je prevelika, a druga premala. Sada želi kupiti jednu srednju cisternu od šest, sedam kubika.
- Nema tu zarade. Ja s ulaganjima nikada neću stati - naglašava kad ga pitamo koliko zarađuje kad već ima toliko posla i konstantno se širi.
Ženski posao
Napominje da stalno reinvestira, a podupiru ga i banke, leasing kuće, pa i fondovi EU od kojih je firma dobila 245 tisuća kuna bespovratnih sredstava, što će im dobro doći kod novih ulaganja i širenja. Zbog toga je i u potrazi za dodatnom radnom snagom i treba mu još minimalno 15 novih radnika kako bi se moglo raditi u dvije smjene. Želi zaposliti što više žena koje žele naučiti posao hitne intervencije i odštopavanje kanalizacije. Žene, na glasu kao krhkiji i osjetljiviji spol, prilično su neobičan odabir za tu vrstu posla, no Suljić evidentno i tu ima svoju računicu. Štoviše, prema njegovim riječima, žene čak manje kompliciraju.
- Ideju da napravim takav natječaj za posao dala mi je jedna gospođa koja se prije par godina javila na radno mjesto montera suhe gradnje. Muški stalno izmišljaju neku toplu vodu. Teško je raditi, smrdi, ovo, ono. Krećem od onih žena koje čiste u šest sati ujutro noćne klubove. Znamo što one čiste - pojašnjava nam Suljić svoje razloge za odabir žena.
Uz cisternu i novu radnu snagu planira kupiti još jednu specijalnu robot-kameru, ali i riješiti druge stvari: poslovni prostor za tvrtku (podstanarstvo na sedam lokacija plaća 30 tisuća kuna), redizajn web stranica, otvoriti još jednu tvrtku koja će se baviti ispitivanjem i snimanjem kanalizacije te se proširiti u Srbiju, BiH, Crnu Goru, gdje već radi web stranice. To bi se moglo dogoditi, nada se, već ove godine.
Dakle, posao je to koji ne staje s investicijama i za koji nam treba par milijuna kuna ulaganja samo u opremu i ljude. S obujmom posla kao što je Suljićev, podstanarstvom koje može biti prihvatljiva opcija dok ne sagradimo vlastite hale, i 40-ak zaposlenika, troškovi hladnog pogona bi nas, prema procjeni, mogli izaći oko 400 tisuća kuna mjesečno. U tome su i rate kredita i leasing jer za tako visoka ulaganja, a polazimo od pozicije da nismo multimilijunaš, trebamo ulaziti u deal s leasing kućama i bankama. Budemo li dobro poslovali, leasing kuće bi se čak mogle i otimati za nas. A da bismo se probili do šire javnosti, treba raditi i na marketingu. Leci su prastari sistem pa valja uložiti u web stranicu. Danas je itekako važno biti online, htjeli - ne htjeli. Izrada stranice, procjenjujemo, mogla bi nas koštati 2,5 do šest tisuća kuna. Možda ni jumbo plakati nisu loša ideja s nekim uočljivim sloganom. Naravno, sve to košta. I mjesečne rate koje treba podmiriti su visoke, ali ako ćemo suditi po Ases uslugama, posla ima i uvijek će ga biti.
- Ljudi ulažu, proširuju tvornice, grade hale. To netko treba održavati, prazniti. Nema razloga za brigu o budućnosti. Nisam ja pobrao svu pamet svijeta. Pogodio sam dobru nišu, da, ali nije samo to. Sve je staro. Gdje god dođemo, cijevi su dale svoje, a sve ima rok trajanja - zaključuje Suljić.
Pritom valja napomenuti, a što i on ističe, s obrtom i četvero zaposlenih ljudi je lako. No, s firmom, većim opsegom posla i većom količinom ljudi odgovornost postaje veća. Dakle, posao čišćenja kanalizacija nije nimalo fin i nimalo jeftin. Potrebna su milijunska ulaganja. Ali je profitabilan pa je to dovoljan nadomjestak za smrad koji ga prati.
Procjena ulaganja
Kombi s visokotlačnim strojem za odštopavanje kanalizacije = 250.000 kuna
Dvije cisterne, mala i velika = 1,400.000 kuna
Dva bagera = 300.000 kuna
Četiri kamere za snimanje kanalizacije, uređaj za otkrivanje mjesta procurenja, geofon, termokamera, korelator = 700.000 kuna