Početak srpnja 2013. godine brojni su hrvatski građani dočekali s neskrivenim oduševljenjem.
Političari su slavili ostvarenje višegodišnjeg cilja i ulaska naše zemlje u Europsku uniju, a narod činjenicu da mu se smiješio bijeg od siromaštva, besperspektivnosti, nezaposlenosti... Egzistencija ih je otvoreno pozivala u Irsku, Njemačku..., što je kasnije iskoristilo stotine tisuća hrvatskih građana kupivši jednosmjernu kartu.
Među njima i nekoliko tisuća građana Iloka, najistočnijeg hrvatskog grada, mjesta bogate i burne prošlosti, smještenog “tamo gdje Dunav ljubi nebo”, isto ono nebo koje gleda na zapadne obronke Fruške gore i brežuljke koji kriju bogatu vinogradarsku zemlju, koja daje neke od najboljih bobica za vrhunska vina poznata nadaleko u svijetu.
No, predaleko su očito Ilok i njegova brda nekim drugim brdima smještenim u hrvatskoj metropoli, s kojih odlaze važne odluke za ukupan razvoj Lijepe naše. Takve odluke teško su pronalazile put do krajnjeg istoka Hrvatske, a rezultat je danas vidljiv u gotovo praznim ulicama Iloka, Šarengrada, Bapske, Mohova... No, tog već spomenutog srpnja 2013., dok su se brojni Iločani spremali u emigraciju, jedna obitelj odlučila je putovati u suprotnom smjeru.
Svi su se čudili povratku
Dr. Marina Budimir, liječnica obiteljske medicine u austrijskom Linzu, sa svojom se obitelji, suprugom i dvojicom sinova u dobi od 12 i 10 godina, vratila u rodni grad, kojeg je kao 15-godišnja djevojčica napustila u ratnom vihoru 1991. godine.
Suprug i ona ostavili su svoje dobro plaćene poslove i kuću s bazenom kako bi se vratili u rodni kraj. Bilo je to 13.7.2013., točno 12 dana nakon što je Hrvatska postala punopravna članica EU. Obitelj Budimir vratila se s ušteđevinom i onime što su zaradili od prodaje kuće. Doduše, suprug je ostao u Austriji još nekoliko mjeseci, jer ih u domovini nije čekao novi posao. To su tek trebali pronaći. Mislila je dr. Budimir kako će se i ovdje posvetiti pacijentima i tako je i počelo, jer je nakon nekoliko mjeseci dobila posao u ambulanti Lovas-Opatovac.
Pacijenti su bili zadovoljni s njom, kao i ona s njima, ali nije bila zadovoljna stanjem u Iloku i okolnim mjestima. Depresija se osjećala na svakom koraku i Budimir se odlučila angažirati. Krenulo je iz humanističkih i društvenih pobuda, a malo-pomalo odvelo ju je i u politiku, do te mjere da je na izborima 2017. godine postala prva gradonačelnica u povijesti Iloka, štoviše, prva osoba kojoj je to uspjelo kao nezavisnoj kandidatkinji, bez potpore ijedne stranke. HDZ, koji je Ilok godinama držao kao svoje nasljedno leno, nikako se s time nije mogao pomiriti i punih godinu i pol dana uz potporu HSLS-a, HSS-a i SDP-a radili su na rušenju gradonačelnice koja nije imala većinu u Gradskome vijeću, pa su ovisili o navedenim strankama. Tako je bilo sve dok joj u prosincu prošle godine nisu srušili proračun za 2019., što je značilo prijevremene izbore za Gradsko vijeće Iloka, a epilog je potpuni trijumf Budimir i njezine liste, odnosno fijasko “velikih stranaka”.
Nezavisni su uzeli devet od 16 mandata i sada imaju apsolutnu većinu, a stranke su propale kao žetoni. Koalicija HDZ-HSLS je pala sa šest na četiri vijećnika, HSS s tri na jednoga, a SDP je nestao s iločke političke scene. No, vratimo se na početak i trenutak u kojem se obitelj Budimir odlučila vratiti u rodni kraj.
'Nismo požalili nijednog trena'
- Mnogima je to čudno i neobično, ali ja sam potpuno iskrena kada kažem da smo se vratili iz domoljubnih razloga, iz ljubavi prema Hrvatskoj i Iloku. Suprug i ja rođeni smo Iločani, koje je iz našeg grada odveo rat. Medicinsku školu i fakultet završila sam u Rijeci, a potom sam otišla u Austriju za suprugom koji je tamo radio. Ostali smo 13 godina u Linzu, od kojih sam zadnje četiri radila u struci. No, svih tih godina redovito smo dolazili u Ilok i maštali o konačnom povratku. Ja se jednostavno nikada nisam mogla saživjeti s inozemstvom. Te 2013. bio je zadnji vlak za takav korak, prvenstveno zbog djece, da se i ona stignu priviknuti na promjenu prije nego što uđu u tinejdžersku dob. Nismo požalili nijednog trena zbog ove odluke - otkriva dr. Budimir, koja potječe iz velike obitelji.
Bila je sedmo dijete svojih roditelja pristiglih u Srijem iz Hercegovine. Vrlo brzo u Iloku njezin entuzijazam i osjećaj za društvene potrebe dolaze do izražaja. Susreti s pacijentima u ambulanti, sa sugrađanima na ulici, u crkvi, kafiću... Pomogli su joj da vidi širu sliku i pronađe način da se aktivira u društvenom smislu.
Osnovala je s prijateljima Udrugu Cuccium, što je latinsko ime Iloka, i pokrenuli su niz zanimljivih i dobro prihvaćenih projekata, poput novina Iločka zvona, Božićnog i Uskršnjeg sajma, street workouta za mlade, Ljetnog kina, piknika tortiljade...
- Građani su bili oduševljeni i počeo se rađati neki optimizam. Mislim da me to i dovelo na ovu poziciju, jer su ljudi vidjeli da mi nemamo nikakve koristi od toga, a želimo nešto napraviti za svoj grad. Tako je rođena naša lista - istaknula je Budimir, koja nikada nije bila član neke stranke, niti to planira.
Na izborima 2017. na opće iznenađenje u drugom krugu uvjerljivo je pobijedila HDZ-ovog Mladena Papka i četiri godine od povratka preuzela Grad.
- Možda će zvučati neskromno, ali očekivala sam takav epilog. Ovom gradu trebala je dramatična promjena i ljudi su to prepoznali u meni, odnosno ljudima na našoj listi, kojima sam zahvalna na iskazanoj hrabrosti i odlučnosti, jer u ovako malom gradu to nije baš jednostavno. Znala sam da će me čekati puno posla, ali nisam očekivala da će me dočekati toliko problema - rekla je gradonačelnica, koju je dočekalo 8 milijuna kuna neplaćenih obveza, među kojima je bila i “nezakonita kratkoročna pozajmica od gotovo milijun kuna, a bili smo dužni čak i starim vijećnicima, pa smo jedno vrijeme plaćali naknadu za 31 vijećnika, umjesto za njih 16. Imali smo i 10 mjeseci stare dugove za naknadu našim socijalno ugroženim građanima.”
Naglasak na socijalnim mjerama
Kada je o tome počela javno govoriti, Budimir se našla na udaru. Oni koji su izgubili moć i sinekure krenuli su je rušiti. Pisali su anonimna pisma, slali prijave inspekcijama, a verbalni napadi na sjednicama Gradskog vijeća znali su biti brutalni.
- U isto vrijeme morali smo raditi na projektima za razvoj Iloka i borili se protiv laži, objeda i napada. Već su nam i proračun za 2018. htjeli rušiti, ali tada je kod HDZ-a i HSLS-a prevladao razum, pa su ga podržali kako nam ne bi propao projekt iz programa Zaželi, kojim smo na dvije godine zaposlili 42 naša sugrađanina. Za grad u kojem posla nema to je velika stvar. Time smo dobili i vrijeme za još neke projekte, pa smo tako riješili energetsku obnovu i poboljšanje uvjeta u zgradi vrtića vrijednog oko 2,8 milijuna kuna. Izgradili smo i cestu u Bapskoj vrijednu 3 milijuna kuna, MO Mohovo dobit će adaptiranu zgradu, završavamo projekt secesijske kuće, kao i javnu LED rasvjetu, za koju smo izdvojili vlastitih 3 milijuna kuna i na kojoj ćemo godišnje uštedjeti 400.000 kuna. Povećali smo naknadu za novorođenčad sa 2000 na 6000 kuna, svim osnovnoškolcima smo kupili radne bilježnice, roditeljima prvašića podijelili po 400 kuna, kupili laptope za 25 učenika 5. i 6. razreda, osigurali smo dolazak liječnika specijalista u Ilok kako naši građani ne bi morali za svaku sitnicu odlaziti u Vukovar. Naglasak smo stavili na socijalne mjere iz prostog razloga što puno ljudi u Iloku radi za minimalac, no našli smo novac i za poticanje poljoprivrednika i gospodarstvenika i, naravno, vratili smo sve dugove zahvaljujući i mjerama fiskalnog izravnanja, što nam je donijelo 11 milijuna kuna u prošloj godini - naglasila je Budimir, dodavši kako su i roditeljima djece u vrtiću olakšali budžet, pa tako za drugo dijete plaćaju 50 posto iznosa, dok je za treće vrtić besplatan. No, protivnici su je odlučili rušiti, a to im se obilo o glavu. Budimir danas ima čistu situaciju.
- Opet ću ispasti neskromna, ali očekivala sam 8-9 mandata u Gradskom vijeću. Razlozi leže u svemu što smo unazad godinu i pol dana napravili, a to sam osjetila kroz svakodnevnu komunikaciju s ljudima koje se ne može prevariti i ovo je rezultat našeg rada - ponosna je Budimir, koju pitamo je li joj žao što je ušla u politiku.
Čekaju je dvije godine mira
- Nisam mislila da ću se ikada baviti politikom i puno sam razmišljala o toj kandidaturi, ali kada sam osjetila da ljudi žele promjenu, prelomila sam. Imala sam osjećaj da nešto moram napraviti, iako je pamet sugerirala da to ne činim. No, s druge strane razmišljala sam da će se onda toga prihvatiti netko drugi, pa će opet sve biti isto, i tako je došlo do kandidature - kazala je gradonačelnica, koja priznaje da joj je u ordinaciji (otkako je izabrana za gradonačelnicu više ne radi kao liječnica, op.p.) bilo lakše, iako u oba posla radi s ljudima.
- To je najviše dolazilo do izražaja na sjednicama Gradskog vijeća. Najteže mi je palo što su to ljudi koje godinama poznajem i kada od takvih osoba doživite napade na neprihvatljiv način, bez argumenata, bez ljudskosti i bazičnog poštovanja čovjeka prema čovjeku, onda to nije lako. Nisam bila spremna na niske napade, ali ja sam uvijek znala izaći na kraj sa svakom situacijom - otkriva gradonačelnica, koja će sada imati dvije godine mira za realizaciju zacrtanih planova i projekata.
- Naš kraj je unazad 28 godina imao seriju loših situacija, rat, pa povratak, pa spori oporavak gospodarstva, pa onda opet odlazak ljudi... Mislim da to sada stagnira te da ćemo uskoro svjedočiti većim povratcima, jer onih manjih već i sada ima. Imam osjećaj da nam i gospodarstvo ide prema naprijed, vinari povlače određena sredstva..., a meni je kao gradonačelnici to jako važno. Važno je i da naša Vlada i ministri budu svjesni težine situacije u cijeloj istočnoj Hrvatskoj, pa tako i Srijemu, da budu mrvicu osjetljiviji prema ovom području.
Smatram da bi se to trebalo drugačije gledati, odnosno više solidarizirati s ovim krajem i ovamo usmjeriti veća sredstva - poručila je Budimir, dodavši i kako sa svim ministrima dobro surađuje.
Pred njom je sada puno posla. Mora pronaći balans između poticanja gospodarstvenika i poljoprivrednika te zaštite ugroženih građana. Za ovu godinu planira nadoknaditi propušteno vrijeme te ubrzati realizaciju projekata, a za sada uspijeva dobro balansirati gradonačelničke i obiteljske obveze. Djeca su se sada već dobro priviknula na život u Iloku. Zadovoljni su, jer su našli mir u rodnom kraju, a njezin je cilj da joj svi sugrađani budu zadovoljni u svom zavičaju.