Mario Kapulica, prvi predsjednik Mladeži HDZ-a, a sad predsjednik Zajednice utemeljitelja HDZ-a “dr. Franjo Tuđman” i savjetnik predsjednika HDZ-a, vratio se u politiku kad je stranku preuzeo Plenković. U danima osnivanja stranke, kaže, bio je na svim sastancima i skupovima, uglavnom zadužen za organizaciju i osiguranje, pa se prisjeća i prvog općeg Sabora u dvorani Lisinski.
- Rekli su mi da dođem u pet ujutro. Probudio sam se u tri, u Dubravi, a kako su još vozili noćni tramvaji, bojao sam se da ne zakasnim. Pred Lisinskim sam zatekao čovjeka u dugačkom baloneru, rekli su mi da će me čekati netko iz Sekretarijata za unutrašnje poslove (SUP-a), prišao sam mu i predstavio se, a on mi je uzvratio da se mi znamo. Bio je to Mate Laušić.
Što su HDZ-u dali, a što oduzeli ljudi koji su ga vodili 30 godina - Tuđman, Sanader, Kosor, Karamarko, Plenković?
- Tuđman temelje HDZ-a i države i jasan smjer Hrvatske u budućnosti. Sanader imidž EU i koruptivne slabosti. Kosor prijem u EU i gubitak izbora. Karamarko povratak na Pantovčak, radikalizaciju i ‘ad hoc’ premijera. Plenković - povratak Tuđmanovu desnom centru, gospodarski oporavak i traženje nove formule za vitaliziranje stranke kojoj je trideset godina.
Hvalite samo one u čijim ste mandatima i sami bili aktivni - Tuđmana i Plenkovića.
- Teško je ocjenjivati mandate onih u čijim timovima sudjeluješ aktivno.
Kako vam se HDZ činio prije 30 godina, a kako danas?
- I tada, a i danas HDZ je stožerna stranka desnog centra. Stranka se, unatoč pogreškama, može ponositi sa svime što je dala narodu i državi, kao i onim što radi da bi Hrvatska bila što bliže društvu kakvo smo priželjkivali. Povijesnu ulogu HDZ-a danas nitko ne može osporiti. Organizacijski i kadrovski? Znatno drukčija, jer stranke su, kao i ljudi, živi organizmi.
U čemu se sastoji povijesna uloga?
- Osamostaljenje Hrvatske kao suverene države, obrana u ratu, priključenje zapadnim demokratskim institucijama. Taj proces - od formuliranja zahtjeva do osamostaljivanja, koji je završio pobjedom u Domovinskom ratu, a počeo borbom za višestranačje, za demokraciju, promjenu socijalističkog modela upravljanja, privatno vlasništvo, tržišno natjecanje, predvodio je HDZ.
Mogao je to napraviti i netko drugi?
- Tuđman je većinom glasova dobio povjerenje za ciljeve o kojima smo se svi složili. Mi bismo nakon izbora, da nije bilo Tuđmana i onakve pobjede, te devedesete imali u Saboru tridesetak stranaka, široku koalicijsku vladu, sukobe lidera, totalnu fragmentiranost scene i rasprave kakve danas često gledamo. Da Tuđman nije onako hrabro istaknuo zahtjev i s takvim zahtjevom izašao na izbore, HDZ se ne bi nikad pretvorio u široki pokret za stvaranje države.
Tko su bile najvažnije ličnosti HDZ-a? Koji su ga ljudi najviše ‘obojili’?
- Svi utemeljitelji i predsjednici, jer bez prvih ga ne bi bilo, a drugi su uvijek davali presudan ton stranačkoj i - kad je u pitanju HDZ - državnoj politici. Ipak, u pozitivnom smislu uz Tuđmana bih mogao izdvojiti Gojka Šuška, za kojeg je i on govorio da mu je bio najbliži suradnik i oslonac u provedbi njegove politike.
Zašto Šušak?
- Tuđman je od početka za mnoge bio Titov general i neki s te osnove nisu imali puno povjerenje, a Šušak je kao emigrant, iseljenik, bio druga strana istog novčića. I sam Tuđman je kroz odnos njega i Šuška personificirao pomirbu domovinske i iseljene Hrvatske. Šušak je bio autoritet i za desnicu u samom HDZ-u i izvan njega na desnom spektru.
Današnje vodstvo ima problema upravo na desnom spektru.
- U HDZ- u je danas više od 30 posto članova rođeno nakon osnivanja HDZ-a, mi danas više ne možemo govoriti u tim kategorijama.
Ali HDZ ima desnicu koja je aktivna, ne možete reći da ne postoji.
- Naravno da postoji, jer i ja sam u HDZ-u, a nikako se ne smatram ljevičarom. Ali desnica u HDZ-u oduvijek je bila glavni čuvar središnje politike, a ne faktor koji bi stranku gurao na rub spektra. Svatko tko je politiku učio od Tuđmana, to razumije. Desnica ne znači radikalizaciju ni populizam. Desnica je stav koji zastupa legitimne konzervativne politike, a ne ekstremizam koji potiče niske strasti.
U medijima se navodi da ste se angažirali nakon što ste na tribini 28. veljače 1989. godine slušali izlaganje disidenta Tuđmana?
- To nije točno. U Društvo književnika nisam došao da bih prvi put čuo Tuđmana, nego nakon što sam ga već upoznao i imao nekoliko utakmica u nogama kao član inicijativnog kruga za osnivanje stranke. Za prvo javno predstavljanje raznosio sam, kao mlad čovjek, pozive. Prije osnivanja HDZ-a bio sam pozvan u Tuđmanov dom kao dvadesetogodišnjak radi razgovora o osnivanju stranke, kasnije član radnog predsjedništva i šef osiguranja prvog Općeg sabora i prvi predsjednik mladeži, a pretkraj Tuđmanova života i pomoćnik njegova savjetnika za nacionalnu sigurnost.
Koliko se HDZ zadržao na njegovu putu?
- Nedavno sam na Saboru utemeljitelja u Mostaru poručio mladim HDZ-ovcima da se ne moraju držati ‘utabanih staza’, ne samo zato što smo i mi imali grešaka, nego zato što svaka generacija mora krčiti nove staze koje nam danas trebaju kako bismo išli prema rješenjima koje očekuju ljudi. A o mom prepoznavanju Tuđmanove političke filozofije u novim okolnostima dovoljno govori to što sam se u stranci intenzivno angažirao u vrijeme jedanaest godina Tuđmanova vodstva i u tri godine Plenkovićeva.
HDZ je i optužena stranka pa i osuđena zbog ‘crnih fondova’?
- Iako nepravomoćno, iz spisa je vidljivo da je postojalo u najmanju ruku neprihvatljivo ponašanje unutar tadašnjeg vrha stranke.
Iz redova HDZ-a došao je Karamarko koji je srušio vlastitu Vladu?
- Ako ćemo biti precizni, nije rušio HDZ-ovu vladu nego koalicijsku, a nova većina nije mogla biti formirana, što je rezultiralo izborima i dramatičnim padom rejtinga stranke.
Je li HDZ ideološki odmakao previše ulijevo, kako neki znaju prozivati Plenkovića?
- HDZ je uvijek bio desni centar, ali nikada nije bio isključiv ako to predstavlja boljitak za većinu građana. To se, vjerujem, i očekuje od državotvorne stranke. To je radio i Tuđman, to radi i Plenković. Inače nisam pobornik banalnog shvaćanja ideologije, što je dominantno u javnom diskursu. Prozivanja o kojima govorite dio su političke borbe i dolaze s pozicije nemaštovitih oponenata koji nemaju dovoljno koncentracije da bi se bavili širokim spektrom zahtjevnih politika i odlaze na teren ideologije i populizma te se ponašaju kao ‘jednoproblemske skupine’. Odnosno, oni izaberu temu i na njoj inzistiraju, drže je stalno otvorenom i stalno se vraćaju na nju, jer bez nje ne postoje. Da bi oni bili ‘desno’, HDZ bi trebao biti lijevo, i to je razlog i ishodište te teze da je HDZ otišao u lijevo.
Što pokazuju loši rezultati na izborima za EU? Je li HDZ na dobrom putu? Tko je po vama ‘crni labud’?
- Ono što je za druge aktere nedostižan uspjeh, za HDZ je ‘loš izborni rezultat’. Naravno da pobjednički rezultat HDZ-a na izborima u kojima je HDZ nastupio samostalno i iz njega izašao kao stranka s najvećim brojem glasova nije loš, ali jasno je da je mogao biti bolji. Jasno je da je dio članstva zbog stabla previdio šumu, što nije dobro, ali još jednom upućuje na nužnost jedinstva vodstva oko odluka kad se jednom donesu. Sve druge varijante daju vjetar u leđa protivnicima.