Iako je Srbija kao neovisna država nastupila samo dvaput na Ljetnim olimpijskim igrama, u Stockholmu 1912. i Pekingu 2008., te na Zimskim olimpijskim igrama u Vancouveru 2010., osvojivši pritom tri medalje - jednu srebrnu i dvije brončane, na ispraćaju svoje respektabilne i dosad najbrojnije ekipe s više od 100 sportaša za London rečeno je kako se očekuje da u prijestolnici Velike Britanije padne i 100. olimpijska medalja za Srbiju!
Pravila igre
Srpski sportaši s pravom očekuju više medalja u Londonu, ali je li ulazak u “klub 100” malo pretjerana priča? Ne, nije. Naime, kako nam je rekao predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša, Srbija, odnosno OKS prema Statutu Međunarodnog olimpijskog odbora sljednica je svih nastupa i medalja koje je osvajala Jugoslavija od prvog 1920. u Antwerpenu do zadnjeg u Seulu 1988. godine!
- Mi tu ništa ne možemo napraviti. To je odlučeno još 1992. godine. Naime, sve novonastale države primljene su u MOO kao nove članice, a Srbiji se računalo članstvo SFRJ, pa tako i rezultati - objasnio je Mateša. Dodao je da olimpijske medalje nisu predmet sukcesije bivših republika te da HOO nikad nije pred međunarodnim tijelima pokretao bilo kakvo pitanje da se, eventualno, “zamrznu” medalje Jugoslavije i da njene uspjehe dijele sve države nastale nakon njezina razdruživanja. Prema Matešinim riječima, “takva su pravila igre”.
- Za nas su hrvatski osvajači medalja u dresu Jugoslavije hrvatski olimpijci, ali formalnopravno HOO ne može sebi pribrojiti te medalje - kaže Mateša.
Zbog toga uz imena osvajača olimpijskih trofeja Matije Ljubeka, Đurđice Bjedov, Mate Parlova, Franje Mihalića, Vlade Lisjaka, Kreše Ćosića i brojnih drugih hrvatskih sportaša piše - Srbija.
Nepravda za sve
To piše i pokraj imena Miroslava Cerara, Šabana Trstene, Redžepa Redžepovskog, Aziza Salihua, Šabana Seidiua, Mateje Svet i Jure Franka. Pogotovo to nije pravedno zato što su mnogi sportaši Hrvati nastupali u drugim republikama ili se, pak, neki pripadnici drugih nacionalnosti mogu podvući pod “hrvatske sportaše”. Gdje je i što je kriterij? Budući da je teško tako podijeliti medalje, svi bi trebali imati pravo na njih.
Možda bi slijedom toga i OK Srbije trebao riješiti pitanje “mirovina” nekadašnjim osvajačima medalja iz cijele bivše Jugoslavije?!
Sva odličja
Hrvatski su sportaši u pojedinačnoj konkurenciji ili sudjelujući u ekipnim sportovima osvojili 41 odličje na Ljetnim olimpijskim igrama od ukupno 83 koliko ih je dobila Jugoslavija. Hrvatski sportaši osvojili su gotovo pola medalja Jugoslavije na Olimpijskim igrama i najbrojniji su osvajači olimpijskih trofeja u odnosu na predstavnike drugih republika.
U pojedinačnoj su konkurenciji osvojili 14 medalja - šest zlatnih, šest srebrnih i dvije brončane, a kao članovi momčadskih sportova osvojili su 27 medalja - devet zlatnih, 12 srebrnih i pet brončanih.
No, nije problem samo za Hrvate. Kraljevina Jugoslavija na tri je Olimpijade osvojila osam medalja, no sve su to dobili slovenski gimnastičari, od kojih Leon Štukelj čak pet. Na ZOI su slovenski sportaši osvojili sve četiri medalje za SFRJ, i to 1984. i 1988. godine.
Statut MOO-a
Srbija se tako, po Statutu MOO-a, ali i zbog inertnosti olimpijskih odbora država bivše Jugoslavije može podičiti, osim sa svoje tri medalje iz Pekinga 2008., s još 83 “ljetne”, četiri “zimske” medalje osvojene pod stijegom Jugoslavije te još devet osvojenih u zajedničkoj državi s Crnom Gorom.