NIJE MOGLA HODATI

MELANIJA JE ZBOG LISTE ČEKANJA OTIŠLA NA OPERACIJU U NJEMAČKU I SAD JOJ HRVATSKA MORA PLATITI ZAHVAT U Zagrebu nije mogla dobiti ni okvirni termin

Varazdin, 140819.
Melania Bacinger, profesorica koja je na Ustavnom sudu dobila spor oko prava na lijecenje kuka u inozemstvu i njezin suprug Bojan Bacinger koji joj je bio odvjetnik u ovom slucaju.
Foto: Davor Pongracic / CROPIX
Davor Pongracic / CROPIX / Zlatko Vrzan/Međimurske novine

Melanija i Bojan Bacinger

U dobi od 24 godine više nije mogla ustati, diplomski rad na PMF-u obranila je ležeći u krevetu. U Zagrebu nije mogla dobiti ni okvirni termin za zahvat

Ustavni je sud usvojio žalbu i donio odluku u korist Melanije Bacinger iz Nedelišća, pacijentice koja je 2014. operirala oba kuka u Njemačkoj te od države zatražila da joj nadoknadi troškove operacije od oko 86.000 kuna po kuku zato što joj u Hrvatskoj nije bilo omogućeno da potrebni zahvat obavi “u medicinski opravdanom roku”.

Naime, prema važećoj legislativi EU, pacijenti mogu, osim u slučajevima kad se pojedini zahvat uopće ne izvodi u njihovoj matičnoj zemlji, zatražiti od države da im plati liječenje u nekoj drugoj državi EU i ako u svojoj, zbog dugih lista čekanja, ne mogu dobiti potrebni tretman u “medicinski opravdanom roku”, koji se određuje za svaki pojedinačni slučaj posebno.

Rijetki zahtjevi

- Takvi su zahtjevi u Hrvatskoj razmjerno rijetki, a onaj koji smo podnijeli za Melaniju bio je prvi takve vrste. HZZO takve zahtjeve, koliko mi je poznato, u pravilu odbija. Nas je odbio u više navrata: dva puta za troškove operacije lijevog i jednom za troškove desnog kuka, odbijeni smo i na Upravnom sudu, no nismo odustali. Tek je Ustavni sud uvažio naše argumente i cijeli postupak vratio na početak - priča Bojan Bacinger, Melanijin suprug i odvjetnik u odvjetničkom društvu Brlečić&partneri, koji je zastupa u svim postupcima.

Melanija boluje od degenerativne bolesti kuka od najranijeg djetinjstva - prvu operaciju imala je već u dobi od dvije godine. Nakon toga je zdravstvena situacija bila zadovoljavajuća, redovito je išla na kontrole, završila srednju školu, upisala fakultet, 2010. bila je jedna od finalistica Miss Universe Hrvatske. A tada se stanje počelo rapidno pogoršavati.

U vrijeme ugovaranja operacije imala je samo 24 godine i bila je gotovo potpuno nepokretna - diplomski rad na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, na kojem je studirala biologiju i kemiju, obranila je 2013. ležeći u krevetu. Trpjela je konstantne jake bolove zbog oštećenja živaca, nije mogla prihvatiti posao, a zbog svega što joj se događalo u tom je razdoblju trpjela i psihičke boli.

Normalan život

Operacije su bile složene, rehabilitacija duga i teška, ali Melanija se nakon svega, kaže, doslovce vratila u život.

- Melanija danas radi kao profesorica u dvije škole nedaleko od Varaždina, hoda i nema stalnih bolova, svakodnevnim vježbama uspjeva ih držati na minimumu. Radilo se o operacijama koje su bile nužne kako bi mogla voditi normalan život i kako bi se odgodila zamjena kuka - objašnjava Bacinger. Melanija se cijeli život liječila u Hrvatskoj. Kad se stanje počelo pogoršavati, liječila se, između ostalog, i kod dr. Tomislava Smoljanovića u KBC-u Zagreb, koji je 2013. potvrdio da je operacija prvo jednog, a zatim i drugog kuka nužna. Tijekom pregleda u kolovozu 2013. godine dr. Smoljanović je u nalazu napisao: “Molim predbilježiti za artroskopsku toaletu lijevog kuka”.

S tom se preporukom, priča, pacijentica javila na šalter Centralnog naručivanja pacijenata KBC-a Zagreb, zamolila da ju se stavi na listu čekanja i da joj se izda pisana potvrda kako bi saznala točan datum operacije. Međutim, tvrdi, službena joj je osoba odgovorila da to nije moguće jer liste čekanja nisu usklađene. Jedan od razloga za to bio je i štrajk liječnika koji se tada pripremao, a trajao je više od dva mjeseca, čime su automatski sve operacije pacijenata koji nisu bili životno ugroženi bile odgođene. Nakon toga je Melanijina mama, priča Bacinger, nekoliko puta osobno otišla na taj šalter tražeći isto, dok je sama Melanija više puta telefonski kontaktirala Centralno naručivanje. No, bez uspjeha.

Zlatko Vrzan/Međimurske novine
 

FOTO: Zlatko Vrzan/Međimurske novine

Bez potvrde

U studenome je, ne znajući što da čini jer je vrijeme prolazilo (tri mjeseca su prošla otkad je liječnik te bolnice zatražio operaciju), a ona nije dobila ni okvirni datum operacije, službeno pisanim putem od KBC-a Zagreb zatražila da joj kažu mogući termin operacije ili da joj pismeno odgovore zašto to ne čine.

Početkom prosinca su je, kaže, telefonski obavijestili da ne znaju što bi učinili s njezinim zahtjevom te da im se osobno javi za nekoliko dana kad je imala zakazan pregled u toj bolnici. Tako je i postupila te dobila - opet samo usmeno, pismenu potvrdu nije mogla dobiti jer im je “šef rekao da ne izdaju nikakve potvrde” - objašnjenje da ne znaju kada bi mogla doći na red, ali sigurno ne tako brzo, jer tek počinju raditi operacije nakon štrajka.

- Dakle, mi u Zagrebu nismo mogli dobiti ni okvirni termin operacije. No, već i prije u razgovoru s liječnicima neslužbeno smo s više strana savjetovani da je u Hrvatskoj napravljen relativno mali broj artroskopija kuka, a gotovo ni jedna operacija kakve su trebale Melaniji, sa šivanjem živčanih završetaka. Dobili smo informaciju da je po tom pitanju najstručnija jedna klinika u Münchenu. Kontaktirali smo i tu kliniku, a tamošnji specijalist, kojeg su nam preporučili, radi 450 takvih operacija godišnje - priča Bacinger.

Melanija je poslala dokumentaciju, otišla na pregled, dobila preciznu dijagnozu i preporuku za operaciju - što prije. Bacingeri su tražili i predračun: radilo se o ukupno oko 17.000 eura po kuku te još 15.000 eura za rehabilitaciju.

Obitelj je za Melaniju htjela sve najbolje, no novca nisu imali: Bojan i Melanija nisu još bili u braku, tek su završili fakultete, bili su bez posla.

- Nije nam bilo druge, pokrenuli smo humanitarnu akciju. I uspjeli smo, skupili smo novac - priča Bacinger. Melanija je dobila termin u Münchenu za 17. siječnja 2014. godine. Operirana je i operacija je prošla dobro.

Mjesec i pol prije odlaska u München Bojan Bacinger predao je zahtjev Područnoj službi HZZO-a Čakovec za refundaciju troškova jer u Hrvatskoj ne samo da Melanija nije mogla biti operirana “u medicinski opravdanom roku”, nego nije mogla dobiti ni termin.

- Proučavajući europsku legislativu, znao sam za tu Uredbu, za koju je tada znalo jako malo ljudi: tijekom 2014. Europska je komisija čak opomenula Hrvatsku zbog neinformiranja građana o mogućnostima liječenja u drugim članicama EU, što je potkrijepila i podatkom da su podnesena samo tri zahtjeva. Sva tri podnio sam ja: jedan za Melanijin lijevi kuk, jedan za desni kuk i jedan za klijenticu iz Zagreba. Sva tri je HZZO odbio - priča Bacinger.

Prema Pravilniku o pravima, uvjetima i načinu korištenja zdravstvene zaštite u inozemstvu, uz zahtjev, HZZO-u je potrebno priložiti medicinsku dokumentaciju, termin o zakazanom liječenju u nekoj od ugovornih zdravstvenih ustanova u Hrvatskoj te mogući datum primitka u ugovornu zdravstvenu ustanovu na području neke druge države EU.

Područni ured HZZO-a u Čakovcu odbio je zahtjev Melanije Bacinger uz objašnjenje da tužiteljica, između ostalog, nije dostavila službenu potvrdu da je na listi čekanja KBC-a Zagreb!

Isto rješenje

- Mi to jednostavno nismo mogli dobiti! No, nakon što smo podnijeli zahtjev za refundaciju troškova, KBC Zagreb je postao puno agilniji. Tako su nas u siječnju 2014., četiri dana prije operacije u Münchenu, telefonski obavijestili da imamo termin 25. ožujka 2014. godine. Naknadno smo, uz odbijenicu, saznali da je, na traženje HZZO-a, KBC Zagreb pismeno o tome obavijestio HZZO još mjesec dana ranije - objašnjava.

Na odbijenicu HZZO-a žalili su se Upravnom sudu koji je - uvažio njihove argumente. Sud je angažirao i stalnog sudskog vještaka ortopeda koji je utvrdio da je artroskopska operacija bila nužna kako bi se mladoj pacijentici omogućio povratak u normalan život, kako bi se odgodilo trošenje zgloba kuka, a potreba za ugradnjom umjetnog prolongirala za treću životnu dob. Medicinski opravdani rok za izvođenje operacije, prema njegovu mišljenju, bio je maksimalno tri do četiri mjeseca od specijalističkog nalaza, koji je Melanija Bacinger dobila krajem kolovoza 2013. godine.

Upravni je sud tada donio odluku kojom je poništio odbijenicu HZZO-a i naložio HZZO-u da u roku od 60 dana donese novo rješenje u skladu s primjedbama i uputama suda prema kojima je prvotni Zahtjev Melanije Bacinger osnovan.

- I što je HZZO napravio? Donio je isto rješenje! Opet smo se žalili sudu, a prvo ročište u novom predmetu s istim činjeničnim osnovama još nije zakazano i vrlo vjerojatno neće ni biti do proljeća iduće godine - govori Bacinger.

No, poručuje, neće odustati.

- Dobijemo li natrag novac, odmah ćemo ga uplatiti u humanitarne svrhe. Znamo kako je to kad trebaš, a nemaš. Nadam se da ćemo nekome pomoći kao što su drugi pomogli nama - kaže Bacinger.

HZZO bez komentara: Nismo vidjeli odluku Ustavnog suda

 

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje nije želio komentirati odluku Ustavnog suda jer im, kako su nam odgovorili, još nije dostavljena. Zatražili smo i podatke o tome koliko je HZZO, od stupanja Hrvatske u EU, zaprimio zahtjeva za nadokandu troškova liječenja u drugim državama EU jer pacijentima potrebni zahvati u Hrvatskoj nisu omogućeni u medicinski opravdanom roku, koliko su takvih zahtjeva odobrili, koliko su iznosili ukupni traženi troškovi, a koliko oni odobreni. No, nismo dobili tražene podatke jer ih, kako nam je odgovoreno, HZZO nije uspio prikupiti u zadanom roku.

 

”Zbog ovakvih su odluka prava građana samo iluzorna i teorijska”

U srpnju 2014. Melanija je operirala i desni kuk. HZZO ju je odbio i za nadoknadu troškova za tu operaciju, a ovaj su ih put odbili i Upravni i Visoki upravni sud. Zbog toga je Bojan Bacinger napisao tužbu Ustavnom sudu koji je, pak, nedavno odlučio u njihovu korist i vratio cijeli slučaj - na početak.

HZZO ih je za drugi put odbio uz objašnjenje da je operaciju bilo moguće izvesti bez ikakvog čekanja - dakle, u medicinski opravdanom roku - u bolnicama u Šibeniku i Puli. No, kad su, nakon primitka takve obavijesti, Bacingeri kontaktirali spomenute bolnice, kako piše u odluci Ustavnog suda, u OB-u Šibenik rečeno im je da takve zahvate uopće ne obavljaju, a u OB-u Pula kako ne znaju kad mogu operirati jer se to određuje individualno.

Također su u HZZO-u naveli - a poslije su Upravni i Visoki upravni sud to prihvatili - da Melanija nije dostavila točan termin operacije u Njemačkoj, nego samo obavijest kada će biti primljena u bolnicu radi izvođenja operativnog zahvata, a da (ponovno!) nije dostavila ni termin o zakazanom liječenju u Hrvatskoj, nego samo podatke o listama čekanja sa službenih stranica HZZO-a.

U svojoj ocjeni Ustavni je sud zaključio da sudovi nisu odgovorili sadrže li obrazloženja odbijenica razloge koji bi na dostatan, ozbiljan i relevantan način objasnili zašto bi pacijentičin zahtjev bio neosnovan, da nije jasno zašto HZZO kao dokaz o listama čekanja ne priznaje podatke s vlastitih mrežnih stranica, a da nepriznavanje dopisa klinike iz Njemačke s fiksnim datumom zaprimanja predstavlja “pretjerani formalizam”.

“Pored (većim dijelom) arbitrarno i bez jasnih razloga oblikovanih kriterija na temelju kojih su nadležna tijela donosila svoje odluke, u konkretnom se slučaju manifestirao i “pretjerani formalizam”, koji postoji onda kad su pravna stajališta proizvod “mehaničke” primjene prava (u konkretnom slučaju još i “samonametnutih”, a neobrazloženih “pravila” i tumačenja nadležnih tijela) bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline”, stoji u odluci.

Ističući kako ne isključuje mogućnost da pacijentici ipak bude uskraćeno pravo na refundaciju troškova, Ustavni sud zaključuje: “Ovakva primjena prava na konkretne slučajeve neprihvatljiva je i upravo ona dovodi do stanja u kojem prava građana, zajamčena Ustavom i međunarodnim pravnim aktima, postaju iluzorna i teorijska, a ne stvarna i učinkovita”.

 

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo