Krleža je uživao veliki ugled i poštovanje u partijskom vrhu - na stare svađe i neslaganja se zaboravilo. No to ne bi išlo ni tako brzo ni tako lako da nije bio ličnost izuzetna ne samo po svojoj živoj i živopisnoj umnosti nego i po duhovitosti i uglađenosti. S Krležom nikad nije bilo dosadno - s njim ni najposlovniji razgovor nije bio banalan i suhoparan. Na prvi pogled on - punašan, ćelav, onizak, s umornim i poslovnim izrazom - nije privlačio ni navješćivao ništa ugodno i neugodno. Ali čim bi razgovor počeo, iz njega bi pokuljala ona neobuzdana, specifično krležijanska, poetična, misaona i asocijativna retoričnost, a bucmasto, već mlohavo lice bi mu oživjelo, čas divljim čas nježnim smiješkom, dok bi mu ispod kraćih i nakostriješenih vjeđa zamamno svjetlucale oči... Obično se misli ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....