Jidiš nije bio jezik zagrebačkih Židova. Ali jest bio jezik dijela zagrebačkih, hrvatskih, austrougarskih kuferaša, koji su po carskome i kraljevskom befelu, ili naprosto trbuhom za kruhom, išli na jug iz svojih istočnih i sjevernih pokrajina, iz svojih mitskih galicija i iz onoga u vremenu davno zagubljenog Velikog vojvodstva Litve.
Ti ljudi, uglavnom, nisu bili bogati, ali je njihov, u svakom pogledu, bio cijeli svijet jer je posvuda, pa i u Zagrebu, u Osijeku i u Sarajevu, bilo onih koji su govorili jidiš. Iako je, kao i svaki drugi jezik, služio sporazumijevanju, u jidišu je, barem kod nas, bilo i nečega važnijeg. Jidiš je bio šifra međusobnog povjerenja, šifra zajedničke sudbine. Oni koji nisu jidiš govorili, ili su se jidiša sramili, bili su neki drugi. Pomalo ili potpuno tu...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....