“U takvom događaju ja sam zadnji koji je trebao utjecati na odluku predsjednika Hrvatskog sabora. Isto tako sam trebao biti zadnji koga se trebalo pitati o isprici Srbije.
Sve ove godine mene se proglašava ovlaštenom i odgovornom osobom za pitanje treba li se Srbija ispričati. Danas moram reći da mi je dosta! Dosta mi je da me drže taocem u stvarima u kojima nemam nikakve odgovornosti, dosta mi je da se na mene želi navaliti kolektivna odgovornost. A to što je Vojislav Šešelj prolazeći pored nas opsovao ustašku majku svima nama, a to znači i meni, to, naravno, te društveno-političke radnike na mjestu novinara ne zanima. Jer oko i uho za tu vrstu suptilnih detalja oni nemaju”, tumači Milorad Pupovac, predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke, zašto je nakon povratka iz Beograda odbio odgovoriti na pitanje novinara nazvavši ga tendencioznim.
Najavljeni povijesni susret završio je naprasnim povratkom.
- U Beogradu je susret započeo na najbolji mogući način, na prvim sastancima otvorene su teme od vitalnog interesa za Hrvatsku i Srbiju; stabilnost u regiji i njezina europska perspektiva… Delegacija nije znala cijelu dimenziju incidenta. Ono što su članovi delegacije čuli bile su uvrede i preko toga je većina prešla. Nekoliko sati poslije došla je informacija o skrnavljenju državne zastave, što je prevagnulo u donošenju odluke o povratku. Žao mi je što je taj prvi posjet predsjednika Sabora Skupštini Srbije od osamostaljenja završio na takav način, što je nanesena šteta i Srbiji i hrvatsko-srpskim odnosima. Nadam se nećemo dugo čekati na novi posjet.
Ulijevaju li optimizam reakcije srpske strane i pokušaji relativiziranja predsjednika Aleksandra Vučića?
- Hrvatsko-srpski odnosi opterećeni su neriješenim pitanjima ratnih zločina, nedostatkom svijesti o tome kakvi su ratni zločini počinjeni, time što se i dalje više pažnje posvećuje onima koji su odgovorni za ratne zločine negoli žrtvama. Događaj u Beogradu to jasno pokazuje, kao i ono što sam sam jučer iskusio u Saboru doživjevši vrijeđanje na spomen srpskih žrtava u Oluji i Bljesku - to se više ne može ne vidjeti.
Predsjednik Aleksandar Vučić primijetio je kako vas prvi put vidi ozbiljno zabrinutog…
- Zabrinut sam zbog opasnog historijskog revizionizma. Osuda onoga što se dogodilo u Vukovaru, progona Srba u Oluji, nužna je i na hrvatskoj i na srpskoj strani. Važno je da djeca i javnost znaju što je što. Državne politike moraju shvatiti da bez te svijesti neće imati slobodne nacije i slobodne države i nužno hrvatsko-srpsko, neću reći partnerstvo, ali suradnju. Bez toga idemo u pravcu vrlo, vrlo loše budućnosti.
Kritičari vam zamjeraju što osiguravate stabilnost vladajuće koalicije koja ne rješava stvari koje smatrate elementarnima…
- Zamjeraju mi ljudi koji misle da Srbi uopće ne bi smjeli ni primirisati vlasti. To su desničari. A postoje i zamjeranja od onih koji od nas očekuju više nego što mi možda dajemo. Ovo prvo ne podcjenjujem, ali ne poštujem. Drugo poštujem i stvara obvezu o tome kako trebamo djelovati u vladajućoj koaliciji. Nije realno da mi obavljamo ulogu ukupne opozicije u Hrvatskoj i rješavamo ono što drugi ne rješavaju, poput zapuštenosti ljudi srpske nacionalnosti u pojedinim sredinama.
Ove godine imamo četiri obljetničke “kolone” u Jasenovcu. Idete li i vi dva puta, jednom sa Savezom antifašističkih boraca, drugi put sa službenom delegacijom?
- Idemo odvojeno zato što ustaškom pozdravu “Za dom spremni” ne bi nigdje u Hrvatskoj smjelo biti mjesta. Ni iznimno. Zato što ni jedan grad ne bi smio imati nazive ulice i trgova po onima koji su bili ustaški zločinci, poput Mile Budaka. Nužno je osvijestiti da je u Hrvatskoj, u Jasenovcu na djelu politika zaborava ustaških zločina i nerijetko njihova negiranja. Mi ne idemo u nedjelju. Htjeli smo, ali nismo uspjeli doći do pretpostavki da idemo zajedno. Nismo uspjeli zato što se više pažnje posvećuje tome idu li manjine na službenu komemoraciju nego tome kakvo je stanje u državnom vrhu. Mi smo bar pokušali razgovarati. No postoji li razgovor između predsjednice i premijera, vođa pozicije i opozicije, države i Crkve o ovoj prevažnoj stvari za sve građane u Hrvatskoj, posebno za malobrojne manjine, Židove i Srbe? Nema ga jer se to ne smatra važnim. To je veći problem nego hoćemo li se Ognjen Kraus ili ja pojaviti u nedjelju. Kada dođe do tog razgovora, onda će i razgovor između nas, predstavnika naroda žrtava i premijera, ići lakše.
Što mislite o najavama o rekonstrukciji Vlade?
- Volio bih o tome najprije razgovarati s premijerom i s članovima koalicije. Dovoljno smo vidjeli da znamo treba li nešto popraviti. Meni se čini da treba; u organizacijskom smislu ministarstva su se nerijetko krojila prema željama ljudi i stranaka, a manje prema funkcionalnim kriterijima same Vlade. To se naslijedilo iz ranijeg doba i ova bi koalicija to trebala promijeniti.
Vidite li vi sebe u toj rekonstruiranoj Vladi?
- Ne. Ja sebe vidim u Saboru, u tome da pomognem vladajućoj koaliciji da dođe što je moguće brže do boljeg rješenja ne samo o rekonstrukciji nego o razvoju politika reformi.