Je li hrvatska Vlada potajno podržala dogovor o izvozu nafte s hrvatskih polja na preradu u Mađarsku? Tu tvrdnju u svojem novom izdanju donio je tjednik Nacional, citirajući odredbe dosad nepoznatog Memoranduma o razumijevanju koji su još sredinom 2018. godine potpisali predstavnici Ine, Jadranskog naftovoda i Ministarstva zaštite okoliša i energetike.
U dokumentu je tako, među ostalim, navedena i rečenica da će “Ina, kao članica MOL Grupe, uložiti maksimalne napore da poveća količinu transportirane sirove nafte od Janafova Terminala Omišalj prema Mađarskoj i Slovačkoj Republici, posebice za rafinerije MOL Grupe”, a tjednik tvrdi kako je upravo ta odredba, verificirana potpisom ministra Tomislava Ćorića, poslužila kao osnova za rušenje zadnje prepreke prekidu prerade nafte u Ininoj rafineriji u Sisku.
Naime, Inin cjevovodni sustav konstruiran je tako da je svu naftu s polja u središnjoj i istočnoj Hrvatskoj prikupljao u sisačkoj rafineriji, gdje se ta nafta potom prerađivala. Kako mađarska naftna kompanija MOL - koja kontrolira poslovanje Ine - već godinama zbog navodne neisplativosti traži gašenje sisačke rafinerije, bilo je potrebno naći drugo rješenje za preradu tih 700-tinjak tisuća tona nafte godišnje. Dogovorena je uspostava dvosmjernog cjevovodnog spoja rafinerije i Janafova terminala, pa je tako stvorena i mogućnost da se nafta Janafom transportira prema jugu ili sjeveru.
Cijena nafte
Suočen s optužbama da je svojim pokroviteljstvom nad takvim aranžmanom pogodovao MOL-u, Ćorić je u utorak ustvrdio da je jedini cilj tog memoranduma bio da se poboljša poslovanje Ine i Janafa. “Riječ je o memorandumu koji sam po sebi projicira poslovne interese dvaju poslovnih subjekata. A sve s ciljem maksimiziranja poslovnih rezultata. Kako Ine tako i Janafa.
Taj memorandum prije svega podrazumijeva priključenje rafinerije nafte u Sisku na Janafovo skladište koje se nalazi na području Siska. S druge strane, podrazumijeva određene radove u luci Rijeka koji omogućavaju efikasnije poslovanje Ine, odnosno Janafova sustava...” rekao je Ćorić, ustvrdivši pritom kako je on memorandum tek “supotpisao kao svjedok”. Pritom je iznio i nekoliko netočnih informacija, ustvrdivši da “cijena nafte stubokom pada” (neprekinuto raste 28 dana) te da “Inine dionice kotiraju na Londonskoj burzi” (delistirane su 2014. godine).
Njegov će istup tijekom idućih dana zasigurno izazvati brojne rasprave u domaćem javnom prostoru, ali i pravno neriješenog statusa čelnog čovjeka MOL-a Zsolta Hernadija, koji je nedavno pred hrvatskim sudom i drugi put nepravomoćno osuđen da je podmitio premijera Sanadera u zamjenu za preuzimanje kontrole nad Inom.
Na načelnoj razini, ako se prihvati MOL-ova argumentacija da je zbog niske iskoristivosti prerada nafte u Sisku neisplativa, logičan je interes Ine da tu naftu transportira na preradu na nekoj drugoj lokaciji, kao što je i logičan poslovni interes Janafa da poveća volumen nafte koja se transportira. Ipak, pitanje koje se nameće jest je li za Inu isplativije da naftu prodaje MOL-u ili da je transportira i prerađuje u svojoj rafineriji u Rijeci.
Janaf Ina - Memorandum o ra... by Jutarnjiredakcija on Scribd
Naime, prema Ćorićevim riječima, Inina rafinerija u Rijeci radi s kapacitetom između 70 i 80 posto, pa je logično pretpostaviti kako bi se uz “sisačku naftu” približila maksimalnoj utilizaciji, što bi smanjilo i jedinični trošak prerade u rafineriji te znatno povećalo njezinu konkurentnost i profitabilnost. To pitanje još je relevantnije ako se zna da je reverzibilni tok Janafova naftovoda kojim bi nafta mogla iz Siska teći prema Rijeci tehnički moguć već godinama, a čak i kad ne bi bio, to bi se moglo osigurati alternativnim (iako i skupljim) metodama poput željeznice.
Strategija
Praksu da se sirova nafta izvozi dok se uvozi nafta za preradu u riječkoj rafineriji, ali i značajne količine već prerađenih derivata, teško je uvjerljivo braniti iz perspektive nacionalne energetske strategije u kojoj je znatan dio posvećen upravo povećanju energetske samodostatnosti.
Izvoz domaće sirove nafte, osim na energetsku bilancu, nepovoljno utječe i na kretanje BDP-a zbog manje industrijske proizvodnje, a povećava i vanjskotrgovinski deficit ako su te količine supstituirane uvozom jednakih količina naftnih prerađevina.
U povodu objave memoranduma oglasili su se i iz Ine, ustvrdivši kako je sklapanjem dogovora s Janafom povećana proizvodnja u riječkoj rafineriji. “Izgradnja dvosmjernog toka između Janafova Terminala Sisak i Rafinerije nafte Sisak realizirana je u posljednjem kvartalu 2019., čime su Ini omogućeni prodaja nafte na tržištu po tržišnoj cijeni i ostvarivanje veće ekonomske vrijednosti za naš proizvod.
Nafta s hrvatskih polja se prerađuje u Rafineriji Rijeka u skladu s logističkim mogućnostima, a dio se prodaje po tržišnim cijenama. Posljedično, riječka rafinerija prerađuje na učinkovitiji način 20 posto veće količine nafte u odnosu na ranije i one su dovoljne za pokrivanje potreba hrvatskog tržišta”, poručili su iz kompanije.
Kontrola
Ipak, u svojoj suštini sporni memorandum otvara pitanje statusa Ine kao samostalne naftne kompanije. Naime, izmjenama ugovora koji je Sanaderova Vlada sklopila s MOL-om 2008., mađarskoj kompaniji je prepuštena potpuna operativna kontrola nad Inom te je na temelju toga i Ina računovodstveno integrirana u MOL-ovu bilancu.
Utoliko, i upravljanje Inom integrirano je u upravljanje cjelokupnom MOL Grupom, a iz te perspektive transport hrvatske sirove nafte u bližu i tehnološki napredniju MOL-ovu rafineriju Duna vjerojatno ima više poslovnog rezona nego njezina prerada u Rijeci, gdje gradnja važnog postrojenja za dubinsku preradu još niti nije počela.
Ipak, javno priznanje takvog stanja za Vladu je politički neugodno, pogotovo u kontekstu spomenutih sudskih procesa, ali neostvarenog obećanja premijera Plenkovića kako će većinsko vlasništvo nad Inom vratiti u hrvatske ruke.