Hrvatska je prije točno tri godine svjedočila jednoj od najvećih prirodnih katastrofa u svojoj povijesti. Puknuće savskog nasipa kod Rajeva Sela i Račinovaca 17. svibnja 2014. koje je izazvalo poplavu “pola Cvelferije” imalo je i tragične posljedice s obzirom na to da je ogromna voda koja je prodrla u kuće stanovnika Rajeva Sela, Gunje, Račinovaca, Strošinaca... sa sobom odnijela i dva života.
Iz svojih je domova evakuirano 8700 stanovnika i više od 10.000 životinja. Brojne su svoje živote skončale u poplavi. Ukupne štete procijenjene su na gotovo 1,7 milijardi kuna, a Vlada Zorana Milanovića tada se iskazala te je, iako nije morala, obnovila ili sagradila nove kuće, gospodarske zgrade i javne objekte. Mještani poplavljenih sela, pak, i danas tvrde da do poplave nije smjelo doći i nitko ih ne može uvjeriti da je ona rezultat prirodnih procesa. No, struka je rekla svoje. Danas, pak, u Račinovcima počinju radovi na rekonstrukciji i modernizaciji savskih nasipa od Račinovaca do Nove Gradiške ukupne duljine 200 kilometara i vrijednosti 60 milijuna eura, od čega sredstva EU pokrivaju 85 posto. O tom projektu, ali i uzrocima poplave u Cvelferiji te drugim projektima Hrvatskih voda razgovarali smo s njihovim generalnim direktorom Zoranom Đurokovićem, inače vjerojatno najboljim našim stručnjakom za obranu od poplava.
Zašto je došlo do pucanja nasipa?
- U cilju utvrđivanja uzroka proboja nasipa kod Rajeva Sela, Međunarodno stručno povjerenstvo izradilo je ekspertizu koja je utvrdila da je proboj nasipa prouzročen hidrauličkim slomom podložnog tla, što je potvrdilo i nekoliko nezavisno provedenih proračuna stabilnosti i numeričke analize proboja nasipa. Dakle, uzrok proboja nasipa kod Rajeva Sela bilo je loše stanje zaobalnog tla kombinirano s ekstremno visokim vodostajem koji je odgovarao velikoj vodi tisućugodišnjeg povratnog razdoblja. Razina vode u trenutku proboja bila je viša za jedan metar u odnosu na mjerodavni vodostaj na koji je nasip bio projektiran. Nažalost, tada su prvi put nakon 1964. godine i poplave u Zagrebu izgubljeni i ljudski životi.
Što su Hrvatske vode poduzele kako bi se ovakvi događaji u budućnosti spriječili ili smanjili na najmanju moguću mjeru?
- Odmah nakon saniranja posljedica poplava u županjskoj Posavini počelo se s pripremom projekta Modernizacije lijevoobalnog savskog nasipa od Račinovaca do Nove Gradiške u dužini od gotovo 200 kilometara s ciljem ojačanja nasipa na kojem radovi počinju danas 18. svibnja, a sve bi trebalo biti gotovo do 2020. godine. Sada krećemo s dvije dionice dužine 10 km i vrijednosti 3 milijuna eura. Cilj nam je povećati sigurnost, odnosno zaštitu života ljudi i njihovu imovinu kako se više nikada ne bi ponovili događaji koji su prije tri godine stanovnike Gunje, Rajeva Sela, Račinovaca i drugih mjesta u županjskoj Posavini ostavili bez svega što su cijeli svoj životni vijek stvarali i stjecali. No, osim ovog u pripremi su i drugi projekti na jačanju obaloutvrda, uređenjima obalnih pojasa, rasterećenjima voda iz rijeka na području Vukovara i Osijeka, odnosno okolnih općina vrijednih gotovo 700 milijuna kuna, od kojih ćemo većinu povući iz fondova EU. Izdvojio bih poboljšanje vodno-komunalne infrastrukture u Vukovaru, Borovu, Bogdanovcima i Trpinji, kao i šetnicu od Vukovara do Vučedola. Osim toga, u Osječko-baranjskoj županiji spremna su ili su u pripremi 343 infrastrukturna projekta vrijedna 2,9 milijardi kuna od kojih je 81 iz područja vodoopskrbe i odvodnje.
Sve što se naveli odnosi se na istočnu Hrvatsku. Što je s drugim dijelovima države, koji također imaju velike potrebe i probleme s vodama?
- Razmišljamo i vodimo računa o svim područjima Republike Hrvatske koja su ugrožena. Nažalost, Karlovac je jedno od najugroženijih područja i njegovu zaštitu od poplava prijavili smo za strateški državni investicijski projekt. Vrijednost projekta je 670 milijuna kuna, a obuhvaća čak 11 tisuća zemljišnih čestica za koje se tek trebaju riješiti imovinsko-pravni odnosi za koje nam, osim Grada Karlovca i državnih tijela, treba pomoć i razumijevanje vlasnika zemljišta. Iduće godine započet ćemo gradnju prvih od ukupno 50 kilometara dugih nasipa jer su za dio građenja već ishodovane građevinske dozvole. Tu je i gradnja prokopa Korana - Kupa te stavljanje u punu funkciju oteretnog kanala Kupa - Kupa, vrijedno 570 milijuna kuna.
Planirate li možda posegnuti za tzv. mobilnim branama koje se naveliko koriste u Mađarskoj i drugim članicama EU?
- Apsolutno sam i za takva rješenja s obzirom na to da su ona, koliko sam se i sam imao priliku uvjeriti u susjednoj Mađarskoj, odlična zamjena za ona područja koja su posebno zahtjevna za gradnju ili rekonstrukciju nasipa. Riječ je u konačnici o skupljoj gradnji koja je isključivo potrebna za ona područja koja u obrani od poplava drugačije ne mogu funkcionirati, ali su svakako isplativa i opravdana. Takav primjer je Hrvatska Kostajnica gdje smo u suradnji s konzervatorima krajem godine pokrenuli rješavanje pitanja obrane od poplava, odnosno gradnje kombinacije zaštitnog nasipa i mobilne brane. Naime, zbog zaštite vizure grada i rijeke Une u Hrvatskoj Kostajnici je izostala gradnja nasipa zbog čega je posljednja poplava iz 2014. godine devastirala čak 150 domova, a punih deset godina građani čekaju rješenje koje bi ih zaštitilo od poplava. Dogovorili smo s konzervatorima da ćemo poštovati uvjete konzervatorskog odjela iz Siska da omogućimo i nadalje lijepu vizuru prema Uni.