S dr. Ivićem Pašalićem razgovarao sam, dva popodneva zaredom, u uredu njegove tvrtke Kapital Konzalting u naselju O2 u Odri, starome prigradskom mjestu na krajnjoj južnoj periferiji Zagreba, u neposrednoj blizini svih glavnih ulaza i izlaza na zagrebačke autoceste. Naselje O2, koje je građeno tako da bude inkorporirano u staro naselje Odru, sastoji se od dvije paralelne ulice i tri reda stambenih zgrada, povezanih u jednu zaokruženu cjelinu, piše Globus.
Ulice su međusobno spojene kružnim tokom tako da se, u biti, ipak radi o jednoj malo većoj ulici. Pašalić joj je dao ime (što je Skupština grada Zagreba, na njegov prijedlog, prihvatila) – Ivana Lackovića Croate. Slavni slikar naivac bio je njegov osobni prijatelj.
U prošlosti ste, kao jedan od najmoćnijih ljudi u HDZ-u i državi, imali image nedodirljivog i nepobjedivog političara. A onda ste, u zadnjih desetak godina, doživjeli dva poraza. Jedan na političkom planu, od Ive Sanadera; drugi na poslovnom. Priznajete li da su to bili porazi?
- Što se politike tiče, ja sebe uopće ne smatram gubitnikom, nego pobjednikom. Iz vrlo jednostavnog razloga: onaj kojega je javnost smatrala pobjednikom, taj je danas u zatvoru i sudi mu se za vrlo teška kaznena djela. A ta su kaznena djela započeta krađom izbora unutar HDZ-a.
Činjenica je da sam odmah nakon toga išao u formiranje Hrvatskog bloka, kao nastavka Tuđmanove ideje, jer je bilo jasno da HDZ tu ideju više neće slijediti. Mi u HB-u bili smo najoštriji kritičari Sanaderove i Mesićeve vladavine, imali smo dovoljno hrabrosti da u vremenima apsolutne moći Ive Sanadera i Stipe Mesića budemo najsnažniji kritički glas. Zato sam ja vrlo ponosan na tih deset godina.
A kad je riječ o stanogradnji, to jest poraz, i to neugodan.
Spomenuli ste sintagmu “Sanaderova i Mesićeva vladavina”. Što, po vašem mišljenju, povezuje ta dva političara?
- To su ljudi koji su vodili hrvatsku državu, jedan kao predsjednik Vlade, drugi kao predsjednik države. U istom razdoblju. A sadržajno – njihova je politika bila ista.
Stipe Mesić, kao predsjednik države, trebao je biti faktor korekcije i stabilnosti, ali umjesto toga je bio faktor nestabilnosti i savršeno je dobro surađivao sa Sanaderom. Oni su podijelili interesne sfere, vrlo često na rubu zakonitosti, a u slučaju Ive Sanadera i s onu stranu zakona – a da ni u jednom trenutku nije bilo njihova međusobnog sukoba.
Vrlo je zanimljivo da predsjednik države, koji je imenovao i nadzirao važne segmente nacionalne sigurnosti, nikada ni u čemu nije primijetio kriminalne aktivnosti svojega kolege predsjednika Vlade.
Ima li, možda, još nekih nepoznatih i nerazjašnjenih momenata kad je u pitanju HDZ-ov sabor u “Lisinskom” 2002., na kojem vas je Sanader porazio u utrci za predsjednika stranke?
- Spomenut ću detalj koji su meni posvjedočili Glavaš i Drmić. A to je da je Sanader dao nalog prije svega Glavašu, a onda i Drmiću, da ako ni krađa glasova ne bude dovoljna, da treba napraviti opću gužvu i inscenirati prekid sabora. Glavaš je rekao: “Ja sam tek tada shvatio s kim imam posla i da ćemo za predsjednika izabrati monstruma!”
...