Professor emeritus na Katedri za kazneno-procesno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta i bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović bio je jedan od zagovornika i inicijatora ustavnih promjena iz 2010., kojima je u Ustav ugrađena odredba o nezastarijevanju ratnog profiterstva i kriminala u pretvorbi i privatizaciji.
Zanimalo nas je kako danas gleda na mogućnost da se kazneno gone odgovorni za propuste učinjene u obnovi ratom razrušenih kuća na Baniji koje su srušene ili teško oštećene u nedavnom potresu. Zanimalo nas je i mogu li se ti propusti tretirati kao kazneno djelo ratnog profiterstva. Naime, ratnim profiterstvom tretira se određena skupina kaznenih djela počinjena zloupotrebom ratnih okolnosti, i to do 15. siječnja 1998., datuma koji označava dovršetak procesa mirne reintegracije Podunavlja.
Izazov za pravosuđe
"Teoretski, propusti u obnovi kuća mogli bi se podvesti pod ratno profiterstvo. Ali, s obzirom na stajalište Ustavnog suda izneseno u odluci o Ivi Sanaderu u predmetu Hypo banka, koje naši sudovi u praksi bezrezervno primjenjuju, niti jedno od tih djela zapravo ne bi bilo moguće kazniti", rekao nam je Josipović.
Međutim, pojašnjava kako u kaznenom pravu postoji zastara koja počinje teći od trenutka počinjenja kaznenog djela, ali i od trenutka nastupa posljedice ako se to dogodilo poslije. Dakle, zastara koja počinje teći od trenutka kad nastupi posljedica toga kaznenog djela, u ovom slučaju kad se obnovljena kuća u potresu srušila.
"U takvim bi postupcima sudovi imali ozbiljnih dvojbi i problema u utvrđivanju uzročno-posljedične veze između loše gradnje i posljedice, odnosno rušenja kuće u potresu, osim, naravno, u eklatantnim slučajevima gdje je vidljivo da izvođač nije ugradio željezo pa se zato srušilo.
Međutim, u situacijama kad morate dokazivati je li kuća u potresu srušena jer je u obnovi nedostajao koji kilogram betona ili željeza, bit će teško utvrditi uzročnu vezu između kvalitete gradnje u obnovi i štetne posljedice. Uz to, kao počinitelji nečinjenjem odgovaraju prema članku 20. st. 2. i oni koji su bili dužni spriječiti posljedicu, dakle oni kojima je nadzor gradnje bio posao. I tu će biti velikih teškoća s dokazivanjem", objašnjava Josipović.
Zato, dodaje, ne očekuje neku osobitu korist od najava kaznenog progona. "Politički instinkt i osjećaj za pravdu u meni govore - da, naravno, kriminal u obnovi treba kazniti. Ali, kao pravnik znam da je javnost često sklona brzim i lakim rješenjima i da će pravosuđu to biti velik izazov, čak i ako bude političke volje za kažnjavanje", tvrdi Josipović.
Ratno profiterstvo
Ni odvjetnik Anto Nobilo nije optimističan oko kaznenog progona. "Za progon kriminala u obnovi zastare su već nastupile ili tek što nisu nastupile. Zato se bojim da se neće moći ništa učiniti. Moj je dojam da se USKOK brzopletom najavom istrage dodvorava politici. Jedina je šansa, ali ni u tome nemamo stabilnu sudsku praksu, vidjeti može li se taj kriminal tretirati kao ratno profiterstvo. Ako se ne tretira kao ratno profiterstvo, zastare su već nastupile jer su za ta djela propisane kazne do deset godina zatvora."
Nobilo, međutim, ističe da problem poratne obnove treba istražiti u drugom smjeru. "Treba istražiti kakvi su bili zahtjevi države, je li država propisala standarde gradnje u obnovi ili su postupali izvan standarda da sa što manje novca što prije obnove i naprave nekakve kuće kako bi Jure Radić mogao raportirati Tuđmanu da je u kratkom vremenu napravio čuda. Može biti kombinacija jednog i drugog, ne mora biti isključivo prevara izvođača", kaže Nobilo.