Marin Mrčela (50) sudac je Vrhovnog suda i jedan od 11 članova DSV-a, tijela koje odlučuje o imenovanju i disciplinskoj odgovornosti sudaca. Uz praktični sudački rad, ove je godine obranio i doktorat iz područja kaznenopravne znanosti te je izabran za predsjednika GRECO-a, skupine 49 država (članice Vijeća Europe plus SAD) za borbu protiv korupcije.
Sucima smeta što DSV pri njihovu imenovanju na više sudačke dužnosti u nekim slučajevima ne poštuje bodovne liste kojima je vrednovan njihov dotadašnji sudački rad već presuđuje na temelju dojma koji je kandidat ostavio u intervjuu s članovima DSV-a. Nije li raspon od 0 do 20 bodova koje DSV može dodijeliti kandidatu na temelju intervjua prevelik?
- DSV uvijek poštuje konačnu bodovnu listu, a to je ona na kojoj su i bodovi ostvareni na strukturnom razgovoru. Odluka se nikada ne donosi samo na temelju tog razgovora jer je to nemoguće. Naime, na bodove ostvarene na razgovoru otpada tek 12% od moguće ostvarenih 170 bodova, i to ako govorimo o maksimalnim bodovima. Raspon, dakle, nije velik, meni se čini da bi mogao biti i veći.
Konj na majici
Međutim, kandidati za više sudačke dužnosti u intervjuu pred DSV-om odgovaraju na pitanja poput - jeste li udani, navijate li za Dinamo, koji film ste nedavno gledali ili zato ste došli bez kravate. Kakve veze imaju takva pitanja sa sudačkom dužnošću za koju se natječu?
- Neka od tih pitanja imaju itekakve veze, a neka služe samo za olakšavanje ozračja pri razgovoru i razbijanje treme. Usput, pitanje o klubu za koji se navija bilo je postavljeno jednom, i to zbog podataka koji su bili napisani u životopisu. Kad je riječ o kravati, podsjetio bih da se radi o radnom mjestu suca, a da se razgovor obavlja pred Državnim sudbenim vijećem. Biste li vi radije da se vaš predmet raspravlja pred sucem koji je u odijelu i koji ima kravatu ili pred sucem koji ima polo majicu s kratkim rukavima na kojoj je izvezen veliki konj?
Suci nezadovoljni imenovanjem DSV-a mogu podnijeti tužbu Upravnom sudu. Međutim, dosad je Upravni sud u takvim sporovima redovito stajao na stranu DSV-a, a ne na njihovu. Čini se da suci baš i nemaju puno izgleda u slučajevima kad ocijene da ih je DSV svojom odlukom zakinuo. Slažete li se?
- Nemoguće je da svi suci pri imenovanju budu zadovoljni. Većina nezadovoljnih ne pokreće postupak, neki koriste pravna sredstva koja su im na raspolaganju, a neki anonimne razgovore s predstavnicima medijima, iako mi nije jasno čemu potonje. Jasno je da neki učinak može biti postignut samo redovnim pravnim sredstvom.
Često viđamo da na više sudove napreduju suci zvučnih prezimena, čiji su roditelji već afirmirani suci. Što mislite o ‘rođačkim’ imenovanjima?
- Prvo, izričaj ‘često’ ne odgovara stvarnosti. Ako pogledate statistike, onda ćete vidjeti da imate i ‘rođaka’ koji nisu imenovani. Meni je jasno da takva imenovanja mogu ostaviti neželjen dojam, ali za imenovanje sina suca vrijede ista mjerila kao za imenovanje onih koji to nisu. Ocjene su javne, razgovor je javan, sve se može vidjeti i važno je da se za sve primjenjuju ista mjerila na isti način. Uostalom, ako sin ili kći suca ostvari najviše bodova i zasluži najvišu ocjenu na razgovoru, kako biste vi u odluci obrazložili da ta osoba nije imenovana?
Ivan Turudić, predsjednik zagrebačkog Županijskog suda, sam je sebi dodijelio prvi sudski predmet u kojem je optužen bivši premijer Ivo Sanader. Što mislite o praksi prema kojoj predsjednik suda sam sebi dodjeljuje predmete?
- Propisano je tko, kako i kada odlučuje o dodjeli spisa. Jedna od mogućnosti je i da, ovisno o mnogim okolnostima, bude odlučeno da neki spis bude raspoređen izvan unaprijed predviđenog redoslijeda. Takvu odluku tada donosi predsjednik suda i mora je obrazložiti. Znam da to može izgledati čudno, osobito ako se u medijima ponavlja da je to čudno, ali ako je sve napravljeno prema pravilima, a iz vašeg pitanje ne vidim da nije, onda tu nema ničeg spornog.
Turudić nije s Kriptona
Na sudovima postoji pravilo da se predmeti dodjeljuju abecednim redom kako bi se izbjegao voluntarizam predsjednika sudova u dodjeli predmeta. Ima li opravdanja za opstanak nekih oblika tog voluntarizma? Uz to, je li predsjednik Županijskog suda u Zagrebu bas takav ‘superman’ da može uspješno obavljati poslove sudske uprave i suditi u najtežim predmetima?
- Nasumična dodjela spisa, nažalost, još nije uvedena na sve sudove. Svrha je spriječiti mogućnost ciljane dodjele spisa iz neprimjerenih razloga, odnosno, kako vi kažete, voluntarizma. Naravno da proizvoljnost nije dobra kod dodjele spisa. A kad je riječ o predsjedniku Županijskog suda u Zagrebu - sigurno imate razlog zbog kojeg ste ‘navalili’ na njegov primjer. Obavlja li on dobro posao, nije na meni da ovdje i sada ocjenjujem. No, jedno je gotovo sigurno: nije Superman, rođen je na Zemlji, a ne na Kriptonu.
Dojam i stvarnost
Zašto ste izjavili da bi u istraživanje Transparency Internationala o precepciji kourpcije trebalo uključiti i pitanje o precepciji korupcije u DORH-u.
- Zato što je napravljeno istraživanje koje je uključivalo pitanje o dojmu korupcije u policiji i u sudstvu, a ne i pitanje o dojmu korupcije u Državnom odvjetništvu. Dakle, iz posve načelnih i metodoloških razloga sam to pitao na početku mog izlaganja.
Nakon Sanaderova povlačenja pokrenut je niz antikorupcijskih postupaka u čijem središtu su visoki politički akteri i članovi uprava državnih tvrtki. Zašto, usprkos tome, građani nemaju dojam da je korupcije manje?
- Zato što dojam ne mora odgovarati stvarnosti. Neki bi rekli i da je nema manje, samo se sada više prijavljuje, otkriva i procesuira. Uostalom, mi nemamo istraživanje koje bi pokazalo da je korupcije manje, ali i bez istraživanja je jasno da se o korupciji sve više piše i govori, pokreću se postupci, presuđuje se i svima postaje jasno da je korupcija zlo koje šteti društvu i pojedincu. Borbu protiv korupcije, koja uključuje i obrazovanje od malih nogu te promjenu svijesti građana o tom zlu, treba nastaviti jer jedino s tom borbom možemo reći da živimo u pravnoj državi.
‘Ne smijem davati nikakve ocjene o Kalmeti i Jarnjaku’
Imate li dojam da DORH u slučajevima u kojima odbacuje kaznene prijave, te u slučajevima kad ih godinama drži u ladici ne nadzire nitko? Što o tome mislite?
- Nemam taj dojam. Ako postoje neki konkretni pokazatelji, onda bi to trebalo razmotriti. I sami govorite o dojmu pa ne znam na čemu se on temelji.
Navest ću vam nekoliko primjera na kojima se temelji taj dojam. Ljudi se, primjerice, pitaju kako je moguće da je optužnica za Fimi-Mediju mimoišla bivšeg ministra Božidara Klmetu ili bivšeg glavnog tajnika HDZ-a Ivana Jarnjaka, a neki ih svjedoci spominju kao one koji su bili aktivno uključeni u tu aferu, ili osobe iz državnih i privatnih tvrtki koje su s Fimi-Medijom sklapale fiktivne ugovore. Ili, kako je moguće da je u aferi vezanoj uz poslovanje Core Medije optužen samo jedan od vlasnika Vladimir Šelebaj, ali ne i njegova bivša supruga, te Siniša Svilan s TV Nove, a nitko s HRT-a, iako su zaposlenici te kuće radili za Core Mediju.
- Tražite od mene ocjenu koju bi bilo neprimjereno dati. Prvo, radi se o postupcima u tijeku i bilo bi potupno neprimjereno s moje strane davati ikakve ocjene o tome. Drugo, radi se o odluci Državnog odvjetništva koga će, za što, kada i kako optužiti, a ta odluka, po pravilima struke, ovisi o količini i kakvoći dokaza kojima raspolažu. To je isključiva odluka tužitelja i u te se stvari suci ne smiju petljati, kao što se nitko, pa ni državni odvjetnici ne smiju petljati u to kakvu će odluku donijeti sud.
Je li DORH preširoke ruke u dijeljenju povlaštenog statusa u kaznenom postupku osobama koje priznaju kazneno djelo i pomažu da se dođe do ostalih počinitelja?
- Ako mislite na institut djelomičnog procesnog imuniteta svjedoka, Ustavni sud je naveo da taj institut sam po sebi nije neustavan, ali mora biti popravljen te usklađen s našim Ustavom i pravnim stajalištima i standardima. Drugim riječima, trenutno zakonsko rješenje nije dobro.
Biste li imali išta protiv toga da vaša imovinska kartica bude dostupna na internetu jednako kao i kartice ministara, saborskih zastupnika i drugih državnih dužnosnika?
- Položaj i uloga sudaca je bitno drugačija od uloge i položaja saborskih zastupnika, ministara i državnih dužnosnika. U mnogim područjima nisu moguća ista pravila za suce i ostale navedene. Tako je i za imovinske kartice.