“Mudrošću i hrabrošću pobijedili smo u Domovinskom ratu, a u 26 godina mira nismo uspjeli stvoriti modernu Hrvatsku. Zašto?”

Koliko je doktora znanosti sudjelovalo u Domovinskom ratu? Koliko je vrhunskih akademskih stručnjaka u ljeto 1991. izišlo iz svojih kabineta, laboratorija, fakultetskih predavaonica i prijavilo se u Zbor narodne garde, odjenulo maskirnu odoru i preuzelo borbeno oružje? Koliko ih je smoglo hrabrosti za odluku koja će im promijeniti život, i ne samo promijeniti nego možda i ugroziti, koja će ih dovesti u smrtnu opasnost?

Nema ih mnogo. Što i nije čudno, jer ni u jednom ratu ljudi iz akademske zajednice, istaknuti intelektualci i stručnjaci nisu prvi kandidati za vojničke rovove, za rukovanje teškim oružjem, za napore preživljavanja, za barut i krv, za fijuk metaka, strahovite salve projektila i zaglušne detonacije. To je, kao po pravilu, “posao” ljudi iz drugih društvenih klasa i sl...