Jaslice za djecu do treće godine nema 40 posto seoskih općina, više od četvrtine nema ih ni vrtić za stariju djecu, a djelatnost dadilje - koja bi zamijenila institucionalnu skrb - sufinancira samo 4,9 posto ruralnih općina.
Roditelji djece s teškoćama koji žive na selu mogu očekivati još manje: rane intervencije za djecu s teškoćama u razvoju ima tek 23,9 posto ruralnih općina, 62,9 posto ih nema, a u 13,2 posto općina predstavnici i ne znaju postoje li uopće. Dnevni boravak za djecu s teškoćama ima samo 11,2 posto njih.
Još je gore odraslim osobama s invaliditetom - za njih dnevni boravak postoji u 5,4 posto općina. Suprotno obećanjima državnog vrha - čak 86,3 posto ruralnih općina nema sigurnu kuću za smještaj žrtava obiteljskog nasilja! Većina stanovništva koja živi ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....