Sve oči, nada i molitve usmjerene su prema Atlantiku, gdje već puna tri dana tragaju za potonulim tegljačem Bourbone Rhode pod zapovjedništvom hrvatskog kapetana iz Šibenika Dine Miškića (40), na kojem je u vrijeme potonuća bilo 14 članova posade. Razorni uragan Lorenzo četvrte kategorije, koji je još u četvrtak “kumovao” tragediji, kad je voda probila u brod, a pritom su otkazali i motori, ne posustaje ni treći dan potrage.
Nakon što su tri člana posade, Dmytro Marchenko, Yevhenii Nikolov i Igor Morozov, spašeni u subotu popodne s pneumatske splavi za spašavanje, i to nakon što su se u akciju, osim nekoliko tegljača, uključili i zrakoplov Falcon 50 francuske ratne mornarice te američki zrakoplov Nacionalnog centra za uragane, za ostalih 11 mornara koji, pretpostavlja se, plutaju morskim bespućima na još tri splavi i dalje se traga. Miškićeva obitelj i prijatelji s nestrpljenjem prate vijesti o akciji spašavanja u vodama Martiniquea.
Velika nemoć
- Samo neka ovo sve prođe, ovaj užas od neizvjesnosti. Svi skupa osjećamo veliku nemoć jer vijesti o samoj akciji spašavanja stižu na kapaljku, a o Dini ništa. Špekulirati s bilo čime u ovom trenutku bilo bi nezahvalno jer obitelj našeg Dine treba samo istinu i mir. Čuo sam se s njim 17. rujna, kad je stigao u Las Palmas.
Nabacili smo par šala, pojadali se jedan drugome kako to običavamo i poželjeli si mirno more, jer prelaz preko Atlantika je uvijek ogroman izazov. Rekao je da bi početkom listopada trebao stići u Gvajanu i da se vidimo kroz par mjeseci - rekao nam je jedan Miškićev prijatelj, podsjetivši kako se opravdano kaže da pomorski kruh ima sedam kora.
brod Francuske ratne mornarice
Miškić je, inače, iskusan pomorac koji živi u Šibeniku sa suprugom i djetetom, a podrijetlom je s otoka Žirja u šibenskom arhipelagu. I sam je iz pomorske familije, plovi čitav svoj život, od svoje 18 godine, i more mu je drugi dom. Zanat je pekao u Plovputu, ondje je počeo, a zadnjih desetak godina je proveo na opskrbnim brodovima, suplajerima, kao što je i ovaj tegljač, na kojem je bio kapetan, i kojim je zapovijedao, kazao nam je, pak, jedan od stanovnika otoka Žirja koji je s Dinom odrastao.
Za Dinu ima samo riječi hvale, kaže kako je riječ o iznimnoj osobi i “čoviku od mora”. Nestrpljivo, kao i svi ostali, prati vijesti na stranici Bourbon Rhode Rescue, a nadu mu ulijeva podatak prema kojem su u subotu kasno navečer spasitelji navodno uhvatili GPS signal s još jedne splavi, što bi trebalo značiti da još ima mogućnosti da će s Atlantika stići sretne vijesti.
U nedjelju do 15 sati novih informacija o potonuću broda u Udruzi pomorskih kapetana i časnika Šibenika, čiji je predsjednik Branko Skorić, nisu imali.
avion Falcon 50
Preživjeli
Jedan od ukrajinskih kapetana Aleksej B., inače prijatelj jednog od dvojice preživjelih Ukrajinaca, osvrnuo se na činjenicu da je oluja bila najavljena danima prije brodoloma te da je Bourbone Rhode za kormilom imao iskusnog kapetana iz Hrvatske.
- Lako je biti kapetan nakon bitke, međutim, nitko ne zna kako je biti kapetan prije bitke i dok sama bitka traje. Pravilo je da se prije svakog puta provjere vremenski uvjeti. Danas, u 21. stoljeću, to nam omogućuju i obične aplikacije na mobitelu. Uvjeren sam da je Dino temeljito provjerio vremensku prognozu i vidio ciklonu koja se kreće zapadno od Cabo Verdea prema sjeveru, ali da mu nadređeni, nažalost, nisu odobrili da promijeni rutu i prođe Cabo Verde s istočne strane, pa da do Gvajane dođe po drugoj ruti.
Sklon sam vjerovati da je bilo tako, da ga se prisiljavalo da mora na vrijeme do 3. listopada stići u Gvajanu, jer profit je iznad svega zbog krize u sektoru i nadam se da će se provesti poštena i temeljita istraga koliku je kapetan zapravo imao slobodu odlučivanja prilikom upravljanja brodom - mišljenja je ukrajinski kapetan Aleksej B., koji s tvrtkom u čijem je vlasništvu brod, tvrdi, ima dugogodišnje iskustvo. Jedan hrvatski pomorac otkriva nam da samoj kompaniji, otkad je 2017. preselila poslovanje iz Švicarske na Mauricijus, nedostaje kompetentnog vodstva.
Stalni kontakt
- Najviše zaposlenih u njoj je s prostora bivše Jugoslavije, kao i istočne Europe. Oni najbolje kotiraju prilikom zapošljavanja jer koštaju manje i nadasve su sposobni i vrijedni. Razlike u plaćama su velike, to se vidi kad razmjenjujemo informacije, jer jedan Francuz ima veće prihode od Balkanca za isti posao - kaže nam jedan pomorac.
Na potragu se osvrnuo i ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman rekavši da potraga za pomorcima i dalje traje, da su u stalnom kontaktu s Miškićevom obitelji, kao i s francuskom kompanijom i kriznim stožerom, te da se Hrvatska nada pozitivnom ishodu.