ZAGREB - Dr. Dubravko Justić (52) vodeći je hrvatski stručnjak za područje biološke oceanografije, a živi i radi u SAD-u, gdje je redoviti profesor na Državnom sveučilištu Louisiana u Baton Rougeu, jednom od najvećih sveučilišta na američkom Jugu. Istodobno, direktor je tamošnjeg Instituta za globalnu ekologiju.
S dr. Justićem razgovarali smo o katastrofi izazvanoj eksplozijom naftne platforme Deepwater Horizon .
Nafta i na velikim dubinama
Kakva je situacija u Louisiani sada, je li i dalje izvanredno stanje?
- Kada je 2005. godine uragan Katrina opustošio Louisianu i poplavio New Orleans, moji kolege i ja mislili smo da je to najveća ekološka katastrofa koju ćemo doživjeti. Bili smo u krivu. Izlijevanje nafte s platforme Deepwater Horizon, koje je počelo 20. travnja, a traje i danas, jedna je od najvećih ekoloških katastrofa, ne samo u povijesti SAD-a nego i u povijesti čovječanstva. Primjerice, izlivena nafta do sada je zahvatila više od 300 km obale sjevernog Meksičkog zaljeva, od Louisiane do zapadne Floride, i zauzima površinu veličine 300 puta 200 km, što je više od površine cijele Hrvatske. U nižoj koncentraciji nafta je prisutna i u otvorenim dijelovima Meksičkog zaljeva između delte rijeke Mississippi i zapadne obale Floride. U ovom trenutku može se samo nagađati što se događa u podmorju Meksičkog zaljeva, ali podvodni oblaci nafte dugački više desetaka kilometara detektirani su na raznim dubinama od površine do 1300 metara dubine.
Ugrožen cijeli ekosustav
Najnovija izvješća pokazuju da dnevno iz bušotine istječe 40.000 barela nafte. Može li se zaustaviti istjecanje nafte?
- Procjene se svakodnevno mijenjaju, ali znanstvenici trenutno procjenjuju da je u proteklih osam tjedana iz bušotine moglo isteći čak 380 milijuna litara nafte. To je devet puta više od količine nafte koja je istekla u havariji tankera Exxon Valdez na Aljasci 1989. godine. Stručnjaci tvrde da se izlijevanje nafte može potpuno zaustaviti samo probijanjem dviju novih bušotina, koje bi na dubini od 6000 m trebale presjeći postojeću cijev za odvod nafte, nakon čega bi se ona ispunila cementom. Taj bi se postupak trebao okončati tijekom kolovoza, ali povezan je sa znatnim rizikom te nema jamstava da će uspjeti u prvom pokušaju.
Koje su vrste najugroženije? Što se zbiva sa smeđim pelikanom?
- Smeđi pelikan je simbol države Louisiane i njegov je lik na njezinoj zastavi. Šezdesetih godina prošlog stoljeća bio je na granici izumiranja zbog posljedica primjene DDT-ja i ostalih pesticida u slivnom području rijeke Mississippi. Ugroženom vrstom proglašen je 1970. godine. Uspješnim programom zaštite i reintrodukcije ptica njegova se populacija potpuno oporavila, tako da se prije havarije Deepwater Horizona u Louisiani gnijezdilo više od 10.000 parova. No, sada toj divnoj ptici opet prijeti izumiranje.
Također, zapadne populacije plavorepe tune, jedne od najugroženijih ribljih vrsta u svjetskim razmjerima, mrijeste se u Meksičkom zaljevu. Na nesreću, vrhunac sezone mriještenja obično je u travnju i svibnju te se u potpunosti s poklapa s havarijom platforme. Činjenica je, međutim, da je cijeli ekosustav Meksičkog zaljeva, od mikroorganizama do kitova ulješura, ugrožen posljedicama kombiniranog ulijevanja nafte i više od 3,8 milijuna litara kemijskog disperzanta Corexita koji se koristio da bi se pospješila razgradnja nafte.
Milijarde za sanaciju
Koliko će koštati sanacija štete uslijed katastrofe?
- Vrijednost resursa sjevernog Meksičkog zaljeva nemoguće je procijeniti jer riječ je o jednom od najproduktivnijih morskih ekosustava s cijelim nizom rijetkih i ekonomski vrijednih vrsta. Sama država Louisiana sudjeluje sa 30 posto u cjelokupnom ribarstvu SAD-a. Exxon je platio više od četiri milijarde američkih dolara u ime raznih kompenzacija povezanih sa štetom uzrokovanom havarijom tankera Exxon Valdez, pa je sasvim sigurno da će troškovi havarije Deepwater Horizona premašiti deset milijardi dolara. Vjerojatno je da će sanacija trajati barem idućih deset godina, a njen eventualni uspjeh ovisit će ponajprije o političkoj volji i sudbini British Petroleuma, koji će morati snositi najveći dio troškova.
Sateliti otkrili kretanje
Mogu li se u budućnosti prevenirati ovakve havarije?
U Meksičkom je zaljevu oko 4000 naftnih platformi, pa će se slične havarije sasvim sigurno događati i u budućnosti. Havarija Deepwater Horizona pokazala je da je globalna utrka za iskorištavanje naftnih izvora i pritisak da se kopa dublje i brže u drugi plan potisnula znanje o tome kako to izvesti na siguran način.
Pojavile su se kalkulacije da bi naftna mrlja mogla doći do Europe. Kako to komentirate?
- Analize satelitskih snimaka, kao i rezultati matematičkih modela, upućuju na zaključak da je manja količina nafte ušla u Floridsku struju. Floridska struja se sjeverno od Bahama spaja s Antilskom strujom i formira Golfsku struju. Maksimalna brzina Golfske struje je oko 160 km na dan, pa je teoretski moguće, ako se bušotina ne sanira u dogledno vrijeme, da tragovi nafte dospiju do istočne obale Amerike ili čak i do Europe. Vjerojatno je, međutim, da će najveća količina nafte ostati unutar akvatorija Meksičkog zaljeva.