ZAGREB - Ima mnogo načina na koje se to može reći, posredno i biranim riječima, ali bez obzira na to koriste li se u dokazivanju statistički podaci, psihološka ili psihijatrijska objašnjenja, činjenica ostaje ista - građani Hrvatske ne peru se dovoljno! Dogurali smo tako daleko da nam zaudaraju tramvaji, autobusi, liftovi, uredi, teretane i liječničke ordinacije.
Upravo su se liječnici prvi pobunili protiv terora neugodnih mirisa, ali to nisu učinili onako kako bi se od njih očekivalo, javnim istupom, nekim proglasom ili akcijom Ministarstva zdravstva. Oni su u anketi provedenoj o temi “što biste rado rekli svojim pacijentima” jednoglasno odgovorili da bi im preporučili da više brinu o higijeni tijela.
Od smrada se brane tako da poneka medicinska sestra, kad joj dozlogrdi, napiše na komad papira upozorenje pacijentima da se prije pregleda ili terapijskog postupka moraju oprati i istakne ga na vidljivo mjesto u radnom prostoru. Liječnici, ni za potrebe ovog teksta, nisu bili spremni govoriti otvoreno o problemu, ali su priznali kako su često tijekom dana prisiljeni prekinuti rad da bi prozračili ambulantu nakon posjeta nekog pacijenta.
Oprao samo slomljenu nogu
Jednako govore riječki, šibenski, osječki, pulski i zagrebački liječnici s kojima smo razgovarali, ali drže da nisu baš oni pozvani izreći svojima pacijentima grubu istinu u lice. O toj temi u Rijeci se, kao dobar vic, prepričava slučaj pacijenta koji je došao na pregled slomljene noge. Stopala su mu bila uredna, nokti podrezani, čarapa čista.
Nevolja je nastala kada je liječnik zatražio da skine i drugu cipelu i čarapu da bi mogao usporediti zdravu i bolesnu nogu. Pokazalo se da čovjek nije očekivao takvo što pa drugu nogu nije oprao. Osječki se pacijenti žale na hladnoću u prostorima gdje se provode zdravstvene terapije, a sestre kažu da se jedino s otvorenim prozorima i usred zime mogu obraniti od smrada.
Doduše, prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, prljavština nas još nije odvela u bolest jer smo po incidenciji bolesti izazvanih prljavštinom negdje na europskom prosjeku, ali smo zato po potrošnji toaletnih proizvoda na samom dnu.
Predsjednica Zajednice proizvođača i veletrgovaca sredstava za pranje, čišćenje i kozmetike pri HGK Dubravka Marijanović procjenjuje, prema podacima o uvozu i domaćoj proizvodnji, da se u Hrvatskoj za toaletne proizvode, dakle elementarnu higijenu koja uključuje kupanje, pranje kose i zuba, prosječno godišnje troši oko 15 eura, odnosno 109 kuna, što je manje od deset kuna mjesečno.
To je jedva dovoljno za kupnju jednog sapuna, šampona za kosu i četkice za zube (svaka tri mjeseca).
- Za usporedbu moramo koristiti podatak o korištenju kozmetičkih proizvoda, a ne samo toaletnih jer takvu evidenciju nemamo. U tu grupu spadaju proizvodi za njegu kože, kose, make up, parfemi, te toaletni. Prosječni Europljanin u tu svrhu troši 130 eura godišnje, prednjače Šveđani i Danci sa 170, a mi smo, s 50 eura godišnje, na začelju. Manje nego kod nas troši se samo u Latviji (48 eura), Rumunjskoj (40 eura) i Bugarskoj (30 eura) - kaže Dubravka Marijanović.
Ekonomska kriza nije razlog male potrošnje jer je tržište kozmetike najstabilnije, odnosno najmanje podložno promjenama te vrste pa je i kod nas u posljednje vrijeme zabilježen tek minimalni pad. Toliko siromašni ipak nismo, ali imamo druge prioritete pa za fiksnu i mobilnu telefoniju i internet svatko od nas troši, prosječno, čak 220 kuna mjesečno. Statistika jest varljiva i s njom treba pažljivo postupati, ali ipak upućuje na životni stil i izbor. Tezu o siromaštvu pobija i prof. Mirjana Krizmanić .
- Odgoj! Zapuštenost je posljedica odgoja koji nije usadio brigu o higijeni kao nužnost i standard od kojeg se ne odstupa. Uđite u svibnju ili lipnju u zagrebački i newyorški tramvaj, pa ćete vidjeti razliku. Klima je podjednaka, ali tamo nema neugodnih tjelesnih mirisa ni u najsiromašnijim dijelovima grada. Vonj je nepoznata pojava, osuđuje se, odraz je nepristojnosti i drugi ljudi na to reagiraju.
Kod nas je još uvijek nezamislivo nekoga upozoriti na to da vas maltretira svojom neurednošću, a Amerikanac će vas upozoriti čak i ako vam noge nisu uredno depilirane. Nama je sve to komplicirano, ne znamo izreći kritiku, pogotovo u ovakvim situacijama koje se još uvijek smatraju društveno prihvatljivima - pojašnjava prof. Krizmanić. Ističe kako stvari u posljednje vrijeme idu na gore umjesto da se poboljšavaju.
I za lošu higijenu je kriv - rat
Predstojnik Klinike za psihijatriju riječkoga KBC-a prof. dr. Đulijano Ljubičić tvrdi da su jedan od razloga ratne migracije ruralnog stanovništva u gradove.
- Kod jednog dijela tog stanovništva higijenske su navike drukčije i to se ne mijenja preko noći. Osim toga, moramo uzeti u obzir i povećanje broja depresivnih pacijenata i ovisnika o alkoholu i drogama. U posljednjih je dvadesetak godina broj liječenih pacijenata od depresije porastao za 10 do 15 posto, a broj neliječenih je vrlo velik. Iz karaktera tih poremećaja proizlazi i manja potreba za održavanjem osobne higijene - upozorava prof. dr. Ljubičić.
Samo malo odricanje u telefoniranju donijelo bi četveročlanoj obitelji dovoljno novca u obiteljskom proračunu za najjeftiniju mjesečnu toaletnu košaricu koja bi omogućila pristojan higijenski standard.