Redakcija, kao i obično, kasni. Znam kako to izgleda jer sam često bio razlog kašnjenja šaljući svoj tekst dugo nakon roka za slanje tekstova i ignorirajući pozive urednika koji su me, predvidljivo, uvijek po istom rasporedu, prvo oko četiri popodne preklinjali da što prije završim, zatim u pet psovali moje najmilije, zatim me u šest vrijeđali raznovrsnim zoološkim nazivljem i na koncu, iza sedam, otvoreno mi prijetili ubojstvom na osobito okrutan i podmukao način. - Štamparija čeka, gade jedan - siktali su mi mnogi u telefonsku slušalicu svih ovih dvadeset i sedam godina, koliko pišem u novinama.

Rotacija kao sudbina
I evo me napokon u štampariji u Savskoj, sa zebnjom iščekujući da me tkogod prepozna, s ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....