IN MEMORIAM

‘Naš Šime bio je zabavan, duhovit i nesnosan. Još jučer smo se dopisivali, a znam što bi mi danas rekao...‘

Čulo se kad ulaziš u redakciju. Jer ulazio si kao na pozornicu za kakav stand up nastup. I uvijek bi tvoja dosjetka podigla atmosferu

Šimić se pretvara da restaurira vrijedne freske u crkvi svetog Lovre u svojoj Požegi. Godina je 2012.

 Davor Pongračić/CROPIX
Čulo se kad ulaziš u redakciju. Jer ulazio si kao na pozornicu za kakav stand up nastup. I uvijek bi tvoja dosjetka podigla atmosferu

Pa dobro, Šimiću, majku mu, jesmo li se dogovorili, nakon što nam je otišao Žile - prvo ja, a onda ti. Takav je bio redoslijed. Zašto si to napravio? Dogovorili smo se u Van Goghu tako i zalili to pivom. Sad ja sjedim tu za kompjutorom u redakciji koja mi se čini mala, tjeskobna i sve praznija i što radim - pišem o tebi, a ti to nećeš pročitati, ni opremiti.

Samo koji sat prije nego što si otišao i ostavio nas i riješio se svih ovozemaljskih nedoumica i problema (sad te čekaju one nebeske), čuli smo se. Mučim se i plačem, a jučer smo se dopisivali i razgovarali, kao i uvijek nakon utakmica, komentirali Hajduka, ogovarali Livaju, napadali suca. Znam da bi mi sad ti rekao - koju materinu plačeš, nisam ti ja drug Tito!

image

Na Trgu bana Jo...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
05. prosinac 2025 11:29