PRVI PUT U HRVATSKOJ

Naši liječnici napravili su neviđeni zahvat na žili života: ‘Ovim smo se smjestili u europski vrh!‘

Opasna anomalija dosad se liječila velikim rezom, no ovim zahvatom smjestili smo se u vrh europske prakse

Dražen Perkov, Predrag Pavić i pacijentica Ljerka Sever

 Ranko Suvar/Cropix

"Ma dobro sam. Ništa me ne boli, samo sam malo slaba, ali već i hodam. Mogu samo zahvaliti liječnicima što su mi spasili život. Uopće nisam znala da imam aneurizmu. Otkrivena je slučajno na jednom pregledu zbog drugih problema s mojim zdravljem, ali na kraju sve je dobro završilo", kaže nam sedamdesetogodišnja pacijentica Ljerka Sever, kojoj je prije dva tjedna u KBC-u Zagreb učinjen endovaskularni zahvat metodom iBEVAR (inner branched endovascular aortic repair), zbog opasne torakoabdominalne aneurizme aorte, točnije na prijelazu između prsne i trbušne aorte, i to prvi put u Hrvatskoj. Zahvat je trajao pet i pol sati, a ugrađeno joj je 14 stent graftova ne bi li aorta, odnosnon žila života, i male krvne žile koje hrane velik broj organa funkcionirale kao zdrave.

Inače, ova se zahtjevna metoda liječenja vrlo rijetko primjenjuje i u zapadnoeuropskim državama - u samo nekoliko centara izvrsnosti, jer traži visokoeduciranu ekipu vaskularnih kirurga i intervencijskih radiologa. Radi se o vrlo složenoj metodi liječenja aorte, najveće arterije na kojoj nastaje proširenje uzrokovano slabošću arterijske stijenke, i to bez velikog kirurškog reza, odnosno s unutaržilnim popravkom. Opasno vrećasto proširenje na toj velikoj i najvažnijoj krvnoj žili koje je prijetilo prsnućem s obzirom na veličinu riješeno je kroz krvne žile, točnije kroz dva otvora - jedan u preponi, a drugi na ruci.

image

Ljerka Sever

Ranko Suvar/Cropix

Promjer aorte kod pacijentice Ljerke bio je veći od sedam centimetara ili trostruko veći od normalnog promjera koji iznosi do 2,5 centimetara. Tako veliko pulsirajuće ispupčenje na krvnoj žili, naime, ugrožava život jer ako pukne, šanse za preživljenje jednostavno nema pa kad se dijagnosticira, zahtijeva aktivno liječenje, odnosno operaciju. Da sve bude gore, Ljerka je imala aneurizmu i uzlazne prsne aorte koju su već ranije liječili intervencijski kardiolozi, a sad je na red došla i torakoabdominalna na kojoj joj je prije dva tjedna učinjen zahtjevni iBEVAR zahvat.

"Paralelno su radile dvije ekipe intervencijskih radiologa, jedna je krenula od prepone, odnosno odozdo, a duga je to činila kroz ruku. Tim endovaskularnim pristupom morali smo prvo prilagoditi gornji dio aorte da bude uži, a to smo učinili postavljanjem stent grafta s granama (razgranati stent graft). Metodom iBEVAR postavlja se taj središnji graft koji ima rupice i male nastavke koji ulaze u svaku pojedinačnu žilu, minimalno četiri, a mi smo našoj pacijentici implantirali čak 14 komponenti. Dobila je tri glavna grafta i 11 manjih koji su spasili oba bubrega, crijeva, jetru, slezenu, gušteraču, odnosno sve unutarnje organe. Sve to mora značiti nove zdrave žile, točnije omogućiti da one funkcioniraju bez teškoća", objašnjava intervencijski radiolog dr. Dražen Perkov.

"Ova endovaskularna metoda liječenja kroz krvne žile razvija se posljednjih desetak godina, a sve kako bi dijelom mogla zamijeniti uobičajeni otvoreni kirurški vaskularni zahvat kojim se inače liječe torakoabdominalne aneurizme aorte. Naime, otvoreni kirurški zahvat znači rez koji kreće od lopatice, preko prsnog koša i trbuha sve do stidne regije", objašnjava vaskularni kirurg i pročelnik Zavoda za vaskularnu kirurgiju doc. dr. Predrag Pavić.

Pokazuju sliku na kojoj se vidi Ljerkina velika aneurizma koja je u presjeku imala sedam centimetara pa taj dio aorte izgleda poput vreće koja je zapravo nastala pod snažnim pritiskom krvi na stijenke krvne žile. Zbog toga su bili ugroženi i svi organi povezani s trbušnom aortom - jetra, bubrezi, gušterača, slezena, objašnjavaju liječnici.

image

Predrag Pavić, pacijentica Ljerka Sever i Dražen Perkov

Ranko Suvar/Cropix

"Unutaržilni zahvat radi se u sali za digitalnu supstrakcijsku angiografiju (DSA) s hibridnim uvjetima. Pritom se koristi kontrast da vidimo gdje smo u pojedinom trenutku, jer u žile ulazimo raznim žicama, kateterima... s donje i s gornje strane, a sve to pratimo na uređajima. Navigiramo kroz tu ‘hobotnicu‘, na koju jako podsjeća aorta. Kad se dođe na ključno mjesto, stavlja se graft koji zamjenjuje bolesni dio krvne žile i aneurizma nestaje, a krv sada udara u graft umjesto u slabu stijenku krvne žile", objašnjava dr. Perkov.

Ovaj zahvat trenutačni je vrh aortne medicine u svijetu pa ne čudi što su liječnici s Rebra vrlo ponosni na taj svoj uspjeh i na činjenicu da su postali još jedan europski centar u kojem je moguće raditi iBEVAR metodu uklanjanja aneurizme. Naime, to je u vaskularnoj medicini najsloženiji zahvat koji se u ovom trenutku može napraviti. Traži puno energije i znanja, uigrane timove, zahtjevne pripreme, poglavito anesteziološkog tima. Čak sat i pol prije zahvata traju te anesteziološke pripreme, a sam zahvat još oko tri i pol sata. Brojne su zamke koje treba izbjeći, od kontrole likvora do visine centralnog tlaka, parametara bubrežnog rada... Uza sve to nužno je da je u pripremi vaskularni kirurg - ako bi nešto krenulo po krivu, da može uskočiti i krenuti s klasičnim kirurškim zahvatom.

Intervencijski radiolozi ovaj zahvat rade s dva tima koja moraju biti maksimalno usklađena. Moj potez uvjetuje potez kolege i obrnuto. Kad sve prođe dobro, pacijent se probudi iz anestezije nakon dva ili tri sata, a oporavka kakav bi neminovno uslijedio nakon klasičnog zahvata zapravo nema. Nadamo se da ćemo ubuduće raditi više ovih zahvata za pacijente koji ne mogu podnijeti otvorene operacije. Nema otvaranja, nema prekida krvotoka, pacijent je praktički samo uspavan. Minimalna invazivnost sve je češća zahvaljujući modernoj tehnologiji, a krenulo je od stentova za srce, potom za bubrege, noge, zatvaramo tumore u jetri, a sad se to proširilo na aortnu kirurgiju. Prednost je znatno brži povratak u normalan život, ali i kraći boravak u bolnici. Istina, inicijalni troškovi u početku izgledaju veliki zbog skupog potrošnog materijala, ali u konačnici to nije tako", kaže dr. Perkov.

Dodaje da je za ovaj zahvat potrošni materijal koštao 63.000 eura. U takvim zahvatima u prosjeku se ugradi sedam do osam komponenti, ali sve ovisi o stanju krvnih žila. Svaka komponenta ima svoju cijenu, a glavni graft košta čak 28.000 eura. No, uspjeli su objasniti upravi svoje bolnici i HZZO-u opravdanost primjene ove metode.

Dobili smo punu podršku, a rezultat je očit, ali je moguć samo uz kvalitetan timski rad. U pripremi ovako složenog zahvata sudjeluje zapravo jako puno stručnjaka, od onih koji se bave kliničkom medicinom, pa onda oni koji vode zahvat i na kraju oni koji se brinu o oporavku. Pacijentica se dobro oporavlja na našem odjelu vaskularne kirurgije", kaže doc. dr. Pavić.

Naglašava da je aneurizma kod nje otkrivena pri pregledu ciste. U početku je praćena, ali se pokazalo da se jako brzo povećava. Naime, sve se aneurizme s vremenom povećavaju, samo je pitanje koliko i kojom brzinom. Zato je važno praćenje, a to se radi CT dijagnostikom, odnosno aortografijom, a rjeđe ultrazvukom. Kod promjene u širini aneurizme i kad se ona brzo povećava, nužna je operacija. Naime, indikacija za operaciju je promjer veći od šest centimetara ili kad je povećanje promjera veće od centimetar godišnje. Za svoju pacijenticu liječnici kažu da joj je velika aneurizma izazivala i neke nespecifične bolove u leđima, što je također ukazivalo na opasnost od puknuća pa je bilo nužno što prije obaviti zahvat.

"Godišnje imamo između 20 i 25 operacija takvih aneurizmi koje su se dosad sve radile klasičnim otvorenim zahvatom. Nedavno se dogodilo da smo imali čak četiri pacijenta u samo dva tjedna. No, torakoabdominalne aneurizme spadaju u najkompliciranije patologije u aortnoj medicini, a za neke će pacijente ova endovaskularna metoda biti pravi odabir. Inače, godišnje imamo od 120 do 140 operacija na aorti", kaže doc. dr. Pavić.

Naglašava kako je prevencija i kod ovih zdravstvenih problema vrlo važna. Moguće je da bi odabir mogao biti i probir koji bi se radio za muškarce starije od 65 godina jer su aneurizme četiri do pet puta češće u muškaraca. Istina, to rade malobrojne zemlje u Europi, i to ultrazvukom trbuha. U tom slučaju aneurizme bi se uočile u ranijoj fazi, a potom bi se mogle pratiti i primjereno liječiti, uključujući i operativno, prije negoli se dogodi puknuće. Inače, aneurizme se obično otkriju slučajno pri pregledu nekih drugih organa. Što se pak tiče rizika za aneurizmu, liječnici naglašavaju da su ugroženi visokotlakaši, ali i pušači, a ponekad je to i genetsko nasljeđe jer abdominalna aneurizma aorte u obitelji udvostručuje taj rizik.

Gospođa Ljerka, nasreću, izbjegla je najgore jer je aneurizma otkrivena prije nego što se situacija zakomplicirala. Uz to prvi je hrvatski pacijent podvrgnut poštednom endovaskularnom zahvatu zahvaljujući kojem će uskoro kući.

"Svi jedva čekaju da dođem. Muž, kćeri, unuci ne mogu se načuditi kako se brzo oporavljam. Uskoro ću kući, i to u puno boljem zdravstvenom stanju zahvaljujući liječnicima koji su izveli ovaj zahvat", zaključuje Ljerka uz široki osmijeh.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. prosinac 2023 12:48