Zagrebački atentat sa samoubojstvom nije potpuno usamljen slučaj. U kratkom vremenu to je - u maloj Hrvatskoj - već treći slučaj da mlad čovjek, bez kriminalne prošlosti, u nekom trenutku "pukne" i, koristeći ratno a ne osobno oružje, krene ubijati one koje smatra krivima ili koji simboliziraju ono što napadač identificira kao krivca, u posljednjem slučaju bezličnu Vladu i policajca kao njezina više simboličkog nego djelotvornog čuvara.
U takvim se slučajevima, još više nego inače kad je posrijedi nasilje, valja čuvati jeftinoga diletantskog psihologiziranja. Kad netko, a osobito naizgled nekonfliktan, završi svoj život konfliktom dovedenim do svog paroksizma, naime ubojstva ili masovnog ubojstva, ni iskusnim stručnjacima, sudskim vještacima u psihijatriji, nije lako pron...

Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....