NASLJEDNICA SINIŠE GLAVAŠEVIĆA 'Vukovar je podijeljeni grad, tako će i ostati, ali ipak ima budućnost'

Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka?”... - dok su mu misli kidali preglasni zvukovi smrti, ovako je, slovima, u vukovarskom podrumu svoj grad branio novinar Siniša Glavašević, sve dok ga nisu ubili na Ovčari, 20. studenog 1991. godine.

Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka?”... - dok su mu misli kidali preglasni zvukovi smrti, ovako je, slovima, u vukovarskom podrumu svoj grad branio novinar Siniša Glavašević, sve dok ga nisu ubili na Ovčari, 20. studenog 1991. godine.

Možda 200, a možda i samo 20 metara dalje, u kući mrtvog sugrađanina isto je radio Joze Gojani, umjesto komada bijelog papira pred njim se u listopadskoj lokvi prljavoj od kišnice i krvi ljeskao žuti mjesec, a umjesto olovke, u ruci je imao kalašnjikov - sve dok ga nisu ubili na Ov...