SPORNI STATUS NA FACEBOOKU

NASTAVNIK INFORMATIKE DOBIO OPOMENU PRED OTKAZ JER JE KRITIZIRAO IZLET U VUKOVAR Službeni razlog za ovu disciplinsku mjeru dosta je dvojben

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 11.06.2019. u 18:25

Vukovar, 141116.
Vukovarci obiljezavaju 25. godisnjicu pada grada 18. studenog.
Na fotografiji: Vodotoranj.
Foto: CROPIX
CROPIX

Vukovar, Marko Šolić (u krugu)

 

Nstavnik informatike Marko Šolić dobio je opomenu pred otkaz zbog Facebook statusa u kojem kritizira učenički izlet u Vukovar. U svom Facebook statusu iskazuje svoje nezadovoljstvo što su događaji iz Domovinskog rata prikazani jednostrano, pišu Novosti.

Šolićev status prenio je portal Narod.hr koji je kontaktirao i ravnateljicu zagrebačke Osnovne škole Matija Gubec, Ljiljanu Klinger, koja je objasnila da je učitelj dobio opomenu pred otkaz jer je tekst pisao za vrijeme radnog vremena koje je provodio u autobusu u pratnji s učenicima.

"Temeljem izvješća kolege, utvrđeno je da je Marko Šolić svoj tekst pisao za vrijeme radnoga vremena koje je provodio u autobusu u pratnji s učenicima. I zato što je radio neki drugi posao, a nije skrbio i brinuo o učenicima dobio je opomenu pred otkaz", rekla je Klinger.

"To je ono što smo trenutno na osnovi važećih formalno-pravnih procedura imali mogućnost učiniti i poslati poruku da učitelj treba biti usredotočen na dijete i da učitelji imaju skrbiti o sigurnosti učenika", rekla je ravnateljica.

Ukratko, ravnateljica uvjerava da je službeni razlog za opomenu činjenica da je nastavnik tijekom putovanja u autobusu tipkao po mobitelu.

A ovo je Šolićev status zbog kojeg je zaradio ukor.

"U autobusu sam, vraćam se s vođenja osmaša u obvezni posjet Vukovaru, organizirano i plaćeno od strane države. I iskreno mi se povraća, a nije ni od autobusa ni od grozota u videima iz rata, nego od toga što pripremamo djecu za novi rat. Išao sam bez predrasuda, čuo sam od kolega različite stvari, neki su govorili i kako se djeci prikazuje iznenađujuće realna slika o krivnji obje strane… Ništa od toga.

I da, znam. Znam da su emocije toliko jake da je teško uopće raspravljati. Znam i da ne dijelimo svi iste sustave vrijednosti, i da meni ne znače ništa stvari koje su drugima svete, i obrnuto. Znam i neke ljude iz Vukovara, znam kakva se grozota dogodila, vidim koliko im je i koliko im je bilo teško, i nemam ništa protiv toga da djecu educiramo i da im već u osnovnoj školi istinu kažemo direktno, uz sve teško probavljive detalje.

Ali to se u organiziranom posjetu Vukovaru ne događa. Bitni dijelovi istine se skrivaju i o njima se danas u Hrvatskoj ne smije pričati, a o nekim stvarima se direktno laže.

Pa su tako od licenciranih vodiča i predavača djeca primjerice mogla naučiti kako su u balvan-revoluciji bili četnici i arkanovci. 1990., u zaleđu Zadra, četnici i arkanovci. Ma da ne bi. O tome koji su bili uzroci balvan-revolucije ni riječi, to pitanje se ne smije postaviti. O ubojstvu Reihl-Kira također ni riječi, to je još jedna zabranjena tema. O tome zašto je Vukovar pao i zašto mu se nije pomoglo, ni riječi. O tome što se dogodilo s Jastrebom nakon rata, ni riječi.

Ali djeca su mogla čuti kako je Oluja bila akcija bez mrlje prije koje su civili otišli samoinicijativno, a zločina nije bilo. Onaj vlak kojim su moji susjedi iz Splita organizirano išli u pljačku valjda nije postojao. Kao ni Lora. Djeca su mogla čuti i detaljan opis zločina. Djeca su mogla čuti i detaljan opis zločina Vojislava Stanimirovića, inače saborskog zastupnika. Djeca su mogla čuti i kako je Hrvatska vodila obrambeni rat unutar vlastitih granica. Ok, pošteno, samo… HV u BiH? O tome također ne smijemo?

Da budem fer, bilo je i puno govora o miru, poštivanju svih ljudi bez obzira na nacionalnost, željama samo za normalnim suživotom normalnih ljudi… Ali to je ostalo mlako i utopljeno u onom drugom. I onda dolazi najgori dio. Naravno da ne smijemo o HV-u u BiH. Jer što god pričali, zapravo ne priznajemo BiH kao samostalnu državu. Kako to znam? Tako što se na završnom kvizu na kojem sudjeluje pet škola u jednoj dvorani, tri puta potiče djecu da se dižu na noge i u emotivnom zanosu nabrajaju dijelove Hrvatske, uz neizbježno ‘Herceg-Bosno srce ponosno’.

I što sad? Ništa. Kad na Balkanu ponovno bude Vašar na kojem će se kupovati municija i trampiti racionalno za nacionalno*, ratovat ćemo u Herceg-Bosni. Koja je, eto, naša. Jer smo to desetljećima zaneseno pjevali. A neki tamo Srbi su sigurno počeli s nekim provokacijama i netko je ubijen i moramo odgovoriti. Tko će koga prvi ubiti, a tko dignuti barikade, nije ni bitno. Oko toga će se dvije strane lako dogovoriti, kao i uvijek do sada. Dogovorit će se oni ljudi koji će se obogatiti. Samo se nadam da ćemo ih ja i svi koje volim gledati iz neke Švicarske ili Norveške.

Ili ćemo, ako smo dovoljno glupi da i sada ne znamo ušutiti kad bi trebali, biti dovoljno glupi i da nešto pokušamo napraviti?

Nešto za nas nesumnjivo krajnje glupo. Kao Reihl-Kir.

* Ispričavam se za citiranje Balaševića, ali ako nam je jedan srpski glazbenik mogao napisati glazbu za himnu, valjda smijem citirati drugog?

P.S. Dodajem i komentar koji sam ispod napisao tu, za slučaj da netko ovo poželi negdje prenijeti: Da se ne shvati krivo - sam Vukovar me zapravo pozitivno iznenadio. Ima predivnih dijelova u centru, muzej vučedolske kulture je arhitektonsko čudo, a sve ove stvari o tome što se tu dogodilo devedesetih bi stvarno svi trebali doći naučiti. Samo u pravom i punom kontekstu. Inače, zaboravio sam u cijeloj strci dana… Danas smo naučili i da su HOS-ovci ratni heroji koji se danas nepravedno politički demoniziraju", stoji u Šolićevom statusu.

Podsjetimo, šira hrvatska javnost Marka Šolića upoznala je nakon njegovih uspjeha u radu i opremanju jedne od najboljih učionica informatike u državi.

Izdvajamo