Nažalost, potvrdilo se ono o čemu se dugo šuškalo, svi dijele članak o događaju iz 1976. Takav autogol rijetko se viđa!

Je li se konačno, nažalost, potvrdilo ono što se već dugo vremena potiho govorilo i nagađalo - da su se branitelji iz Domovinskog rata izjednačili s kasnim, retrogradnim SUBNOR-om? Da, nakon slučaja Benkovac, kada su branitelji odlučili postati cenzori i određivati što je, a što nije dobro za "tekovine revolucije koja teče", povukla se paralela između "djelovanja" nekadašnjih subnorovaca (moguće didova današnjih inženjera hrvatskih duša) i predstavnika branitelja.

I dolaze iz istog kraja i sličnih su godina, s razlikom od otprilike trideset godina od ratova. Radikalno desničarski portal Direktno.hr napravio je istu paralelu i jasno poručio: "Brzo se zaboravlja: Kad je SUBNOR diktirao festivalski program, nisu se bunili!" Naime, pod egidom "Prešućivana epizoda iz 1976.", taj konzervativni portal donosi tekst koji se već danima dijeli i širi društvenim mrežama. Radi se o tome kako su se šibenski subnorovci tada bunili protiv predstave Ive Brešana "Hamlet u selu Mrduša Donja" jer, prema njima, ona blati tekovine. Danas se, prema njihovu tumačenju, ponovno govori o nečemu što treba zabraniti - a da ti isti ljudi nisu ni čuli ni vidjeli ni pročitali predstavu.

Da nije tužno i bizarno, bilo bi smiješno - ovakav banalni volej u vlastitu mrežu rijetko se viđa, stvarno kao da je iz Brešanove drame. Valjda se od tada nešto moralo promijeniti nabolje, a ne da stalno živimo isto. Tko je tu onda zapravo "jugoslaven"? Deja vu! Da smo izmišljali, rekli bismo da smo maliciozni, no autor potpisan kao KKŽ upravo je to i ostvario - izjednačio je branitelje s onima koje stalno prikazuje kao najveće negativce! Zbilja, da pukneš od smijeha ili muke, ali u današnjoj Hrvatskoj to je posve isto...

Dakle, samo su priznali da su isti kao nekadašnji čuvari "tekovina", ali i tada je "nama to smetalo", a "Mrduša" se prikazivala, snimljen je i film (Krsto Papić redatelj, a dobio je Srebrnu arenu na Pulskom festivalu). Danas, eto, prema priznanju njih samih, nakon Bukare iz komunizma, imamo Bukaru 2.0 iz neovisne Hrvatske (za neupućene, Bukara je lik iz "Mrduše", partijski sekretar i "borac" iz 1945. godine, kad je sve već bilo jasno i gotovo). U ovim prilikama treba se sjetiti, recimo, legendarne izjave iz SSSR-a, kada su proganjali Aleksandra Solženjicina zbog romana "Arhipelag Gulag", koji, naravno, nije bio u prodaji, niti se pisac mogao na bilo koji način braniti od tih napada. "Nisam čitao, ali i bez toga znam da je to antisovjetski uradak, a Solženjicin neprijatelj, tako je rekla naša partija."

Plenković komentirao Benkovac: ‘Sloboda umjetničkom izražavanju, ali tu su i branitelji...‘

Nije li bizarno da za predstave Olivera Frljića stalno govore da su filmovi? Ili da se podsjetimo one kultne strahomorne izjave nacističkog pisca i šefa Društva književnika Trećeg Reicha Hannsa Johsta: "Kada čujem kultura, hvatam se za revolver". I hvatao se bome! I ne samo on. Zato podsjetimo na riječi istinskog heroja Domovinskog rata, nažalost sada pokojnog Vukovarca Freda Matića, koji je još 2014. godine, u razgovoru za Jutarnji list (zbog čega je bio žestoko prozivan), proročanski rekao:

Nediljko Genda, braniteljski prosvjed protiv festivala

Melita Vrsaljko/HRT

"Sjećamo se svi starih partizana koji su nam dolazili u škole i pričali o Sutjesci i Neretvi. Okretali smo očima dok smo ih slušali. Ne želim doći u situaciju da mladi okreću očima na Vukovar zato što smo ih ‘ubili‘ našim sjećanjima, našim privilegijima i time što mislimo da bi oni stalno trebali biti zadivljeni našim pothvatom. Kad im damo posla, kada dođu investicije, kada taj Vukovar bude grad živih, a ne mrtvih (u što ga žele pretvoriti), i mladi će cijeniti naše, kako se ono kaže, dane ponosa i slave. Ne želim doživjeti sudbinu starih partizana koji su se borili i patili, a onda svima postali dosadni, rušili su im spomenike i ismijavali njihovo ratovanje. To ne želim za nas. Nemojmo nikoga maltretirati Domovinskim ratom, ali učimo mlade da ga cijene, da prepoznaju njegovu prekretničku važnost, da u njemu vide povijesnu ulogu svojih očeva i majki. Mi smo sami izabrali taj put. Ja sam išao u rat zbog budućnosti, a ne prošlosti".

Možda je razlog tome duh iz boce kojeg su pustili Andrej Plenković i HDZ, čiji je, recimo, gojenac - europarlamentarac Tomislav Sokol koji bi se trebao zalagati za temeljne vrijednosti EU-a: pluralizam, demokraciju, multikulturalnost i toleranciju - stao na stranu benkovačkih "zabranitelja" i dodatno potaknuo raslojavanje unutar hrvatskog društva. "To je pokušaj nametanja ljevičarskog anacionalnog narativa sprdanja s Domovinskim ratom i to očito više ne prolazi", optužujući pritom ljevicu za antihrvatstvo bez ikakvog argumenta i dokaza. Dajte najte, rekli bi Zagorci, Dalmatinci bi to rekli malo grublje.

Jadno od vladajuće stranke, koja prebrojava Hrvate i sve nas vodi u mentalni sklop - Vučićeve Srbije ili Putinove Rusije, gdje tamošnje ministarstvo pravosuđa određuje tko je "pravi Rus", a tko neprijatelj, odnosni "strani agent". Je li to sljedeće na dnevnom redu HDZ-a? Valjda su "shvatili" - Srba više nema, nisu opasnost, a četnici nam nisu neprijatelji. Bili su, sjetimo se, u Drugom ratu saveznici (Ceca i Miroslav Ilić praše na braniteljskim slavljima sve u šesnaest), već su to Hrvati, koji ne slušaju Cecu i Ilića, ne guraju se na koncertima Thompsona i Lepe Brene i ne misle da su ustaše "legendarni borci za hrvatsku stvar". Možda nije zgorega opet citirati jednog velikog američkog vojskovođu iz Drugog svjetskog rata, generala Georga Pattona, inače velikog antikomunista:

Emili Genda je izbačena s Policijske akademije jer je cimerici muslimanki puštala Thompsona i na zidu pisala ‘U‘?

"Ako si prolijevao svoju krv za ovu zemlju da bi to kasnije do smrti naplaćivao, reci koliko ta ljubav košta, da je platimo, i kupi prnje odavde, idi tamo gdje se domovina može kupiti za novac". Brutalno, ali ponuka na razmišljanje. Tako je šibenskim (za)braniteljima trebalo čak 13 godina da shvate kako je tradicionalni festival FALIŠ zapravo "subverzivan" - traže se prava pedera, manjina, migranata, partizana, Hrvata, Srba..., ko bi ih sve stigao zadovoljiti. A smisao su pronašli upravo u zadnjim potezima HDZ-a, no kako kažu: "Političko okruženje nam je takvo kakvo jest, mi to realno prosuđujemo." Zahvalni su premijeru Plenkoviću za njegovo nedvosmisleno mišljenje o pjesmi "Čavoglave", zatim predsjedniku Sabora Jandrokoviću jer je odao počast stradalnicima Golog otoka, kao i potpredsjedniku Vlade što je isto učinio nad jamom Jazovka. "To je političko okruženje pod kojim se nešto događa. Uvijek ćemo biti korektiv, želimo očuvati istinu o temeljima hrvatske države za koju smo se borili."

Jedan od prosvjeda u Benkovcu

Jure Miskovic/Cropix

"Biti korektiv" - kako to strašno zvuči, a znamo kako su prošli bivši korektori. Nije ih spasilo ni "Računajte na nas" ni išta slično, jer su se izgubili u beskraju korekcija, zabrana i prijetnji. HDZ je odabrao opasan put kako bi osigurao vječnu vlast, jer jasno je da će, ako izgube izbore, već sutradan nicati šatori, plinske boce po hrvatskim gradovima, na ceste će izaći politički egzorcisti i "moralna policija". Pojavit će se komisije za mjerenje domoljublja - ali po kojim parametrima? Čeka li nas lov na vještice ili moralna HDZ-ovska policija? Nudi li se strategija domoljubnog "vaspitanja" po mjeri jedne stranke? Ulazi li Hrvatska u još jedno svoje mračno doba? Nametnuto jedinstvo uvijek zaudara na totalitarizam, a ovakvo ponuđeno "jedinstvo" više nalikuje na nuđenje jednoumlja. Naravno da je domoljublje velika vrijednost, ali ono u našoj hrvatskoj verziji često ne znači ono što bi trebalo. Domoljublje je snažan osjećaj i ideal, no što vrijedi bez pravednosti, tolerancije i poštenja?

Za kraj, prisjetimo se riječi ruskog repera Vasje Oblomova, koji je zbog svojih stavova protiv Putinove agresije na Ukrajinu morao bježati iz Rusije da sačuva život. Ironično, ali istinito, rekao je: "Ne znam zašto mi kažu da ne volim Rusiju. Ja volim Rusiju, ali ne volim idiote, a nisam kriv što idioti misle da su oni Rusija." Koliko se ta misao dobro može primijeniti i na Hrvatsku.

Kao i poznata izreka znamenitog njemačkog dramaturga i književnika Bertolta Brechta: "Tko se bori može izgubiti, a tko se ne bori već je izgubio!"