Kako se ono kaže: pokloni si posao koji voliš, i bit ćeš sretan sedam dana u tjednu?
Ima jedna institucija u Zagrebu za koju mnogi vjeruju da je blizu postizanja takvoga “zena”: riječ je o ustanovi Upravljanje sportskim objektima u vlasništvu Grada koja se, zbog prilično liberalnih pravila zapošljavanja, posljednjih dana nerijetko provlači medijima.
Pa njezini zaposlenici iz kadrovske službe na sudovima svjedoče o javnim natječajima i stručnim uvjetima zaposlenika.
Ispituju se pa nepravomoćno oslobađaju gradski pročelnici.
A oni s dugim pamćenjem sjećaju se i davnih godina kad su novinske stupce punili članci o fizičkim obračunima rukovoditelja.
Lukavi uvjeti zapošljavanja
Ipak, čini se da razlozi zbog kojih se ime ustanove ovih dana najčešće javno proziva leži u jednom zanimljivom dokumentu kakav bi rado imali i u mnogim drugima državnim, gradskim ili javnim institucijama.
Riječ je o famoznom Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ustanove Upravljanje sportskim objektima koji je donesen u lipnju 2016. godine, čini se na radost pojedinaca koji su baš na temelju tog dokumenta profitirali.
Taj dokument, doznaje Jutarnji iz svojih izvora, lukavo je uvjete zapošljavanja u toj instituciji, inače nekadašnjoj podružnici Zagrebačkog holdinga koja je 2014. godine izdvojena u zasebnu ustanovu, postavio tako da ravnatelj i Grad u njoj vrlo jednostavno mogu zapošljavati osobe koje su nešto manje stručne, a nešto više podobne.
- Nažalost, pravila su takva da se na rukovodećim pozicijama lako mogu provući osobe koje zapravo nemaju odgovarajuću struku niti staž, a oni koji u ustanovi rade 15 godina i imaju sve uvjete, često budu zapostavljeni i ne mogu napredovati - povjerio se Jutarnjem listu dobro informirani izvor.
Dugačak dokument
To, kao i brojni medijski napisi o zapošljavanju u toj ustanovi, ponukali su nas da nabavimo sporni Pravilnik o kojemu se otvoreno posljednjih mjeseci govorilo na suđenjima, a vrlo brzo nakon što smo ga nabavili i pregledali, uvjerili smo se da je on, blago rečeno, doista napisan kako bi zapošljavanje omogućio što širem krugu potencijalnih kandidata.
Recimo, prva stvar koja upada u oči u ovom čak 356 stranica dugačkom dokumentu (da, 356 s obzirom se u njemu navode i specificiraju detalji za 326 vrsta radnih mjesta) jest da ustanova ni za jedno radno mjesto ne traži radno iskustvo na odgovarajućim poslovima, nego je za zapošljavanje u toj ustanovi dovoljno ostvariti bilo kakvo radno iskustvo.
U članku 23. ovog pravilnika stoji sljedeće: “Ukoliko za radno mjesto za koje je propisano radno iskustvo u određenom trajanju nije navedeno da se odnosi na radno iskustvo na odgovarajućim poslovima, smatra se da je riječ o ukupnom radnom iskustvu”.
Jutarnji je, ugledavši ovu odredbu, provjerio uvjete radnog iskustva za sva radna mjesta iz kataloga nakon čega smo zaključili da “radno iskustvo na odgovarajućim poslovima” u toj ustanovi nije propisano ni za jedno radno mjesto.
Recimo, to nije uvjet za ravnatelja institucije.
Istina, taj kandidat mora imati VSS društvenih, tehničkih ili prirodnih znanosti, no ako je nakon završetka fakulteta, jer se baš nije snašao, radio kao skladištar - neće mu to biti prepreka da bi ravnao institucijom teškom 150 milijuna kuna.
Isto vrijedi i za zamjenika ravnatelja, stručnog suradnika za ključne partnere, poslovnu tajnicu, rukovoditelje, stručne suradnike...
Upravo je ova odredba, objašnjavaju nam naši izvori, tijekom godine omogućila da se u ustanovi Upravljanje sportskim objektima zaposli cijela sila osoba koje su, istina, imale uvjete po pitanju stručne spreme, ali upitno iskustvo u obavljanju vrlo specifičnih i gdjekad zahtjevnih rukovodećih poslova.
Recimo, jedan takav primjer je Antonija Aladrović, voditeljica Bazena Utrina, koja je u toj ustanovi zaposlena u kolovozu 2016. godine.
Inače, Aladrović je supruga ministra rada Josipa Aladrovića koja, proizlazi iz njegove imovinske kartice, na tom radnom mjestu prima plaću od 7500 kuna neto mjesečno.
Zanimljivo, potvrdili su nam u ustanovi Upravljanje sportskim objektima, Aladrović je prije toga radno iskustvo stekla na radnom mjestu profesorice tjelesnog odgoja u školi, a kako radno mjesto na odgovarajućim poslovima nije bilo uvjet za obavljanje funkcije Voditelj I (to je, naime, službeni naziv radnog mjesta voditelja bazena Utrine), nije bilo ni prepreka da se ona zaposli ondje.
Za obavljanje te funkcije, sudeći prema Pravilniku, bilo je dovoljno da kandidat ima VSS bilo kojeg smjera i tri godine iskustva na bilo kojim poslovima, znanje jednog stranog jezika, rad na računalu, vozačku B kategorije te neke opće uvjete kao što su “sposobnost donošenja odluke”, “sposobnost vođenja sastanaka” i slično.
Drugi primjer potom jest slučaj zapošljavanja Alexeja Puninskog na mjestu rukovoditelja Poslovne jedinice Otvoreni tereni.
Riječ je o bivšem plivaču, rođenom u ruskom Jekaterinburgu, koji je 2008. godine na Olimpijskim igrama predstavljao Hrvatsku, a 2015. se pak učlanio u stranku Bandić Milan 365.
U ustanovu Upravljanje sportskim objektima stigao je u prosincu 2015. godine, a u ustanovi su nam na naš upit o njegovu zapošljavanju potvrdili da je zadovoljavao sve propisane uvjete.
“Alexei Puninski ispunjava tražene uvjete radnog mjesta”, šturo su nam odgovorili, a mi smo potom zatražili i da nam konkretno napišu na kojem je radnom mjestu Puninski stekao potrebnih pet godina radnog iskustva, posebno s obzirom na činjenicu da je u jednom intervjuu 2011. godine izjavio da trenira dva puta dnevno.
U odgovoru koji su nam poslali nekoliko dana kasnije, iz ustanove poručuju da je Puninski potrebnih pet godina radnog iskustva stekao obavljajući poslove “prodajnog savjetnika i menadžera za direktnu prodaju”.
Naši sugovornici upozoravaju nas i na primjer zapošljavanja rukovoditelja Danijela Vučića koji u ustanovi radi na radnom mjestu rukovoditelja Poslovne jedinice bazeni - dakle, upravlja svim bazenima u nadležnosti te institucije.
No, kad je stigao u ustanovu, prvo je bio zaposlen na radnom mjestu koordinatora, za što mu je uvjet bilo tri godine bilo kakvog radnog iskustva.
Reputacija ustanove
Na naše pitanje gdje je Vučić stekao potrebne tri godine radnog iskustva, u odgovoru iz te institucije doznajemo da je prethodno iskustvo stekao na radnom mjestu glavni trener kluba - profesionalac, a to je bilo dovoljno da nekoliko godina kasnije kao rukovoditelj preuzme brigu o svim gradskim bazenima.
Doduše, Aladrović, Puninski i Vučić, s obzirom na reputaciju te ustanove, predstavljaju posve benigne slučajeve, posebno u odnosu na priče o zapošljavanju koje su mediji prenosili godinama ranije.
Jedna od poznatijih jest ona vezana uz Nenada Kukića, supruga bivše gradonačelnice Sandre Švaljek, za kojeg je 2014. godine bilo otkriveno da je posao u ustanovi Upravljanje sportskim objektima dobio - bez javnog natječaja.
Kukić je tamo, naime, kao magistar ekonomije bio zaposlen na radnom mjestu pomoćnika direktora, a posao je, pisali su mediji, dobio na sam Badnjak, i to šest dana prije nego što je ustanova bila izdvojena iz sustava Zagrebačkog holdinga i prebačena u nadležnost Grada.
Potom je iz medija poznato i svjedočenje Dragutina Kosića, bivšeg šefa ustanove Upravljanje sportskim objektima, također u razdoblju kad je ta ustanova pripadala pod Holding.
On je, kao svjedok u slučaju Agram u kojem se sudi zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću, na sudu izjavio da je Slobodan Ljubičić, tadašnji šef Holdinga, tražio od njega da zaposli troje ljudi - Vicu Gulama, Stjepana Benka i Dijanu Muhović, a na sudu se razgledavao i njegov rokovnik u kojem je Kosić držao neke bilješke u vezi s tih zapošljavanjima.
Vice Gulam pritom je Ljubičićev nećak, a Stjepan Benko sin je pak Miljenka Benka, tadašnjeg šefa Čistoće.
Famozni Pravilnik
Najsvježiji slučaj bio je pak vezan uz Tomislava Družaka, čovjeka koji je na mjestu čelnika Središnjeg državnog ureda za šport zamijenio Janicu Kostelić, a prije toga radio je u ustanovi Vladimir Nazor u sklopu Holdinga.
Milan Bandić i Tomislav Družak
Netom nakon imenovanja, otkriveno je da mu supruga i kći rade za gradske tvrtke, kći u Vladimiru Nazoru, a supruga u računovodstvu ustanove Upravljanje sportskim objektima.
Družak je nakon tog otkrića priznao da je na posao imenovan u dogovoru Bandića i HDZ-a, ali za suprugu i kćer tvrdio je da nemaju veze s tim dogovorom.
Bilo kako bilo, sigurno je da je zapošljavanjima u toj ustanovi, kako u vrijeme dok je pripadala Holdingu, tako i u vrijeme otkad je došla pod gradske skute, pridonio famozni Pravilnik u kojem je, ruku na srce, labav uvjet radnog iskustva najmanji problem.
Recimo, Pravilnik ima odredbu prema kojoj ravnatelj, u iznimnim situacijama, može dopustiti zapošljavanje osoba koje ne zadovoljavaju propisane uvjete radnog mjesta - dakle, ni ovako slobodne odredbe u vezi s radnim iskustvom i strukom.
Blagoslov Grada
To je definirano člankom 35., no iz ustanove upozoravaju da se ovakva odstupanja mogu dogoditi isključivo uz pristanak Upravnog vijeća, što se, tvrde, u četiri godine od donošenja sistematizacije nikad nije dogodilo.
To vijeće pritom se sastoji od sedam članova, od kojih dva imenuju predstavnici sportskih zajednica, jednog imenuju i opozivaju radnici, a čak četiri člana u Vijeće imenuje Grad Zagreb.
S obzirom da Upravno vijeće sve svoje odluke donosi natpolovičnom većinom, jasno je da se sve važnije odluke u ustanovi donose uz “amen” Grada Zagreba - a na sličan je način u ustanovi izglasana i ta famozna sistematizacija.
Pravilnik je na snagu stupio u lipnju 2016. godine, a zanimljivo je da se pri njegovoj izradi pomno pazilo da se ne bi oštetilo niti jednog radnika institucije.
Tako je člankom 34. bilo propisano da svi radnici koji se u trenutku donošenja sistematizacije zateknu na radnom mjestu za koje je propisana stručna sprema kojoj ne udovoljavaju, mogu na njoj nastaviti raditi ako imaju 10 godina radnog iskustva - i to ne na tom konkretnom mjestu, nego radnog iskustva ukupno.
U stavku dva, međutim, ide se još dalje: njime se propisuje da radnici koji općenito nemaju zadovoljavajuću stručnu spremu potrebnu za obavljanje nekog posla, mogu na tim radnim mjestima raditi ako im je stručna sprema za jedan stupanj niža te ako istovremeno imaju minimalno 15 godina ukupnog radnog iskustva.
Drugim riječima - na svako radno mjesto u toj ustanovi može se zaposliti osoba s jednim stupnjem nižom stručnom spremom, ali uz uvjet 15-godišnjeg radnog iskustva koje ne mora imati baš nikakve veze s radnim mjestom.
Rastu troškovi za zaposlene
Tako nešto, čini se, dopustiti si mogu samo oni pod čizmom Grada Zagreba, jedinice lokalne samouprave koja, unatoč činjenici da ustanova iz godine u godinu gomila gubitak, svake godine povećava financiranje iz proračuna.
Recimo, prema podacima za 2019. godinu, ustanova je ostvarila godišnji prihod od 151,1 milijun kuna, od čega je iz proračuna stiglo 103,5 milijuna a institucija od prodaje usluga - dakle, posla kojim bi se trebala baviti, uprihodila je samo 37 milijuna.
Dapače, taj prihod od prodaje usluga, prema izvješćima, posljednje se tri godine praktično ne miče s mrtve točke (2017. iznosio je 35,9 milijuna), ali zato iz godine u godinu raste financiranje iz gradskog proračuna (2017. taj je udio iznosio 84,6 milijuna, što znači da je narastao za 22 posto), kao i manjak koji je sa 13,9 milijuna u 2017. godini narastao na 26,9 milijuna lani.
Rastu, međutim, i troškovi za zaposlene, i to sa 61,1 milijun na lanjskih 67,4 milijuna, od čega se samo lani na neto plaće potrošilo 55,5 milijuna.
Toliko, naime, vrijedi ispunjavanje uvjeta iz famoznog Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta koji, treba biti pošten, obuhvaća cijelu četu marljivih i obrazovanih radnika.
Ali i mnoštvo onih koji, u nekom idealnom svijetu, nikad ne bi zadovoljili uvjete iz natječaja.