Uprava koncerna Agrokor kao Uprava nikad nije imala prilike razgovarati o strategiji, o razvojnim planovima i o bilo čemu, zapravo je funkcionirala na potpuno drugačiji način nego što to zahtijeva Zakon o trgovačkim društvima, kao i interni propisi Agrokora. Ja sam jednom pokušao na sastanku, kad su se sastali Uprava te čelni ljudi koncerna i pojedinih društava, postaviti pitanje prisutnima, ali ne i pred Ivicom Todorićem kao predsjednikom Uprave, o tome da bi bilo dobro da se sastane Uprava i da se rasprave određena sporna pitanja, na što su mi prisutni odgovorili da se takva pitanja naprosto ne postavljaju pa sam od toga odustao”, povjerio se istražiteljima Županijskoga državnog odvjetništva jedan od svjedoka (podaci poznati redakciji) u postupku protiv Ivice Todorića.
To je jedan od nekoliko iskaza u čiji je posjed došao Jutarnji list, koji se odnose na svjedočenja u istrazi pokrenutoj protiv bivšeg predsjednika Uprave Agrokora i 14 drugih osumnjičenika, a riječ je o iskazima koji su dani u prosincu 2017. godine. Radi se o svjedocima koji su od 2006. do 2017. bili na raznim visokim funkcijama u Agrokoru, i to kao članovi Nadzornog odbora, Uprave te na direktorskim pozicijama, no i o svjedocima s nižih pozicija u koncernu, i to u knjigovodstvu, financijama... Istražitelji su od svjedoka pokušali doznati, među ostalim, kako je kompanija funkcionirala, na koji su se način donosile odluke, tko je, primjerice, izabrao revizorsku kuću Baker Tilly, kako se zaključio i knjižio ugovor o financijskom zajmu između TD Agrokora kao zajmodavca i Ivice Todorića kao zajmoprimca iz prosinca 2014., pa i kako je Todorić podmirio kreditnu obvezu za Kulmerove dvore.
Donošenje odluka
Redakcija Jutarnjeg lista odlučila je prepričati dijelove iskaza, ali bez navođenja identiteta samih svjedoka jer je istraga još u tijeku. Također, riječ je tek o pojedinim iskazima koji ne mogu dati širu sliku o istrazi, nego samo njezine fragmente i opis atmosfere. Jedan od svjedoka opisao je istražiteljima način na koji su se u koncernu, primjerice, donosile odluke. “Htio bih opisati da kad je predsjednik Uprave (Ivica Todorić) donio neku odluku, ta se odluka naprosto nije smjela propitivati. Tako, recimo, ako sam osobno bio protiv formiranja vinarije, to sam mogao prokomentirati eventualno s drugim članovima Uprave neformalno, ali ako je on donio takvu odluku, onda se takva odluka jednostavno trebala provesti u djelo”, ispričao je spomenuti svjedok. Poslije je na upit jednog branitelja, koji je bio prisutan tijekom ispitivanja, o hijerarhiji u koncernu, odnosno o tome kako su bili rangirani pojedini ljudi unutar Agrokora, rekao:
“Mogu reći da nisu svi bili jednako rangirani, neki su bili, iako su po statusu bili jednaki, manje privilegirani ili više. Tako su, primjerice, direktori pojedinih firmi unutar koncerna bili bliži predsjedniku Uprave (Ivici Todoriću) i imali su veću moć, nego, primjerice, potpredsjednici Uprave ili članovi Uprave unutar koncerna. Tako je, primjerice, Ljerka Puljić imala znatno veću moć i ovlasti od drugih članova Uprave jer je on nju kroz medije eksponirao, a i ona je znala jezike te ju je uglavnom slao na prezentacije, predstavljanje kompanije u svijetu i tome slično. On je naprosto bio ‘one man show company’”.
U DORH-ovu rješenju o provođenju istrage, podsjetimo, navodi se da će se ona provesti zbog osnovane sumnje da su osumnjičeni počinili više kaznenih djela protiv gospodarstva te kaznena djela krivotvorenja, odnosno da su počinili kaznena djela zloporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju. Pritom je jednom od okrivljenika pribavljena nepripadna imovinska korist u iznosu od 1.142,535.423,64 kune te 320,719.840 kuna za jednu pravnu osobu, a i zbog krivotvorenja službene isprave te povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga.
Kupnja Kulmerovih dvora
Stoga je istražitelje zanimalo kako se zaključio i knjižio ugovor o financijskom zajmu između TD Agrokora kao zajmodavca i Ivice Todorića kao zajmoprimca iz prosinca 2014., a na iznos od 1,5 milijardi kuna. Svjedok je objasnio “da je jedna djelatnica koncerna proknjižila predmetni ugovor na prijelazni konto” te dodao: “Nakon toga sam ja taj ugovor proknjižio na odgovarajući konto potraživanja prema vlasniku po osnovi danog zajma. Sjećam se da je jedna druga djelatnica proknjižila mjenicu u iznosu od 500 milijuna kuna kojom je umanjena obveza po danom zajmu te je preostao iznos od 650 milijuna kuna u odnosu na koji je temeljem ugovora o depozitu isti proknjižen, odnosno ja sam ga proknjižio, s obveze po osnovi danog zajma na obvezu po osnovi danog depozita. Sva zatvaranja obveza prema vlasniku knjižila je jedna te ista djelatnica (podaci poznati redakciji)”. Na pitanje o tome ima li saznanja o transakciji u iznosu od 122,8 milijuna kuna 31. siječnja 2012. u korist Ivice Todorića, a kojom je on podmirio kreditnu obvezu za Kulmerove dvore, odgovorio je: “Znam da je postojao izvod Hypo banke temeljem kojega je izvršena isplata TD Agrokor te je predmetna isplata preknjižena na prijelazni konto, a ja sam potom taj iznos preknjižio na isplatu temeljem danog zajma, odnosno na konto potraživanja prema vlasniku te sam naznačio u kvartalnom izvješću da je potrebno dostaviti ugovor o zajmu. Navodim da ja taj ugovor nisam primio, ali mi je rečeno da obračunam kamatu od sedam posto”.
Drugi svjedoci na pitanja o kupnji Kulmerovih dvora nisu imali saznanja o načinu na koji je “podmiren dio kreditne obveze”. “Također ne znam ništa o izvoru novčanih sredstava kojima je Todorić kupio Kulmerove dvore. Mi smo bili prijatelji i on mi je kazao da rješava svoje stambeno pitanje i da namjerava kupiti zemljište na mjestu gdje su sada Kulmerovi dvori i obnoviti ruševno zdanje”, ispričao je jedan od svjedoka bliskih Ivici Todoriću. Svjedoci su, zanimljivo je, ispričali da Nadzorni odbor “nikad nije raspravljao ni na jednoj sjednici, niti mu je išta poznato o potraživanju TD Agrokora prema Ivici Todoriću s osnova izdanih osobnih mjenica ili depozita”. Drugi je na pitanje o zajmovima između Todorića i Agrokora rekao sljedeće: “...takve stvari nisu do mene dolazile, a i iste nisu baš bile transparentne”.
Svjedok također nije znao tko je odabrao revizorsku kuću Baker Tilly da radi financijska izvješća za koncern.
O rezultatima samo usmeno
“Nisam osobno sudjelovao u izradi temeljnih financijskih izvještaja, u izradi računa dobiti, gubitka i bilanci, ali bi krajem svake godine predsjednik Uprave sazvao Upravu, kao i sve zaposlenike, te bi nam usmeno priopćio rezultate poslovanja u toj tekućoj godini, kao i da li je godina završila s dobiti i slično. U pravilu tada nije bilo nikakvih diskusija, komentara ili primjedbi s ničije strane. Budući da su rezultati poslovanja uvijek bili dobri, čak i predobri za naše tržište, tada bismo bili obaviješteni i o dividendi koja nikad nije bila upitna s obzirom na uspješnost poslovanja. Mogu reći da bi nas predsjednik Uprave sazivao i u kvartalnim periodima kako bi nas obavijestio o rezultatima poslovanja. On bi nas sazivao i onda kada bi se provela neka uspješna akvizicija, primjerice kao što je to bila akvizicija Mercatora”, ispričao je svjedok.
O financijama i izradi financijskih izvještaja svjedok je izjavio da su izvještaje u njegovo doba potpisivali predsjednik Uprave Ivica Todorić i Tomislav Lučić koji je tada bio potpredsjednik za financije, a potpredsjednik za financije je sudjelovao u izradi financijskih izvještaja.
Njegova je zadnja
“Mogu reći da je osoba koja je bila izvršni potpredsjednik za financije i kontrolu zapravo koordinirala čitav svoj tim na izradi financijskih izvještaja. Osobno nisam sudjelovao u izradi prijedloga za odabir revizorskog društva i mislim da je u tome zapravo odlučnu ulogu imao predsjednik Uprave i potpredsjednik za financije, a jesam li kao član Uprave dobivao pisane materijale ili revidirana godišnja financijska izvješća koja bi se potom upućivala na Nadzorni odbor, mogu reći da sam jedno kratko vrijeme, možda godinu, dvije, ali to je bilo negdje oko 2003., ali to sam dobivao više kao informaciju jer se na to nije moglo baš utjecati, odnosno nikako.”
Jedan od svjedoka prisjetio se detalja kada ga je predsjednik Uprave Todorić prilikom donošenja neke odluke “preskočio” pa je na pitanje ima li saznanja da bi se te distance inače preskakale unutar samog koncerna rekao da Todorić, koliko je njemu poznato, “nikada nije preskočio kod donošenja nekih važnih odluka izvršnog direktora financija, kao ni izvršnog potpredsjednika za financije”. “No, mogu reći da je, unatoč tome, i u ovom slučaju odluka Ivice Todorića kao predsjednika Uprave bila zadnja. Iako nikad nisam bio na tim sastancima, to znam naprosto iz razloga što je to bio takav model upravljanja financijskim sredstvima na razini korporacije. Znam to i po tome jer su se svaki dan sastajali izvršni direktor financija, pa izvršni potpredsjednik za financije budući da se svaki dan pregledavala i sagledavala ‘krvna slika društva’, odnosno sagledavalo se financijsko stanje čitavog koncerna za određeni dan.”
Kad je, pak, riječ o sjednicama Uprave koje se također, kako tvrde svjedoci, nisu redovito održavale, niti su se na njima vodili zapisnici na što je ukazao i sam Ante Ramljak, Vladin izvanredni povjerenik za Agrokor, jedan od svjedoka to je također potvrdio te opisao: “Sastanci Uprave nisu se održavali u punom smislu te riječi. Održavali bi se u situacijama kada je bila neka sporna tematika ili kada se odlučivalo o nekim projektima. Uvijek bi inicijativa za sastanak kretala od Ivice Todorića kad je bilo u pitanju sazivanje potpredsjednika i članova Uprave. Sustav je funkcionirao po pojedinim projektima pa je tako, ako je tema bila kupnja Frikoma, na sastanku bila, primjerice, Ljerka Puljić, koja je bila iz tog businessa i uvijek bi sastanku nazočio Ivica Todorić. On je uvijek bio glavni na sastanku i vodio je glavnu riječ... Mogu reći da se zapisnici o tim sastancima nisu vodili”. Drugi je svjedok, pak, dao svoje viđenje bivšeg predsjednika Uprave Agrokora Todorića rekavši: “Na kraju bi htio dodati, a vezano za osobu Ivice Todorića s kojim sam dugo radio, da je moje viđenje njega bilo da se radilo o osobi koja je bila veliki vizionar, strateg i izuzetno sposoban čovjek... da je ostao na razini svoje strategije, on bi se i dalje razvijao. O tome kolike je on zapravo imao ambicije najbolje govori činjenica da mi je na početku, kad smo pregovarali o mom prelasku u Agrokor, kazao da će on napraviti najveću korporaciju u prehrambenoj industriji na ovim prostorima i ta izjava me na neki način poprilično iznenadila”.