Kuc kuc, ja sam Peđa Grbin, hrvatski parlamentarac, a ja europarlamentarka Biljana Borzan, a uz to smo čelnici SDP-a. Odlučili smo ući u vaš stan da provjerimo kako se ponašate prema svojim ukućanima"! Na taj "zahtjev" pater i mater familias "zalijepili" bi im na nos ta ista vrata na koja su pokucali jer niti su socijalni radnici, ni policija niti imaju ikakva prava ući u bilo čiji stan samo zato što su članovi kojega god parlamenta. I oni sami u takvoj bi situaciji, jasno i nedvosmisleno, "osudili čin uzurpacije tuđeg teritorija".
No, za to dvoje hrvatsko-europskih parlamentaraca nema ničega dvojbenog u nakani talijanskih europarlamentaraca da "dođu do granice između Hrvatske i BiH kako bi provjerili postupanje prema migrantima" premda su stigli nepozvani, nenajavljeni, neslužbeno i još namjeravali prijeći granicu tamo gdje graničnog prijelaza nema!
Drugim riječima, Grbin i Borzan drže da se u Hrvatsku može ući gdje netko hoće i kako želi, da se ne trebaju poštovati granični prijelazi, posebno ako se, primjerice, radi o europarlamentarcima "koji su se uredno predstavili" ili nekome drugom "uvaženom". Ne objašnjavaju pritom zašto bi građani Pietro Bartolo, Alessandro Moretti, Pier Francesco Majorino i Brando Benifei imali veća prava pri prelasku granice od Amira i Ivana iz susjedne bosanskohercegovačke općine koji uredno moraju na granični prijelaz premda im je granica s Hrvatskom na "pljucomet".
Tvrde Grbin i Borzan da je Hrvatska "kao članica EU-a dužna poštovati njene zakone i vrijednosti" pa bi valjda u to ime trebala raspustiti sve one koji čuvaju granicu kako bi namjernici "po šumama i gorama" mogli ulaziti u zemlju bez ikakvih prepreka jer zapravo to bi bila "jednakost" s obzirom na to da puštanje samo "podobnih" svakako jest diskriminacija.
Nedvojbeno je da se to prije svih ne bi sviđalo Europskoj uniji koja inzistira na strogim pravilima čuvanja svojih granica i kojoj, bez obzira na to što Grbin i Borzan mislili, pripada i Hrvatska. Ničice padati i kršiti vlastite zakona, a onda i one EU-a zbog skupine samopozvanih europarlamentaraca "koji će provjeravati hrvatski odnos prema migrantima" zaista je ponižavajući stav. Naime, upravo je nejednakost pred propisima veliki hrvatski problem, kao i njihovo neprovođenje.
Umjesto da se inzistira na jednakosti pred propisima, bez obzira na to radi li se o vojvodi od Windsora ili Štefu iz Klanjca, brani se neobranjivo po čemu bi neki trebali biti jednakiji od drugih upravo u slobodi kršenja propisa. Ako se "pravda" može uzeti u svoje ruke i selektivno primjenjivati zakone, onda ne trebaju čuditi tragedije poput slučaja Koloper ili Zavadlav, a niti to što neki za te grozote "imaju razumijevanja".
Zabrinjavajuće su, međutim, "upute" kojima najjača oporbena stranka brani neobranjivo. Postoji li prijepor oko toga kako Hrvatska postupa prema migrantima, za to postoje pravila i mjesta gdje se to treba rješavati pa bi se svi oni koji bi u "inspekciju" jer "imaju pritužbi, zamjerki ili svoje viđenje situacije" toga morali pridržavati bez obzira na to radi li se o Lampedusi ili šumi Bojna, odnosno bilo kojoj članici Europske unije.