ZAGREB - Zašto Split ekonomski propada? - A zašto ne bi propadao? Šta tamo ima?- iskreno odgovara rođena Splićanka, koja svoj život i karijeru već odavno stvara u Zagrebu, kao i deseci tisuća njenih sugrađana.
Depresivni grad slučaj
Depresivan grad, kažu ekonomisti. Grad slučaj, vrištali su mediji. Uobraženi grad, kažu turisti. Split vodi na listama gubitnika, kao grad koji se, premda drugi u Hrvatskoj prema broju stanovnika, nije uspio ući niti u Forbesovu konkurenciju za listu najboljih gradova jer su svi njegovi poduzetnici poslovali s gubitkom. Godinu ranije, na listi za 2008., bio je deveti, ispred Velike Gorice, Bjelovara, Samobora, Poreča...
- Kako nećemo propast kad ne znamo proizvest ni krumpire? Neki dan u trgovini gledam i biram između brazilskog, kineskog, mađarskog i šta ja znam čijeg, i pitam: A di je naš krumpir? Prodavačica kaže: Nema! - sažima dijagnozu legendarni splitski direktor Ivica Karninčić, čovjek koji je vodio Dalmaciju Dugi Rat dok je bila jedan od najvećih izvoznika u bivšoj Jugoslaviji, pa je početkom devedesetih otišao u Milano i tamo ostvario poslovnu karijeru. Sada je u mirovini, pije kave po splitskim kafićima i sluša ljude kako se žale.
Sitni trgovci propadaju
- U bivšoj Jugoslaviji je, osim Zagreba, Split imao najjaču industriju. Nova je vlast od devedesetih poželjela da Hrvatska bude lijepa država, a tvornice baš i nisu lijepe. I tako je u tri godine u Splitu nestalo 50 tisuća proizvodnih radnih mjesta. Zapošljavali su se u općinama, županiji, bankama, trgovini... dakle, u uslužnim djelatnostima. Svi u Splitu vidjeli su da ne ide dobro, pa je vlast osvojila Lista Velog Mista, poduzetnici. Cijelog mandata glavna riječ im je bila - GUP. Samo su gledali kako će prenamijeniti zemljište i graditi. Nitko nije spomenuo da bi se nešto proizvodilo. Zamijenio ih je Željko Kerum i prvo što je njegova vlast radila bila je - promjena GUP-a - kaže Karninčić.
Umjesto bilo kakve proizvodnje, u Splitu se sagradilo i preuredilo nekoliko hotela, no svi se redom prodaju još i prije nego budu dovršeni. Split nije turistički zanimljiv premda je središte turističke regije.
Rentna pozicija Splita trebala bi biti njegovo najveće bogatstvo jer je na moru, jer ima luku, aerodrom, željeznicu...
- Ta je pozicija precijenjena, željeznica je loša pa se i luka ugasila - odgovara Karninčić. I pita se: što će Splitu luka, kad ionako nema robe koju bi slao u svijet? Nema niti svojih krumpira. Ali zato, dodaje, ima više trgovina talijanskim cipelama nego u Milanu. ‘Znam, godinama sam tamo živio.’
- Ovi koji imaju novca neće ni u što ulagati jer im je sve prevelik rizik. Ovi koji nemaju, kad ostanu bez posla otvore nekakvu trgovinu, izdrže godinu, dvije i propadnu - zaključuje Karninčić. Dekan splitskog Ekonomskog fakulteta Branko Grčić razloge za ekonomsku propast grada također vidi u gašenju proizvodnje i procvatu trgovine. Dodatna nesreća je da u kontinuitetu ima vlast koja rješava svoje parcijalne interese, a ne stvara uvjete za razvoj poduzetništva - kaže Grčić.
Svi šetaju i piju kavu
No, unatoč mračnim brojkama, koje govore o padu dobiti, padu prihoda, rastu nezaposlenosti, tvrdi da se u Splitu dobro živi i kad se ne radi.
- Sunce, riva, atmosfera...
S njim se slaže i Hrvoje Marušić, predsjednik HUP-a za Dalmaciju.
- Prošetajte sada uz obalu i vidjet ćete barem 10 tisuća ljudi kako ispijaju kavu i ne djeluju sirotinjski iako ih je većina nezaposlena. Žive od socijale, mamine penzije, bratove plaće... - kaže Marušić.
U Splitu je jako važno kako izgledate i kakav dojam ostavljate, potvrđuju Splićani sa zagrebačkim adresama. ‘Uvijek se nekako nađe novac za lijepu odjeću i dobru hranu, dizat će se krediti u beskraj samo da se pokažemo’, svjedoče.
Splićani su, u stvari, estete. Žele imati lijep grad, nenagrđen tvornicama, lijepu rivu i lijepe kafiće. Tablice o uspjehu ili neuspjehu njihovih poduzeća ionako nemaju estetsku vrijednost.